Dnevnik jednog navijača (12)

Plakali smo kao nikad u životu, a jedan argentinski navijač sve je oduševio: 'Želim imati to vaše hrvatsko srce!'


100posto
12.07.2018.19:00
Plakali smo kao nikad u životu, a jedan argentinski navijač sve je oduševio: 'Želim imati to vaše hrvatsko srce!'

sažeto

Samo za 100posto jedan hrvatski navijač prepričava svoje događaje sa Svjetskog prvenstva iz Rusije


100posto
12.07.2018.19:00

Crveni famozni trg. I danas je bome crven. Na stotine hrvatskih navijača ulazi u samo središte Moskve od jutarnjih sati. Impresivan prizor koji pamtim još samo u Kalinjingradu.

"Trofej ide kući!", pjevaju samouvjereni Englezi, tradicionalno bahati kakvi već jesu.

Pjevat će oni, pjevati, poslije utakmice, mislim si, nema većeg nabrijavanja nego u sudarima s njima. Vrtim slike s Wembleya iz 2007 ili 2008., više nisam siguran, šok koji pamte, ali scenarij za koji su uvjereni da nema nikakve šanse da će im se dogoditi.

"Koliko će biti, pa 3-0 za Englesku", kaže jedan njihov navijač u tradicionalnom bijelom dresu u kameru BBC-a.

"Pa dobro, nemojte pretjerivati, barem zbog ovih tu Hrvata", odgovara mu novinar, a ovaj se samo nasmijao:

"Ha dobro onda, bit će 3-1!".

Trojica Hrvata, koje je novinar okupio s Englezima, samo su se nasmijala. Ovaj što je držao hrvatsku zastavu s imenom Tomislavgrada bio je maksimalno ljubazan.

"Bit će 2-2 i Hrvatska će dobiti u penalima".

Nakon kratkog snimanja, prisluškujem sa strane, novinar ih je pozvao da odigraju malu "utakmicu" tek nekoliko metara od Lenjinova groba. Utakmica se zapravo sastojala od "glavometa" i u početku su Englezi dominirali. No nešto stariji gospodin s hrvatskom kapom ubrzo je postao glavna zvijezda kada je pokazao svoje umijeće u "pimplanju".

"Bravo maestro", sada mu čestitaju i Englezi.

Ubrzo show kradu Francuzi, njih desetak, koji su zaskočili jednu Hrvaticu u kockastom. I oni su, baš kao i svi hrvatski navijači, glavna meta za klasične turiste i lokalce, pa se svi grebu za fotografiju, selfie.

"Želimo Hrvatsku u finalu", viču Francuzi, a nekoliko Engleza uzvratilo im je glasnim zvižducima.

Ovdje je jako živo sada, na desetke TV kuća traži svoju ekskluzivu, snimaju se navijači pojedinačno, pa ih traže da se spoje s engleskim, a osim nogometnog umijeća, pojedini fanovi Tri lava u opernoj izvedbi testiraju glasnice i skreću pozornost, pobiru aplauz.

Nekoliko metara dalje igra se utakmica i to na malenom terenu postavljenom u čast Svjetskog prvenstva, tu su Meksikanci, Peruanci, Indijci, Japanci, zastave sa svih krajeva planeta.

Spustila se kiša iz čistog mira, pomalo čudno kakav je nered izazvao iznimno mali oblačić dok sunce obasjava horizont, ali to je kratko trajalo, pa se već fanovi okupljaju na trgu.

Gužve su na cestama stravične, iako su to goleme ceste, s četiri, pet traka u jednom smjeru, pa ćemo se spustiti u metro što je svakako najbolji izbor. Tu na stanici gdje se spajaju smeđa i zelena linija svira jedna djevojka gitaru i fantastično pjeva uglavnom na engleskom, nisam sam ja impresioniran, "šešir" joj je dupkom pun, čini se da može biti zadovoljna današnjom šihtom.

Fascinantno je to spuštanje od nekih 100 metara u Moskvi, imaš osjećaj da ćeš ako izgubiš ravnotežu, toliko je okomito, odletjeti na samo dno "bunara".

I ovdje je živopisno. Čitaju se novine, sluša glazba, jedan par pomalo se prepustio strastima tu malo iza zida, jedna gospođa kao da nešto traži na podu, a mala beba, nekih godinu dana maksimalno, kao da uživa u toj buci i spava u kolicima dok mama surfa na mobitel.

Opet ćemo presjedati nekoliko puta, valja biti koncentriran, glas iz zvučnika upozorava da je sljedeća stanica "Park kulture" i spremamo se van. Tu smo presjeli za stadion i zanimljivo, obzirom koje mjesto imaš, moraš pažljivo slušati, jer dvije stanice okružuju taj golemi, predivni stadion.

Evo nas ispred stadiona i bome dobro već pješačimo. Ovdje je vojska policajaca, volontera, svi su maksimalno uštimani. A evo i policajaca na konjima, to sam samo još u Engleskoj vidio, čini se da je to recept za njihove navijače. Njih petorica laganim kasom prolaze kroz vojsku navijača, dosta ih koristi priliku i za selfie.

Standardno velika kontrola, provjerava se sve. I ovo s FAN ID akreditacijama za sve navijače bio je pun pogodak, nema nikakvih nereda na stadionima. Čuo sam navodno, ne znam je li istina, da su svi ruski "navijači", da ne napišem huligani, bili pozvani na obavijesni razgovor u policijske postaje diljem Rusije gdje su ih "lijepo" upozorili na potencijalne sankcije u slučaju bilo kakve ideje.

Prošli smo kontrole, sad smo u nekom parku gdje se okupljaju fanovi, a samo nekoliko metara dalje svira bend i plesačice animiraju goste. Tu je i volonterka koja sjedi na "teniskoj stolici" i upozorava fanove kojim putem krenuti.

Vidim kockaste kauboje, vidim one naše kockaste kape, jedna djevojka ima ruke obojene u kockice, vidim turiste iz Japana kako traže selfije s našima. Tu je mnoštvo štandova, na jednom od njih D.J. zagrijava atmosferu, preko puta već standardno fanovi - zabijaju penale.

Golemi crni oblaci naviru lagano, mogao bi biti potop, krećemo lagano prema našem sektoru gdje ćemo uživati u svakoj minuti spektakla. Oko nas je dosta Engleza, na mjestima gdje su naše ulaznice čuje se pjesma, a uskoro je krenula i ona njihova navijačka pjesma u kojem zazivaju povratak trofeja kući.

O utakmici ću po običaju najmanje pisati, svaki detalj te slavne, povijesne pobjede svatko treba doslovno napamet naučiti, to famozno drugo poluvrijeme i ostatak utakmice je nešto najveličanstvenije što sam vidio u kockastom izdanju.

Kad je Super Mario zabio izgubio sam glas, moj kolega ravnotežu, ali su mu Englezi svejedno pomogli da se vrati na sjedalicu, usput i čestitali. 

"Bolji ste, nema se više što za dodati", reakcije su oko nas Engleza koji su ostali još sjediti dosta dugo nakon utakmice. I oni su bili svjesni da je ovo bila velika prilika, ali su još jednom, kao milijun puta ranije, "upisali bodove" prije nego li se čuo sučev zvižduk.

Plakali smo kao nikad u životu. Emocije i samo emocije. Jedan je Argentinac, uz čestitku, dobacio i nešto jako znakovito:

"Želim imati to vaše srce".

Nikad ovoliko čestitki nisam dobio u životu. Ni kriv ni dužan, salijeću nas sa svih strana na ulicama Moskve.

"Vi ste pravi ratnici. Kakva momčad! Kakav duh", bio bi neki rezime komentara slučajnih prolaznika.

Ratnici su u finalu. Za koje nitko od nas ovdje nema ulaznicu. Nema predaje, ući ćemo kako god znamo i umijemo.

"Hrvatska je prvak svijeta!", netko pjeva na ulici.

Nikad bliže.

nogomet

SP 2018.

Rusija

Dnevnik navijača