Poznati veznjak vratio se doma

S 22 bio je najmlađi stranac u povijesti te zemlje: 'Tamo se puno pije, misle da smo divljaci, ali psihički sam se morao oporaviti od Zagreba i Hrvatske!'


Slaven Knežević
21.01.2019.08:00
S 22 bio je najmlađi stranac u povijesti te zemlje: 'Tamo se puno pije, misle da smo divljaci, ali psihički sam se morao oporaviti od Zagreba i Hrvatske!'
Cropix

sažeto

Igor Jugović potpisao je za Hrvatski Dragovoljac u koji je stigao s Islanda, a s nama je podijelio zanimljiva iskustva iz inozemstva


Slaven Knežević
21.01.2019.08:00

Igor Jugović karijeru je počeo u NK Zagrebu iz kojeg se zaputio u Irtysh u Kazahstanu da bi se vratio u HNL u Istru i Slaven Belupo pa ponovno sreću potražio u inozemstvu u Celju, Sheriffu i islandskom Fjölniru. Prije nekoliko dana vratio se u Hrvatsku i potpisao za Hrvatski Dragovoljac. Bila je to idealna prilika da s 29-godišnjim hrvatskim popričamo o bogatom dosadašnjem iskustvu i planovima u Dragovoljcu.

Cropix

Za početak, Vaš NK Zagreb tone sve dublje. To je klub u kojem ste proveli dobar dio karijere. Kako Vam je gledati propast nekadašnjeg velikana?

"Moralo je doći do toga. Ljudi koji vode klub, a pod time znate što mislim jer vodi ga jedan jedini čovjek, doveli su do toga. Dok smo mi igrali sve je bilo na puno većem nivou, igrali smo prvu ligu i bilo je dosta igrača koji su bili veliki talenti, a nisu napravili karijeru kakvu su možda mogli i trebali. To je isključivo zbog jednog jedinog razloga, a to je taj čovjek tamo", rekao nam je bez ustručavanja Jugović pa nastavio:

"Sad je to završilo kako je. Bio sam tamo 10 godina i jako mi je žao kada vidim kakva je tamo situacija i da se sve raspada. Taj klub je dno dna. Pričam s dečkima i svi se slažemo da bi taj klub trebao preuzeti netko ozbiljan i vratiti ga na nivo na kojem je bio."

Cropix

Dakle, još u Vaše vrijeme, prije desetak godina, se osjećalo da klub kreće nizbrdo?

"Tada je bilo još novaca pa je koliko, toliko funkcioniralo, no sada više nema novaca pa ne dolaze ni igrači. Sve to pada na takav nivo da je to sramota."

Iz Zagreba ste jako mladi otišli u Kazahstan. Kako ste se odlučili na taj potez? Neobična zemlja iz naše perspektive, drugačija kultura, klima, nogomet,...

"Bio sam nezadovoljan u Zagrebu i nisam igrao dobro. Zato samo samoinicijativno odlučio napustiti klub i pronaći bilo što drugo da se vratim u život. Financijski i psihički sam se morao oporaviti od tog kluba. Onda sam dobio dobru ponudu iz Kazahstana. Nisam ja ni znao što je to, ni gdje je, ni kakav se nogomet tamo igra. Ljudi su me nazvali i rekao sam da idem. Tada pola godine nisam igrao u Zagrebu i otišao sam do Medića i rekao mu da ću prestati igrati nogomet ako me ne pusti. Imao sam i druge opcije, ali prihvatio sam ovu i otišao tamo", kaže Jugović pa nastavlja:

"Tamo sam stigao s 22 godine. Bio sam 100 kilometara od Sibira gdje nitko ne priča naš jezik. Daju ti novce, ali nikoga nije briga za tebe. Snalaziš se sam kako znaš i umiješ. Kultura je totalno drugačija, a nogomet... s jedne razine gdje je sve bilo na jednom profesionalnom nivou, dođeš tamo gdje oni daju novce i sve, ali zaostaju za Europom u svemu, ne samo u nogometu. Jako, jako su daleko od Europe. Mislim da sam došao kao najmlađi stranac u povijesti Kazahstana i čim sam došao su me novinari pitali: 'Što si tu došao? Pa tu dolaze igrači s preko 30 godina'. Ljudi dođu zaraditi pred mirovinu, ali meni se to činilo kao najbolja ponuda u to doba i nisam imao previše izbora."

Cropix

Na što se bilo posebno teško naviknuti?

"Ma bilo je svega. Taj njihov način života. Oni su zatvoreni, puno piju. Nismo mi na to navikli. Ne piju oni da uživaju nego samo da se napiju. Izađeš na trening, -20 je i u jednom trenutku počne padati snijeg koji za tri minute zatrpa cijeli teren. Onda ideš u svlačionicu i trening je gotov. Za tri dana igraš utakmicu na jugu gdje je 25 stupnjeva. Mi koji smo bili drugi na tablici izgubimo dolje lagano 3-0. Mogao bih Vam o Kazahstanu samo pričati sat vremena. Stvarno je bilo svega", kaže Jugović.

Nešto kasnije u karijeri odabrali ste odlazak u moldavski Sheriff. Ni Moldavija ne zvuči ništa manje egzotično.

"Da, bio sam u Moldaviji isto. Sheriff je velik klub i bilo mi je stvarno dobro tamo, ali na kraju je za trenera došao Zoran Vulić koji me odmah prekrižio i maknuo iz ekipe. Nije me vidio tamo. No, klub je na visokoj razini. Grad je doduše loš, slično kao u Kazahstanu, ali klub je na puno većoj razini. No, nekih stvari nema, ne možeš u dućanu Nutellu kupiti na primjer."

Cropix

Zašto Vas je Vulić prekrižio? Obično treneri daju i više prilike sunarodnjacima. U čemu je bio problem?

"Čim je došao, odmah me prekrižio. Ne znam koji je razlog i kako je došlo do toga. Nisam pričao s njim, a nije ni on previše sa mnom. Nismo zapravo imali nikakav odnos. Odmah me prekrižio i maknuo iz ekipe. Kada sam dolazio u klub, bio je plan da ostanem duže, ali on je inzistirao na tome da me ne želi."

Sloveniju možemo preskočiti na popisu zemalja u kojima ste igrali. Ipak su nam to susjedi i o njima ponešto i znamo. Ipak, Island moramo prokomentirati. Sigurno je tamo bio ljepši život nego u Moldaviji i Kazahstanu.

"Island je bio fenomenalan za život, ali tamo je jako teška klima i više nisam mogao. Imam dvoje male djece i oni su stalno zapravo bili u stanu. Igraju se u igraonici jer ne možeš izaći van. Zato smo se žena i ja odlučili završiti tu avanturu i vratiti se kući."

Cropix

Bili ste tamo i dok je vladala ona nogometna groznica. Kako je to izgledalo kada su Islanđani 'shvatili što je nogomet'?

"Ma nisu oni ni sad shvatili što je nogomet. Oni imaju totalno drugačiju viziju nogometa i sporta. Njima je jako drago kada se napravi neki uspjeh. Oni su veliki nacionalisti i ponosni su na svoj narod. Na sve što naprave su jako ponosni i to čuvaju. To je i normalno. No, ove zadnje utakmice su oni sve gubili i kod njih nema pljuvanja kao kod nas pa da kažu da je gotova generacija, gotov nogomet i da sve treba mijenjati. Ne, oni su ponosni na to. To su njihovi sportaši i napravili su velik uspjeh", kaže Jugović pa dodaje:

"To je potpuno drugačije razmišljanje o nogometu nego ovdje. Nogometaši nisu zvijezde. Nogometaš kada dođe u diskoteku stoji vani normalno u redu po pola sata dok netko ne izađe da bi on mogao ući. To je njima normalno."

Znači nema onoga: 'Znaš li ti tko sam ja?'

"Nema, nema, hahaha. To se kod njih ne događa. Da tako nešto neki nogometaš napravi ljudi bi ga čudno gledali tamo."

Kakvi su uvjeti na Islandu?

"Imaju zatvorene dvorane, bazene s hladnom i toplom vodom, saune, ma sve imaš. Malo kaskaju, nisu svi profesionalci. Stranci su samo profesionalci, a oni rade. Zato ne shvaćaju to kao nešto profesionalno. Radi se dosta veliki presing na njih, ali ne može se reći da ne pristupaju treningu profesionalno. Svaki trening odrade maksimalno. Meni je bilo baš lijepo. Bez stresa, bez ičega, ne moraš misliti ni na što osim na nogomet."

Cropix

U jednom intervjuu ste rekli da Islanđani nisu baš blagonakloni prema Balkancima. Kakav su odnos imali prema Vama?

"Ma oni su udaljeni od nas i to je normalno. Mene kada su zvali na Island nisam znao ni što je Island, ni što je tamo, ni što se tamo događa. Išao sam guglati da vidim nešto o njima. Tako ni oni za nas ne znaju. U jednom trenutku su me pitali: 'Mi bismo došli kod vas na godišnji, ali jel' još problem zbog rata?'. Ne znaju baš to. Misle da smo mi ovdje divlji malo. Istočna Europa im je potpuna nepoznanica. Zanima ih samo Engleska i Amerika. Nemaju pojma o tome što se ovdje događa, a ni ne zanima ih previše. To je po meni i normalno jer smo jako udaljeni jedni od drugih."

Možete li usporediti nogomet u Hrvatskoj i na Islandu? Kako bi njihovi klubovi prošli u HNL-u i ima li na Islandu igrača za naše klubove?

"Ima sigurno, ali oni se teško odlučuju za odlazak u inozemstvo. Radije biraju fakultete i škole. Da mu i ponudiš da dođe u HNL, teško da će doći. Oni najviše vole otići u Norvešku i Dansku koje su im slične po mentalitetu. Što se klubova tiče, ova najbolja dva, tri kluba kod njih bi ovdje bili u sredini ljestvice. Nitko se ne može uspoređivati s Dinamom, Osijekom i Rijekom, ali da igraju nekoliko utakmica jedni protiv drugih u Europi, sigurno bi netko od tih islandskih klubova iznenadio naše najbolje klubove."

Cropix

Otišli ste iz HNL-a koji je brojao 16 klubova. Danas ih je 10, ali ponovno se spominje proširenje. Što Vam se čini, koja je varijanta bolja?

"Igrao sam ligu 16 i mislim da je ovo danas na puno većem nivou. Liga se digla i sređenije su stvari što se tiče financija. Mislim da je liga 10 bila dobra odluka. Ako želimo kvalitetu bolje je da tako i ostane."

Za kraj, vratili ste se u Hrvatsku i to u Dragovoljac. Kako je došlo do transfera u 2. HNL?

"Imao sam nekoliko ponuda iz prve lige, ali odlučio sam se za Dragovoljac jer su u klub došli novi ljudi i investitori s kojima sam pričao i uvjeren sam da će to biti super. Tu su i neki moji prijatelji pa ćemo igrati zajedno. Rekao sam da, ako ću se vratiti u Hrvatsku, želim uživati. Ovdje se radi super posao i plan je da se malo po malo vratimo u prvu ligu", kaže Jugović pa dodaje:

"Ove sezone nam je cilj osigurati ostanak u ligi, a onda već u idućoj gradimo momčad za prvu ligu. Hoćemo li ući u nju iduće godine ili one iza, nije toliko važno. Kroz tri godine se klub želi vratiti u 1. HNL", zaključio je Jugović.

nogomet

HNL

Hrvatski Dragovoljac

Igor Jugović

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter