Ozren Bonačić

"Svake godine feštam sa svojim prijateljima iz Partizana, to je put kojim moramo ići i politiku ostaviti iza sebe! U moje vrijeme bilo je vrijeđanja, ali nije bilo tučnjava. Tukli smo se mi, u bazenu!'


Vjekoslav Paun
09.06.2019.08:00
"Svake godine feštam sa svojim prijateljima iz Partizana, to je put kojim moramo ići i politiku ostaviti iza sebe! U moje vrijeme bilo je vrijeđanja, ali nije bilo tučnjava. Tukli smo se mi, u bazenu!'
Boris Arbanas / CROPIX

sažeto

God naše tradicionalne nedjeljne rubrike 'Gdje si legendo' istinski je doajen vaterpola, bivši olimpijski pobjednik, trener...


Vjekoslav Paun
09.06.2019.08:00

Slavni hrvatski vaterpolist danas uživa daleko od bazena. Doduše i unuci pokazuju interes, pa nije nemoguće da geni presude i u ovoj utakmici...

"Dućan, ručak, pripremiti objed za unuke, to je moja svakodnevica danas", smije se 77-godišnji Ozren Bonačić iz svog doma.

Istinska legenda hrvatskog sporta, ali i one bivše države za koju je osvojio olimpijsko srebro u Tokiju 1964. godine, te zlato četiri godine kasnije u Meksiko Cityju.

"Stariji unuk je nešto trenirao vaterpolo pa je prestao, starija unuka je trenirala plivanje, a ovaj najmlađi je nakon što je prestao trenirati vaterpolo, sad je u veslanju. Svi su tu negdje barem bili uz vodu, ako ne profesionalno, onda ovako za gušt, iz hobija", reći će.

Bruno Konjevic / CROPIX

Letvica je u posljednje desetljeće iznimno visoko postavljena, kad je u pitanju hrvatski vaterpolo. Baš kao što je u njegovo igračko vrijeme bilo u slučaju jugoslavenske reprezentacije.

"Hrvatski vaterpolo je izvrstan i on će ostati izvrstan! Gledao sam ove utakmice s tim promjena pravila, mislim da će biti brži, atraktivniji i da će biti i više gledatelja. Jer sad je realno premalo gledatelja, igrači realno nisu zvijezde kakve bi trebale biti", kaže Ozren.

Kad su u pitanju njegove Olimpijske igre iz Tokija, iako je to bilo još 1964. godine, rado ih se sjeti, pamti itekako neke detalje...

"Da, osvojili smo srebro, ja sam bio mlad, jedva sam upao u te zadnje pripreme. Rasturali smo, sve smo pobijedili osim jedne utakmice koju smo odigrali neodlučeno. I onda smo na gol razliku s Mađarima ispali drugi. Gledali smo onda utakmicu Mađara i Rusa, utakmica koja nije bila korektna, onda mi je ostala jedna gorčina... Sad kad pogledam, naravno da sam danas sretan i ponosan na to srebro, ali onda tamo smo sve bili samo ne sretni zbog te medalje", smije se.

Goran Mehkek / CROPIX

Žarko Susić, doajen sportskog novinarstva, koji je preminuo koji najstariji aktivni sportski novinar u svijetu (imao je 95 godina), prepričavao je svoje doživljaje iz Tokija, odakle je izvještavao za Vjesnik (bivši dnevni list), te spominjao jednu telefonsku govornicu odakle su novinari s puno strpljenja čekali svoj red ne bi li poslali vijesti u - domovinu. Danas se sve saznaje u sekundi, a i sami sportaši dijele detalje iz svlačionica putem društvenih mreža. Sve je otišlo dosta daleko, kako se njemu čini usporedba s današnjim vremenima?

"Kao što sve ide naprijed, tako ide i sport, a ovu komunikaciju da i ne spominjem. To ide naprijed na deset! Imam mobitel, ali samo razgovaram! Moji kolege su puno vještiji od mene!".

Danas se brzo otkrije neki eventualni skandal iz svlačionice, nego tad...

"Uvijek je bilo dogodovština u svlačionicama, tamo je ipak zajedništvo, obitelj, a uvijek se nešto događa. Nekad isto tako i nije uvijek idealno. Svi smo mi ljudi, griješimo, uvijek je isto. Onda u moje vrijeme se puno manje za to znalo, ali onda se je sve puno manje znalo. Pa to nije uopće za uspoređivati", rekao je 77-godišnji bivši olimpijski pobjednik.

"Onda se je više pričalo o sportu i o dobrim stvarima, ali danas prevladavaju loše stvari. I to ne samo o sportu. To valjda ljudi vole čitati, klikati. Ispada da je nešto lošije, ali je uvijek sve u nekom prosjeku", bacio je kritiku na društvene mreže, ali i na suvremeno novinarstvo naš cijenjeni vaterpolo-doajen.

Ronald Gorsic / CROPIX

"To je i naš veliki problem u našoj državi! Mi imamo fantastičnu državu, pa mislim da živimo među boljim državama na svijetu. Dobro je da ljudi odu malo van, da rade tamo , pa da vide kako je to. Onda će se sretnije vratiti, samo im treba omogućiti da se vrate", dodaje.

Kad smo kod putovanja svijetom, sigurno je jedan od onih koji je dosta za života putovao. Dosta je dugo imao igračku karijeru, ali i trenersku...

"Nikad neću zaboraviti kad je jedan moj ozbiljan i ujedno drag igrač došao s maminom putovnicom na granicu! Htio sam ga ubiti! Ali smo srećom išli u Budimpeštu, pa se vratio i došao navečer.".

Ispričao je zgodu vezanu za Jakova Sedlara, poznatog redatelja, a koji je bio golman u vaterpolu, odigrao i 34 utakmice za jugoslavensku mladu reprezentaciju...

"Njemu su ukrali putovnicu na jednom putovanju, pa smo morali zvati ambasadu, cijeli cirkus oko toga. Ali događaju se stvari kojima se danas smijemo, ali tad nam to nije bilo smiješno", reći će.

Potom se maksimalno otvorio i odlučio ispričati nešto što s medijima nikad nije podijelio:

Bruno Konjevic / CROPIX

"Na prvom Europskom prvenstvu (Liga prvaka) kad sam ja vodio Mladost, bili smo u Izraelu na kvalifikacijskom turniru, na kraju smo tamo osvojili naslov prvaka. Bili smo na Zidu plaća, tamo je jedna posudica i ako staviš neku ceduljicu, navodno ti se želja ispuni, ali uz uvjet da ta ceduljica ostane tamo i da je nitko ne dira. Ja sam tamo nakon izgubljene utakmice protiv Posillipa napisao da ćemo biti prvaci Europe i uspjeli smo u tome! Visoko sam ugurao tu ceduljicu da je nitko ne može maknuti i eto, na kraju smo bili prvaci Europe".

Sportaši su svi praznovjerni, a Ozren malo i više, kako priznaje.

Kako gleda na incident u Splitu, napad na vaterpoliste Crvene zvezde?

"Pa ja ću samo reći da moja generacija, da se mi svake godine, a to traje zadnjih 20 godina, nalazimo jednom godišnje na fešti. A radi se o zlatnoj generaciji, osvajačima zlatne medalje iz Mexico Cityja 1968. godine. Kako je tad bilo pet igrača iz Partizana i šest igrača iz zagrebačke Mladosti i mi se sastajemo svake godine! Prošle godine, na 50 godina od osvajanja, našli smo se u Beogradu, a ove godine u Zagrebu i na to smo jako ponosni. O politici nikad niti ne pričamo! I to je možda odgovor, put kojim moramo ići. Mi smo susjedi i moramo put da imamo dobre odnose."

Jeli bilo i u njegovo vrijeme napada na vaterpoliste?

"Bilo je vrijeđanja, bilo je 5000 ljudi po utakmicama, ali nije se tuklo. Mi smo se u vodi tukli! Pa nisu se tad automobili razbijali. Automobili su se čuvali, jer ih nije niti bilo toliko", reći će Bonačić.

Vraćamo se Tokiju na kraju, zadnje pitanje, za njega vežu lijepe uspomene za Olimpijske igre iz 1964. godine, a kako će proći "barakude" u Tokiju 2020. godine?

"Japanci će to fantastično organizirati, jer i onda su oni to tako fantastično organizirali. Mi smo uvijek u vrhu i treba pogoditi formu za taj turnir i onda možemo osvojiti jednu od medalja, ali mi smo takvi ljudi da mi posebno volimo zlato", zaključio je Ozren.

Gdje si legendo

Vaterpolo

Ozren Bonačić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter