Rajko Vidović

'Svima bih preporučio da odu u Vijetnam, a posebno sam ponosan na naše Vatrene s kojima sam i igrao tijekom karijere'


Slaven Knežević
12.08.2018.08:00
'Svima bih preporučio da odu u Vijetnam, a posebno sam ponosan na naše Vatrene s kojima sam i igrao tijekom karijere'

sažeto

Bivši napadač gostovao je u našoj rubrici 'Gdje si legendo' i otkrio nam zanimljive priče iz Kine i Vijetnama


Slaven Knežević
12.08.2018.08:00

Rajko Vidović bivši je napadač koji je obilježio HNL. Vidović je u karijeri igrao za brojne klubove, a tri godine proveo je i u Kini i Vijetnamu. Danas je trener u trećoj ligi, a s nama se prisjetio svoje karijere i otkrio kako je bilo živjeti u Aziji.

"Krenuo sam kao klinac u Krivaji iz Zavidovića u BiH. Tu sam prošao sve selekcije do seniorskog nogometa. Tada se tamo igrala treća jugoslavenska liga recimo. Tada sam sa 17 godina igrao za seniore. Odigraš pola sata, 15 minuta, poluvrijeme, pa su nas onda vadili. Sa 17 i pol godina sam otišao iz Bosne jer je počeo rat. Otišao sam u Njemačku gdje sam najprije igrao za Blau Weiss Ahlen, a onda za Rot Weiss Ahlen. Tu sam bio od 1997. do 1999. godine. U tom klubu su igrali i Zoki Mamić i Željko Sopić", kaže Vidović koji je iz Njemačke otišao u Rijeku no nije se naigrao:

"Došao sam u Rijeku, ali nisam ostao. Nešto su menadžeri dogovarali, ali nisu se baš dobro dogovorili. Rijeka se tada borila za prvaka i imala top momčad. S njima sam radio mjesec dana i nisam tamo ostao. Nije postignut dogovor oko novaca pa sam otišao u Čakovec gdje sam bio pola godine. Te godine smo izborili ulazak u prvu ligu, a onda sam otišao u Kiseljak koji je tada igrao u Premijer ligi BiH. Tamo sam odigrao sezonu i bio najbolji strijelac u klubu. Nakon toga su me zvali i Željo i Sarajevo i Čelik, ali te 2001. godine me na jednoj utakmici gledao Katalinić i dobio sam poziv da idem u Rijeku."

Vidović je bio i jedan od igrača koji je pomogao Lokomotivi da izbori 1. HNL, a igrao je i u Kini i Vijetnamu.

"Nakon Rijeke, igrao sam u Kamen Ingradu godinu dana. Tako sam uglavnom i potpisivao ugovore na godinu dana. Nakon Kamena, Rijeka me zvala da se vratim. 2003./2004. sam igrao u Rijeci, a onda me Robert Prosinečki doveo u Zagreb gdje sam proveo dvije sezone. Iz Zagreba sam otišao u Peking u Beijing Hongdeng. Tamo sam bio prvi strijelac kluba, a postao sam i kapetan. Bio sam jedini stranac tada koji je bio kapetan u Kini. Iz Pekinga sam se vratio u Hrvatsku u Inter iz Zaprešića gdje sam proveo pola godine. Tada je trener bio Milivoj Bračun s kojim i danas radim. Tada smo se borili za ostanak i uspjeli smo izboriti nastavak natjecanja u 1. HNL. Nakon toga me zvala Lokomotiva", kaže Vidović pa nastavlja:

"Tada je Lokomotiva igrala u 2. HNL. Tamo smo igrali Željko Sopić i ja, a igrali su i svi ovi klinci od Tomečaka, Pivarića, Antolića, Bagarića, Barbarića, to su sve bili Dinamovi dečki koji su igrali u Lokomotivi. Te 2008./2009. smo se prošetali kroz drugu ligu i izborili natjecanje u 1. HNL. Nakon toga sam otišao u Čelik iz Zenice, ali već sam na polusezoni dobio ponudu da idem u Vijetnam. Na početku nisam bio oduševljen tom idejom jer sam već imao 35 godina. No, ti Vijetnamci su bili toliko uporni da sam otišao tamo i ostao dvije godine. Osvojio sam vijetnamski kup i bio prvi strijelac u Kupu. U prvenstvu smo bili treći. Nakon toga su mi pukli križni ligamenti pa sam se vratio u Zagreb na operaciju, a onda se u 38 godini vratio nogometu u Dugo Selo. Tamo sam odigrao godinu dana i nakon završetka karijere počeo trenerski posao."

Kina i Vijetnam su svakako egzotične destinacije gledano iz hrvatske perspektive. Kakve dojmove imate iz tih zemalja?

"Azijati su jako pozitivni i jako ljubazni, odlično prihvaćaju strance. Što se hrane tiče imaju i europske restorane u kojima smo uglavnom jeli. Moram priznati da ima i njihove hrane koja je super. Kao ljudi su me stvarno oduševili jer su stvarno pristupačni, ljubazni i spremni pomoći. Kao igrači su pošteni, marljivi, vrijedni, slušaju, motorični su i trkački dobri. Kada sam bio u Pekingu 2006./2007. je njima trebala taktička disciplina i kad god bi došao neki europski trener napravi se dobar rezultat. Njih treba posložiti jer su, rekao bih, malo divlji. Vidite i sami da sada azijski nogomet strahovito napreduje. Što se Vijetnama tiče, malo sam se i bojao kada sam odlazio tamo. Imao sam 35 godina i nije mi se baš išlo, a uz to imao sam sliku Vijetnama iz filmova onih ratnih. Međutim, kada sam došao tamo baš sam se oduševio. Svakome bih preporučio da ode u Vijetnam. Stvarno je super zemlja. Imaju 100 milijuna ljudi, super uređene gradove koji imaju i europske dijelove. Ma, o Kini i Vijetnamu mogu pričati samo pozitivno," kaže Vidović pa nam otkriva neke sitne razlike u kulturi na koje se bilo malo teže priviknuti:

"Oni koji su bili znat će o čemu pričam. Kada sam došao u Kinu bio sam u jednom odličnom restoranu. Predsjednik kluba i domaći igrači i ljudi u klubu kada jedu normalno je i da se podrignu ili jedu kost pa pljunu to dole na pod. Izgubio sam apetit odmah. To je kod njih normalno. Zanimljivo mi je bilo i kada sam se vozio po Pekingu gdje je jako puno ljudi. Na ulicama u hladu se ljudi briju. Brijač ima stolicu i ogledalo i ljudi se briju. To su neke stvari koje su zanimljive kao i oni taksisti koji te voze na biciklima. No, kažem, ljudi su uvijek nasmijani, raspoloženi i stvarno nisam imao niti jednu neugodnost dok sam bio tamo."

Vratimo se kratko na Zavidoviće iz kojih ste rodom, a tamo ste i krenuli sa svojom nogometnom karijerom. I Mladen Bartolović je iz tog mjesta. Ima li nešto posebno u Zavidovićima da proizvode kvalitetne igrače?

"S Bartolovićem sam igrao u Zagrebu. I on je iz Zavidovića, a obojica smo počeli u Krivaji. Zajedno smo išli u školu, ali ja sam stariji. Išao sam u razred s njegovim bratom Igorom koji je fizioterapeut u Lokomotivi, a Mladen je dvije godine mlađi. Igrali smo zajedno u Krivaji, no kad je počeo rat su nam se putevi malo razišli, a opet smo se našli u Zagrebu. Zavidovići su bili poznati po rukometu. Nogometni klub je bio dobar trećeligaš. Najveći igrači iz Zavidovića su svakako braća Sušić. Safet Sušić je iz Zavidovića, pa Mladen Bartolović koji je bio reprezentativac. Prije njih je tu bio Marijan Bakula koji je nekada igrao za Zadar i Šibenik. No, najpoznatiji je Safet Sušić koji je krenuo u Krivajinoj školi. I mali Ante Budimir iz Žepča koji je iz Lokomotive otišao u Italiju je krenuo kod nas. Bilo je to malo mjesto, ali sport je bio naglašen. Sada se, nakon rata, sve to izmjenilo i palo. Nedostaju financije pa je malo neozbiljnije, ali i dalje tamo ima dobrih sportaša", kaže Vidović pa dodaje:

"Lijepo se prisjetiti svega toga nakon 18 godina nogometne karijere. Nogomet mi je dao sve i imam sreće da radim s vrhunskim stručnjakom kao što je Milivoj Bračun, a radio sam s vrhunskim stručnjacima. Osim Bračuna, treneri su mi bili i Ivan Katalinić, Ilija Lončarević, Mile Petković, Vjeran Simunić, Vjeko Lokica,... Tako da sam imao priliku raditi stvarno s odličnim stručnjacima koji su danas među najboljima. Imao sam priliku i igrati s današnjim trenerima kao što su Damir Milinović s kojim sam igrao u Rijeci, Sergej Jakirović, moj kum koji je sada trener Gorice,... Drago mi je da dolaze mladi treneri Bjelica, Kopić, Jakirović, Zekić s kojim sam igrao u Kamen Ingradu. Oni su već postali dobri stručnjaci i vode dobre klubove u HNL-u. Danijel Šarić koji je sa mnom igrao u Rijeci danas je s Nenadom Gračanom u reprezentaciji, pa Mladen Ivančić vodi U-15 reprezentaciju, tako da dolazi ta mlada garda trenera što je jako pozitivno. Oni rade odličan posao i drago mi je da sam s tim dečkima imao priliku dijeliti svlačionicu."

Spomenuli ste dosta trenera iz HNL-a s kojima ste igrali. Kakav je današnji HNL?

"Moram reći da sam jako zadovoljan kvalitetom lige, tim mladim igračima, mladim stručnjacima. Drago mi je što je Rijeka, koju gledam kao svoj klub jer sam bio jako dobro prihvaćen od strane publike i jako sam se dobro osjećao, bila prvak. Svake godine gledamo da to više nije samo dominacija Dinama ili Hajduka. Sada tu ozbiljno konkuriraju Rijeka i Osijek i to je ta četvorka. Više nitko ne može reći da je Hajduk prvak i bježi 20 bodova ili Dinamo je prvak jer se odvojio 30 bodova. Onda liga postaje nezanimljiva. Ovo mi je draže jer je toliko izjednačeno. Kvaliteta je dobra i drago mi je da su klubovi financijski koliko toliko stabilni. Kada su financije u redu onda se može raditi. Teško je kad igrač nema tri, četiri, pet, šest mjeseci plaću. Volio bih kad bi nam se još poboljšala infrastruktura i kada bi imali bolje te uvjete. Vidjeli ste što smo napravili na Svjetskom prvenstvu. To je čudo. Ponosan sam i što sam igrao s tim reprezentativcima. Sa mnom je igrao taj mali Lovren, Pivarić, Mandžukić je igrao sa mnom u Zagrebu. Drago mi je da su ti momci napravili najveći rezultat u povijesti. To govori kakva smo nacija. Imamo supertalentiranih sportaša u svim disciplinama. Nogomet je broj jedan, ali imamo vrhunske sportaše u svim sportovima. Trebali bismo imati nacionalne stadione i u Zagrebu, i u Splitu, i u Osijeku i da imamo gdje odigravati utakmice. Pa jedna Bosna je napravila nacionalni stadion. Bilo bi lijepo da se u tom smjeru napravi. Ljudi koji vode nogomet s Davorom na čelu su napravili vrhunski rezultat i već se spominje da će se ići u tom smjeru i to bi bilo jako dobro. Sigurno je da ćemo s ovom kvalitetom kakvu imamo i boljom infrastrukturom imati i više publike."

Za kraj, gdje ste danas?

"Danas sam u trećeligašu Trnje. Tu sam s Milivojem Bračunom, vodim juniore Trnja. Jako sam zadovoljan. Tu sam već nekih sedam mjeseci. Sve ide svojim tokom, ostajem u svojoj trenerskoj disciplini. Poznavajući prvu, drugu i treću ligu, mislim da je i ova treća liga zapad koju igraju naši dečki jako kvalitetna i zanimljiva, ima jako zanimljivih mladih igrača. Svima skupa želim sreću i da svi mi koji smo u ovom poslu napravimo dobar rezultat. Želim da dečki koji s nama rade napreduju i naprave iskorak u karijeri i da ove koji su danas u trećoj ligi sutra gledamo u drugoj ili prvoj. Svima skupa želim zdravlja i uspjeha", zaključio je Vidović.

nogomet

Gdje si legendo

Rajko Vidović

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter