Goran Šprem

Svjetski prvak i olimpijski pobjednik slučajno završio u rukometu, a kasnije se ružno rastao s 'Kaubojima': 'Puklo je između Červara i mene, mislim da sam mogao još puno dati'


Dejan Šmehil
14.07.2019.08:00
Svjetski prvak i olimpijski pobjednik slučajno završio u rukometu, a kasnije se ružno rastao s 'Kaubojima': 'Puklo je između Červara i mene, mislim da sam mogao još puno dati'
Vladimir Dugandzic / CROPIX

sažeto

Gost naše kultne nedjeljne rubrike je Goran Šprem, proslavljeni bivši rukometaš koji uspješno plovi poslovnim vodama


Dejan Šmehil
14.07.2019.08:00

Nakon što smo u četvrtak razgovarali s Vedranom Zrnićem povodom kraja njegove rukometne karijere, uhvatila nas je nostalgija. Prisjetili se smo se zlatnih dana hrvatskog rukometa u prvoj polovici 2000-ih, kojih je integralni dio bio i Zrna.

I listajući tako kroz imena te fenomenalne generacije, pomislili smo, mogli bismo zavrtjeti broj Gorana Šprema za našu rubriku "Gdje si legendo". 'Ukrali' smo Goranu 10-ak dragocjenih minuta njegovog vremena jer je on vrlo zaposlena osoba (o čemu nešto kasnije) i jedva nas je uspio nekako ugurati u svoj raspored.

Da, proslavljeni bivši rukometni reprezentativac puno je više od komentatora na RTL-u jednom godišnje za vrijeme velikih natjecanja.

Pa krenimo redom – kako, zašto i kad je Goran Šprem završio u rukometu?

"Počeo sam igrati rukomet s 10 godina. A zanimljivo, završio sam u njemu posve slučajno! Odmalena sam bio sportski tip, trenirao vaterpolo, plivanje, tenis... Mislim da je u novinama RK Zagreb tada tražio mlade igrače da se upišu u klub i počnu trenirati. I tako sam ja došao, pokušao i ostao! I doživio nevjerojatne stvari kroz svoju karijeru!", otkriva nam Goran.

Prvi trener mu je, prisjeća se, bio Željko Fabac, ali to je bilo samo nekoliko mjeseci. Nakon toga ga je preuzeo Boris Dvoršek.

Damir Krajac / CROPIX

"Imao je kvalitetnu generaciju, fenomenalno je radio već tad. A i on je naposljetku izrastao u odličnog trenera. Dosta mu je igrača prošlo kroz ruke."

A jesi li odmah igrao na krilu kad si 'upao' u rukomet ili?

"Igrao sam krilo, ali i srednjeg vanjskog. Znate kako je to, isprobavaš više pozicija dok ne vidiš koja ti najviše odgovara. Ali kod mene je vrlo brzo, već s 12-13 godina, bilo jasno koja sam pozicija. Pokušavao sam još kasnije na srednjem vanjskom, ali na kraju sam ostao na krilu."

Spomenuo je dobru generaciju u kojoj je bio, pa tko se pored njega još uspio probiti?

"Zrnić, Špoljarić, Vori, Lacković... Dobri su bili i Matija Štritof te Martinović na golu", ističe Šprem.

On je u Zagrebu prošao sve mlađe selekcije i onda zakoračio i u seniorske vode. Imao je tek jednu kratku 'stanku', kad je otišao na pola sezone na posudbu u Medveščak.

"Tada sam tražio što i kako dalje. Otišao sam tamo, ali sam se ubrzo vratio u Zagreb i igrao u njemu do Olimpijskih igara 2004. godine."

Zagreb je neprikosnoveni vladar hr-rukometa, gdje ste vi igrači pronalazili motiv igrati domaću ligu kad je to manje-više bila šetnja? Zanimalo nas je ovo čisto s nekog sportsko-psihološkog aspekta, ali nam je Goran udijelio prvu 'packu'.

"To je pogrešna premisa. Mi smo bili mladi, željni uspjeha i bilo nam je svejedno s kim igramo. Motivacija nam je bila da se dokažeš. A ako s 18-19 godina nemaš motivaciju da uspiješ i da igraš protiv svakog jednako, onda je to smiješno. Uostalom, postojali su tad Zamet, Metković, Karlovac... Nije to bila baš šetnja", jasan je nekadašnji rukometaš.

On je iz Zagreba, kako je i sam rekao, otišao nakon Igara 2004. godine. I to u Njemačku, gdje proveo dobar dio karijere. Flensburg, Melsungen, Gummersbach... A kad smo ga pitali gdje mu je bilo najljepše, kao iz topa je ispalio klub koji nismo ni spomenuli!

"Nordhorn! Trajala je ta epizoda svega tri godine, nakon toga je klub bankrotirao. Ali to je definitivno bilo najljepše razdoblje u Njemačkoj. Bilo je lijepo i u Flensburgu, igrali smo finale Lige prvaka no tamo nisam imao odgovarajuću minutažu. U Nordhornu je sve bilo super. Odlična momčad, zdravo i ugodno ozračje, sjajni ljudi u klubu... Ma baš je bilo super i šteta što je završilo tako."

Nenad Dugi / CROPIX

Sigurno imaš i neku anegdotu iz tih njemačkih dana?

"Ona klasična je nepoznavanje jezika u početku. Pa stalno cimaš druge – "Što je rekao, što je rekao?" A imam i jednu iz Nordhorna, pred sam kraj. Zbog financijskih problema otišlo je dosta igrača, ostalo je nas možda 8-9. Trener nam je rekao da ne moram trenirati, samo da odigramo tu sezonu pošteno do kraja. A mi zadnjih 10-11 utakmica imali valjda 10 pobjeda! Čak smo takvi uspjeli doći i do finala Kupa EHF-a! No osvojio je Valladolid zbog više pogodaka u gostima. Da, završilo je tužno, ali vidim da se opet dižu i sretan sam zbog njih."

Šprem je bio dio one fenomenalne generacije koja je pokorila Portugal, osvojila olimpijsko zlato u Ateni, spremila u vitrine niz odličja... Što iz današnje perspektive vidiš kao ključ vašeg uspjeha?

"Više elemenata je igralo ulogu, a motivacija je bila jako bitna. Ta generacija je imala kvalitetu, imali smo i sreće, a bili smo dobro vođeni. Ključno je što smo postali svjesni da možemo. Portugal je bio taj klik. Znate kako je krenulo, poraz od Argentine, pa gubiš od Saudijske Arabije na poluvremenu. I onda je krenulo. Bili smo izuzetno homogena skupina i nije bilo previše ekscesa. Kažem, nije bilo previše jer ih uvijek i svugdje ima. Tko kaže da nema, taj laže! Ali savršeno smo funkcionirali i bili smo gladni uspjeha."

A zašto je nemoguće ponoviti te vaše uspjehe u posljednjih 10 i više godina? Od 2010. nismo uzeli ništa sjajnije od bronce... I onda je uslijedila nova 'packa'.

"Nije u redu tako govoriti. Mi smo stalno u vrhu. Dobro, ne poklapa nam se rezultat koji bismo željeli, ali smo u svjetskom vrhu. Nedostaje taj jedan sitan korak, a imali smo i peha. Meni je žao zbog svega toga, nitko sretniji od mene da se napokon prestane pričati o toj mojoj generaciji kao što se pričalo stalno o brončanim vatrenima iz 1998."

Damir Krajac / CROPIX

Kad smo već na temi reprezentacije, Šprem se nije na lijep način rastao od nacionalnog dresa. Puklo je između njega i izbornika Line Červara.

"Znate kako je, svi plaču kad odlaze, kad je gotovo. Da, puklo je tada, mislio sam da sam zakinut, ali iz današnje perspektive mi je jasno da mlađi moraju dobiti priliku. I nikome ništa ne zamjeram. Ja sam smatrao da mogu još puno dati, Lino nije tako mislio. I sve pet. U sportu uvijek ima nezadovoljnih. Normalne su to stvari za sport, no bilo pa prošlo."

Koju godinu kasnije Šprem se u potpunosti oprostio od rukometa. Je li bilo teško završiti karijeru, prestati s rukometom u kojem si bio praktički 25 godina?

"Iskreno, nisam planirao završiti karijeru! Imao sam tu ozljedu ramena zbog koje sam morao na operaciju i nakon toga je uslijedila rehabilitacija. Nisam igrao dvije godine. Bio sam u Gummersbachu godinu, godinu i pol. Oni su išli u rizik smanjenja kvalitete nauštrb financija pa sam se vratio doma. Situacija se tako razvila, sportska motivacija je malo popustila, ušao sam u poslovni svijet... Prerano sam završio, ali nisam nezadovoljan. Jer sad se ostvarujem na nekom drugom polju, a opet sam usko vezan uz sport."

Goran je završio i višu trenersku, imaš li ambicije jednoga dana postati trener?

"Završio jesam, ambicija svakako postoji i logički slijed je da sjednem na klupu, ali u trenutačnoj situaciji, reći ću da je to jako teško i neizgledno da se dogodi."

Što je i razumljivo jer Šprem ima posla preko glave. I sad dolazimo do onog dijela s početka teksta. Dakle, čime se baviš, osim što si povremeno komentator na RTL-u?

"Izvršni sam direktor korporativnog i sportskog turizma u agenciji Uniline. Usko sam vezan uz rukomet, a moram reći da u našoj tvrtci razvijamo lijepu sportsku priču."

A kako je uopće došlo do toga da postaneš komentator, nemaš strah od javnog nastupa?

"Kad je RTL ulazio u cijelu priču, u studiju su bili Lacković i Džomba. Onda Lac nije mogao, pa je bilo: "Hajmo probat' Gorana, njemu nije problem pričati ha-ha". Ispalo je super. Nisam planirao takvo nešto, ali odlično funkcionira sve to skupa. RTL televizija je prepoznala što može imati u tom segmentu, a ja na to niti ne gledam kao na posao. Pravi smo prijatelji svi mi tamo, Štambuk, Vargek, Džomba, ja, ljudi iza kamere, ma svi! Svaka minuta tog posla je baš odlična."

Slobodnog vremena očito nema puno, no zanimalo nas je, ima li neki hobi?

"Imam dva sina, to mi je najveća zanimacija! Vodim ih na treninge i tako. A što se mene tiče, evo baš idem na Mljet napuniti baterije, loviti malo ribu, uživati..."

Mislili smo završiti s prethodnim pitanjem, ali nakon što je rekao da sinove vozi na trening, još jedno se pitanje nametalo samo od sebe. Treniraju li rukomet?

"Da, Petar i Lovro treniraju rukomet. Nisam ih forsirao, htio sam im dati vremena za odluku kojim će se sportom baviti, ali krenuli su mojim stopama. Nemam ambiciju da postanu vrhunski sportaši, jedina mi je želja da se normalno razviju. Da dožive ono što sam ja! Kad vratim film, što sam sve prošao, prijateljstva koja sam zahvaljujući sportu stekao za cijeli život, to je neprocjenjivo!"

Gdje si legendo

rukomet

hrvatska rukometna reprezentacija

Goran Šprem

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter