Hrvat napravio čudo u Bugarskoj

'To je kao da Slaven Belupo osvoji Kup! U Bugarskoj je bilo odlično, ali hrana im ne valja i imaju bolesne navijače koji se često tuku na autocesti'


Slaven Knežević
17.06.2019.19:00
'To je kao da Slaven Belupo osvoji Kup! U Bugarskoj je bilo odlično, ali hrana im ne valja i imaju bolesne navijače koji se često tuku na autocesti'
Vilim Posinković

sažeto

Vilim Posinković je s Lokomotivom iz Plovdiva osvojio Kup, a u karijeri je promijenio čak osam zemalja


Slaven Knežević
17.06.2019.19:00

Vilim Posinković protekle je sezone s 'hrvatskim' Lokomotivom iz Plovdiva napravio pravo malo čudo i osvojio kup. 28-godišnji napadač je tijekom karijere promijenio 14 klubova, a igrao je u osam država: Hrvatskoj, Turskoj, Grčkoj, BiH, Finskoj, na Cipru, u Poljskoj i Bugarskoj. Zanimljivo, transfer u Tursku došao je dok je Posinković nastupao za Lučko.

"Igrao sam jednu prijateljsku utakmicu protiv Kaposvara i baš na toj utakmici sam prošao četiri, pet igrača i dao gol pa je bila baš neka pompa oko tebe. Naš poznati menadžer Darko Alegić me onda odveo u Tursku. On mi je stvarno puno pomogao u karijeri", kaže nam Posinković pa dodaje:

"Imao sam 20 godina, a sada kada pogledam, najveća greška u mojoj karijeri je to što sam iz Turske otišao. Imao sam ugovor na tri godine, a ostao sam godinu i par mjeseci. U Turskoj mi je stvarno bilo dobro, to je možda i najljepše razdoblje u mojem životu i što se tiče nogometa i što se tiče svega ostaloga."

Vilim Posinković

Turci su poznati kao 'ludi' navijači. Atmosfera kakvu u Hrvatskoj naprave tek rijetke navijačke skupine, tamo je standard na svakoj utakmici.

"Jesu, baš su ludi. Grci su isto dosta ludi, ali Turci su baš fanatici. Njima je to baš religija. Tamo u drugoj, trećoj ligi ima velikih klubova s vojskom navijača. Baš nedavno sam gledao utakmicu treće lige. Igrao je Sakaryaspor protiv nekoga. Taj Sakaryaspor je baš klub s velikom poviješću. Imaju vojsku navijača. Stadion prima 40.000 ljudi i stalno je pun, bez obzira na to što igraju u trećoj ligi", kaže Posinković pa dodaje:

"Osim ludih navijača, Turci imaju i vrlo visoki nivo organizacije i sjajne uvjete u svim ligama. Prva, druga, treća liga, svi imaju kampove, trening centre i hotele u kojima žive igrači. Uz to, i porezi nisu veliki pa praktički sve pare koje zaradiš idu tebi."

Krenuli ste s grčkim dijelom karijere, pa stigli u Slaven Belupo, no taj period obilježila je ozljeda koljena.

"Jesam, nakon Turske sam otišao u grčku Kavalu, a onda u Slaven Belupo, no tada mi je otišlo koljeno pa nisam skoro godinu dana igrao. Nemam meniskus na jednoj strani. Nije to inače problematična ozljeda, ali meni se inficiralo koljeno i imao sam strašnih problema. Nije bilo lako se vratiti nakon toga:

"Taman sam došao u Belupo, prošao pripreme i mislim da se prvo kolo igralo protiv Dragovoljca i meni se to dogodi. Operacija i onda ta infekcija. To je slučaj jedan u ne znam koliko. Nije se lako vratiti. Mogu reći da sam sada tek, u zadnje dvije godine došao na onu pravu razinu."

Povratak je zapravo započeo u finskom RoPS-u. Kakva je finska liga?

"Nikakva, vjerujte mi da je nikakva. Bilo je dobro u RoPS-u, igrali smo finale Liga kupa, završili drugi u prvenstvu i to jedan bod iza prvaka, ali njihov nogomet je neka trka, udaračina, nije mi se uopće svidjelo. Nisam se mogao snaći. Uz to, bilo je hladno za umrijeti. To je sjever finske, temperatura je -20. Ne može se čovjek na to naviknuti. No, nisam nigdje vidio pristojnije i ljubaznije ljude. Ipak, mi smo više ovaj balkanski mentalitet pa se lakše snađemo u ovim bližim zemljama, hahaha."

Vilim Posinković

Bili ste i na Cipru. Stvarno ste dosta zemalja prošli tijekom karijere.

"Jesam... kada ti dođe ponuda koja te financijski zadovoljava, onda odeš tamo. Nakon nekog vremena to putovanje ti prijeđe u naviku pa ni ne gledaš više to tako. Nekako sam se najviše udomaćio u Grčkoj. Naučio sam jezik, bivša cura mi je bila Grkinja, a oni su nekako i najbliže nama po mentalitetu i načinu života."

Zadnje dvije godine bili ste u Poljskoj i Bugarskoj.

"Da, bio sam u poljskom Ruchu koji je njihov najtrofejniji klub, ali su nas izbacili u drugu ligu radi nekakvih financijskih malverzacija. U drugoj ligi smo startali s pet bodova u minusu, pa novi igrači nisu smjeli igrati prve tri utakmice, a onda, taman kada smo prešli prag, su nam uzeli još šest bodova", kaže Posinković pa dodaje:

"Imali smo stvarno dobru ekipu, a trener nam je bio Krzysztof Warzycha i Juan Ramon Rocha. Oni su legende Panathinaikosa. Preko njih sam ja i došao tamo, preko te grčke veze. No, klub je imao jako puno problema s dugovima od ranije i nekakvim licencama. Prema nama igračima su bili korektni, ali oduzeli su nam te bodove i jako se teško bilo izvući. Sada su potonuli još dublje."

Zadnju sezonu igrali ste u, možemo reći, 'hrvatskom' Lokomotivu iz Plovdiva.

"Da, u jednom trenutku nas je bilo čak šest, sedam iz Hrvatske. Osjećao sam se baš kao doma jer se više pričao hrvatski nego bilo koji jezik. Još su nam i treneri bili Bruno Akrapović i Želimir Terkeš, oni su nas sve i doveli tamo", kaže Posinković i nastavlja:
"Bilo je stvarno dobro. Osvojili smo Kup što je stvarno bilo veliko iznenađenje. To je kao da u Hrvatskoj recimo Slaven Belupo osvoji Kup. Ima ovdje ekipa koje su financijski puno moćnije kao što su Ludogorets, CSKA, Levski, Botev..."

Botev je zapravo i puno popularniji klub iz Plovdiva od Lokomotiva.

"Da, to je najstariji bugarski klub, ima povijest i ima vjerojatno i više navijača, ali ovi od Lokomotiva su puno luđi i puno bolesniji. U finalu je bilo nekih 80 posto 'botevista', a 20 posto naših navijača. Pravi gradski derbi je bio."

Vilim Posinković

Kažete da su navijači ludi. Imate li kakvu anegdotu s njima?

"Navijači Lokomotiva su u svađi s predsjednikom kluba, nešto kao što su BBB-i u svađi s Mamićem, pa nisu baš nešto ni dolazili. No ludi su, oni se mlate međusobno. Dogovore se negdje na autocesti i to bude pravi okršaj. Takvi su i Poljaci. Nešto su se malo smirili, ali to bude stvarno prava makljaža."

Kakav je život u Bugarskoj?

"Nešto najsličnije Hrvatskoj. Jezik nam je dosta blizak, a i način života. Posebno nam je dobro bilo jer je bilo nas šest, sedam Hrvata i bili smo uglavnom zajedno. Osjećaš se skoro kao da si doma. Jedino im hrana ne valja. Kad negdje dođeš obično pričaš kako si nešto jeo i da je bilo baš dobro, a tamo stvarno ne znam što sam jeo da mi je bilo baš posebno. Mi imamo puno bolju kuhinju."

Prošli ste pola svijeta, što Vam je u karijeri ostalo posebno u pamćenju?

"Bilo je tu puno anegdota od kojih neke i nisu za javnost hahaha, no možda bih izdvojio jedan događaj iz 2011. godine kada smo moj menadžer Alegić i ja završili na oproštajki Diega Lugana kada je iz Fenerbahčea prelazio u PSG. S njim i Gutijem smo proveli cijelu noć. Nikada to neću zaboraviti."

Za kraj, koji su Vaši planovi sada kada ste otišli iz Plovdiva?

"Imam neke opcije za povratak u Tursku, a ima i ponuda iz drugih zemalja. Sjest ću sa svojim menadžerom pa vidjeti što on kaže. U Grčku se mogu uvijek vratiti... Kažem, ima dosta opcija jer sam igrao dobro ove sezone dok se nisam nešto zakačio s predsjednikom tamo pa me suspendirao na mjesec dana", kaže nam Posinković pa dodaje:

"Iskreno, ja sam isto napravio puno grešaka u karijeri. Prema talentu i predispozicijama sam možda mogao napraviti i puno više, ali kada si sam, rano odeš od kuće, dobiješ puno više novaca nego što si imao do tada i glava ti se malo izgubi ako te nema tko usmjeriti."

Vilim Posinković

I danas klinci odlaze prerano, a vidimo da ih nakon napuštanja HNL-a nema nigdje. To je zapravo veliki problem.

"Nije to ništa čudno, pogotovo ako te nema tko usmjeriti. Ti misliš da si u tom trenutku najpametniji i ne slušaš neke ljude koji su pametniji i iskusniji od tebe. S ovim iskustvom koje sada imam, sigurno bih neke stvari drugačije napravio. No, kada pogledam unatrag, ne žalim ni za čime. Zdrav sam i u najboljim sam godinama i gledam samo naprijed. Pozitivac sam po prirodi i pamtim samo dobre stvari."

Imate li želju vratiti se u HNL u kojem se niste predugo zadržali?

"Vjerujte mi da mi je to želja. Volio bih to ostvariti. Nemam nikakvih ponuda iz HNL-a, ali u nogometu se nikada ne zna. Hrvatska liga, koliko god ju podcjenjivali, se sve više i više diže. Imamo 14., 15. ligu u Europi. Kada pogledamo broj stanovnika i igrača, to je fenomenalno. Trebali bismo samo poraditi na uvjetima koji su ipak gori nego vani. Stadioni i tereni su se sada malo uredili, ali nedostaju trening kampovi", kaže Posinković pa dodaje:

"S obzirom na broj ljudi koji kod nas dolazi na stadione, ni ne treba graditi neke prevelike arene. Dosta su nam stadioni od 20-ak tisuća ljudi i to možda u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku", zaključio je Posinković.

nogomet

100posto sport izdvojeno

Lokomotiv Plovdiv

Vilim Posinković

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter