100POSTO KOMENTAR

Tri lekcije koje su nas 'plitki i neobrazovani' nogometaši naučili ne smijemo zaboraviti kad se stiša euforija


Toni Horvat
16.07.2018.11:00
Tri lekcije koje su nas 'plitki i neobrazovani' nogometaši naučili ne smijemo zaboraviti kad se stiša euforija
Ryan Pierse/Getty Images

sažeto

Zajedništvo, borbenost i poniznost tri su karakteristike koje su 'vatreni' pokazali u Rusiji, a mi ostali ih moramo prihvatiti bez pogovora


Toni Horvat
16.07.2018.11:00

Brojni sportaši znali su reći kako im je bronca draža od srebra jer to znači da su natjecanje završili pobjedom, u veselom tonu, a ne porazom koji je pokvario dojam i raspoloženje. Možda, na nekim natjecanjima koja traju 3-4 ili desetak dana, na kojima treba ostvariti znatno manje pobjeda da bi se došlo do finala, i koja se na kraju krajeva održavaju puno češće nego Svjetsko prvenstvo u nogometu.

Istina, Hrvatska je bila puno sretnija 11. srpnja 1998. kad su "vatreni" u okršaju za treće mjesto pobijedili Nizozemsku, nego jučer kad su izgubili od Francuske. Ali već danas priča je sasvim drukčija. Svjetsko nogometno srebro? Dečki, ne tugujte, današnji doček u Zagrebu pravi je odraz onoga što ste napravili kroz ovih mjesec dana u Rusiji.

Vašu branšu naveliko stereotipiziraju, nogometaše se generalno smatra plitkim i neobrazovanim ljudima koji ljube manekenke i voze skupe aute, koji nisu zaslužili tolike milijune samo zato što naganjaju loptom i znaju poneki trik s njom, koji ne mogu vrijediti više od kirurga koji spašavaju živote ili vatrogasaca koji riskiraju svoje da bi spasili tuđe... I uglavnom je to sve točno. Ali u ovakvim trenucima puno, puno bolje shvaćamo njihovu vrijednost.

Uostalom, ti "plitki i neobrazovani ljudi" cijeloj su Hrvatskoj očitali cijeli niz lekcija, svjesno ili ne, održali mjesec dana dugački seminar na temu života za sve koji su ih željeli slušati, odnosno gledati. A željela je cijela nacija.

Lekcija prva: Svi za jednoga, jedan za sve

Prva i najvažnija lekcija u ruskoj školi "vatrenih" bila je zajedništvo. Samo zajedno, bez izdizanja ičijeg ega, kao pravi mušketiri - svi za jednoga, jedan za sve. A kad netko iskoči iz tih tračnica, poput Nikole Kalinića, brzo ga se odstrani da ne širi negativnu energiju i ne kvari atmosferu. Ali nisu samo nogometaši disali zajedno, nego cijela nacija s njima. I da nije bilo takve bezrezevrne potpore četiri milijuna Hrvata, ne bi bilo ni ovog srebra, jer huk s tribina, snimke s ulica, poruke navijača, pozitivnost medija, sve se poklopilo, svi smo bili na istoj strani, s istim ciljem.

Zato, kad se euforija smiri, ne smijemo zaboraviti kako je došlo do ovog uspjeha. Ne smijemo se vraćati na podjele na crvene i crne, partizane i ustaše, na modre i bijele, sjever i jug, na rokere i cajkaše, na većine i manjine. Ne smijemo se opet raspasti i gledati samo vlastite interese. Ne smiju nas više ni političari više tako često i tako besramno praviti budalama, a ako nastave, mi ostali ne smijemo im dopustiti. Samo zajedno ćemo uspjeti pretvoriti Hrvatsku u zemlju sreće i blagostanja, kakvom nas svijet nakon ovog nogometnog ludila doživljava. Previše smo mali da bismo se dijelili.

Lekcija druga: Bori se, nemoj bježati u Irsku

Druga važna lekcija je o upornosti, borbenosti i inatu. Ne zaboravimo da su na sve četiri utakmice nokaut-faze "kockasti" prvi primili gol. Triput su se vraćali i prolazili dalje i dalje, sve do finala. Ni u jednom trenutku nisu odustajali, ni kad je bilo najteže, ni kad su mišići već popustili, ni kad više u tijelima nije bilo niti znoja da ga proliju, nisu se predavali, nego su trčali, uklizavali, bacali se žustrije od svježijeg protivnika. Čak ni u finalu, kad su se prvi put suočili s dva, pa i tri gola zaostatka, nisu se predavali, nisu spakirali stvari i otišli u Irsku nego su ostali boriti se do kraja.

Romantičarski, donkihotovski su vjerovali u pobjedu i kad je već bilo jasno da je ona izmaknula, nisu to prihvaćali dok god sudac nije zazviždao posljednji put. Borili su za sebe i za svoje, za ono što su bili uvjereni da pripada njima i cijelom našem narodu. Život ne da nije uvijek pravedan, nego najčešće nije pravedan, a u ovoj priči najveća je nepravda što će dečki na sljedeće ovakve bitke čekati još dvije godine, do paneuropskog Eura, a nekima je ova moskovska možda bila i posljednja. Ali mnogi Hrvati, koji svoje bitke vode svaki dan, mogu pronaći inspiraciju u "kockastima" i njihovoj upornosti. Tu i tamo će neku izgubiti, ali gledajući širu sliku, ta upornost se naposljetku uvijek isplati.

Lekcija treća: Ne provociraj karmu bahatošću, budi skroman i dostojanstven

Konačno, veliku lekciju očitali su nam svojim ponašanjem. Sva 22 igrača, izuzev ponekog trenutka ludila poput onog Vidinog s Ukrajinom, bila su oličenje zeta kojeg svaka majka želi, bili su pravi uzori djeci i odraslima. Na čelu sa Zlatkom Dalićem, izbornikom čija je svaka riječ odisala skromnošću i vjerom. Nije to morala biti ni vjera u više sile, nego samo u sebe i svoje igrače, vjera u vlastite mogućnosti, vjera u zajednički cilj. Dostojanstveni u pobjedi i porazu, ni u jednom trenutku se nisu bahatili, pa čak i ona peckanja Engleza nakon polufinala bila su više reakcija na njihovu bahatost.

Skromni i ponizni, nisu provocirali karmu, nisu niti jednu pobjedu unaprijed upisali, nisu niti jednog protivnika podcijenili, nego su išli korak po korak, odavali protivnicima dužno poštovanje i govorili na terenu. Emocije su zajebana stvar, rekao je i Subašić. I s njima su se znali nositi, koristiti ih kao pogonsko gorivo, a ne kao ulje za kočnice.

Puno smo lekcija naučili od tih "plitkih i neobrazovanih" nogometaša, za koje često mislimo da žive potpuno izvan dodira s našom hrvatskom stvarnošću. Možda su i dalje izvan njega, ali dobro znaju što su napravili i kakvo su veselje donijeli narodu koji se inače nema baš čemu veseliti, pogotovo nakon pogleda u novčanik poslije plaćanja režija. Nadajmo se da te lekcije neće ispariti nakon nekoliko dana, tjedana ili mjeseci, da će ih prihvatiti i oni koji diktiraju našim životima, a ako ne, da će Hrvati opet pokazati zajedništvo i izboriti se za ono što nam pripada - sreću zbog života u Hrvatskoj, a ne samo nogometnog uspjeha.

hrvatska nogometna reprezentacija

SP 2018.

100posto komentar

lekcije

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter