Hrvatski eksperti analiziraju šokantne podatke

U dvije godine broj oboljelih nogometaša porastao za 500 posto! 'Problem ovisnosti je velik, imao sam jednog klijenta koji je bio dužan kamatarima 500.000 eura!'


Dejan Šmehil
15.03.2019.21:00
U dvije godine broj oboljelih nogometaša porastao za 500 posto! 'Problem ovisnosti je velik, imao sam jednog klijenta koji je bio dužan kamatarima 500.000 eura!'
Getty

sažeto

"Dinamov trener Bjelica puno toga u radu bazira na temelju mojih predavanja na nogometnoj akademiji", otkriva psiholog Zulić


Dejan Šmehil
15.03.2019.21:00

U Velikoj Britaniji je ovih dana u javnost izašao zapanjujuć podatak. Broj aktivnih igrača koji su potražili stručnu pomoć od Sindikata profesionalnih nogometaša (PFA) u posljednje je dvije godine porastao za nevjerojatnih 500 posto!

Odnosno, prevedeno u brojke, 2016. godine je njih manje od 50 bilo na terapiji kod psihoterapeuta ili raznih savjetnika koji surađuju s PFA, a u 2018. više od 300. Ukupan broj, koji obuhvaća aktivne i bivše nogometaše, u 2018. je iznosio 438 ljudi, što je čak 278 više nego dvije godine ranije. Odnosno također ogroman porast od 174 posto!

Ono što stručnjake svakako brine, prije su istraživanja pokazivala da je omjer bivših i aktivnih nogometaša koji trebaju pomoć bio 70-30 u korist bivših. A PFA ističe da se taj trend u potpunosti obrnuo i sad je otprilike 70-30 u korist aktivnih igrača.

Getty

Za stručni komentar ove zabrinjavajuće pojave pitali smo psihologa Ivana Modrušana. Otkud toliki porast broja nogometaša koji traže stručnu pomoć?

"Prva asocijacija mi je da je to vezano općenito uz neku vrstu popularizacije takvih psihoterapeutskih, savjetodavnih usluga. Što prije nije bio slučaj. Život nije nešto posebno drugačiji, ali se promijenila svijest. Prije su se ljudi nosili sami sa svojim problemima. Druga stvar, a ovo temeljim na iskustvu, sportaši, a samim tim i nogometaši su pod daleko većim pritiskom nego prije. Količina utakmica je veća nego prije, dramatično veća. A i ta medijska izloženost je veća nego prije. I to strahovito veća. Prije 30-40 godina svjetske zvijezde poput Pelea ili Bobbyja Charltona su mogle neometano šetati ulicom. Rijetki bi ih prepoznali. Danas i sami vidite kako je to", kaže Modrušan i daje konkretan primjer tog pritiska o kojem priča.

REUTERS

"Jedan naš nogometaš igra vani, ima problema s nogom i na klupi je. Ta bol ne prolazi, ali on trpi te kronične bolove jer ima ugovor i mora igrati. Mora podnositi bol ako hoće zadržati mjesto u momčadi. Slično je bilo i kad je kao dječak igrao u jednom našem klubu. Drama je bila biti na klupi. A bogatiji roditelji su osigurali mjesto u momčadi svojoj djeci. Drugi su završili na klupi, nezasluženo pa ne čudi što dođe do depresije, nezadovoljstvo i što proživljavaju nepravdu."

U Hrvatskoj nažalost ne postoje nekakve službene studije niti brojke o broju sportaša koji traže stručnu pomoć. Pa pitamo je li kod nas i dalje takva pomoć na neki način tabu tema.

"Smanjuje se takav doživljaj psihologa i psihoterapeuta, popravlja se stanje. Nedavno mi je jedan klijent rekao da počinjemo biti kao Amerikanci, da svatko ima svog psihologa. Ispast će da je imati psihologa neka vrsta šminkerskog ponašanja. Ali znate, ne čudi što sportaši skrivaju i dalje svoje "felere". To su nagoni. Životinje u prirodi pokušavaju skriti svoj problem jer ih grabežljivci promatraju. Nitko neće priznati da je slab,to je pitanje opstanka", kaže Modrušan.

Getty Images

Englezi su kao ključne probleme izdvojili nemogućnost samostalnog nošenja s ozljedama, osjećaj izoliranosti kad vas klub primjerice pošalje na posudbu, usamljenost koja se javlja kod stranih igrača. Naravno, tu su i brige povezane s novcem, ali i ovisnosti u koje pojedinci znaju upasti jer imaju previše novca, da se tako izrazimo.

"Problem ovisnosti je sam po sebi veliko pitanje. I naravno da toga ima i među sportašima. Imao sam jednog klijenta koji je upao u kockarske dugove i bio je dužan kamatarima 500.000 eura. Ali na moju sugestiju da bi se trebao srediti i okaniti takvih stvari, on mi odgovara da mu se ne isplati biti normalan jer nikad neće vratiti dug. On mora dobiti na kocki taj novac i tako se vratiti u život, ili postići neki pogodak koji će ga prodati i osigurati mu odličnu plaću pa da se tako izvuče. To je potpuno poremećeno razmišljanje", ističe naš sugovornik.

Teško se sjetiti nekog primjera suicida u Hrvatskoj bivših ili aktivnih sportaša, a kojemu bi okidač bili mentalni problemi. No u svijetu se, nažalost, događalo i to. Velški izbornik Gary Speed, vratar Robert Enke, krilni napadač František Rajtoral...

Getty

"Činjenica je da je od starog Rima pa do danas sve isto. Oni su tada imali gladijatore, a ovo sad su moderni gladijatori. Sportaši, posebice u ovim velikim sportovima, velike su zvijezde. Žive u nekom sasvim drugom, nama nedohvatljivom svijetu. Ali i poremećaji su ti izraženiji", objašnjava Modrušan i zaključuje:

"Sportašima ne treba govoriti što bi trebali, njima je najvažnije da imaju neku vrstu stabilnosti – topli dom, obitelj koja im je podrška. Što se sportskog aspekta tiče, da budu u kondiciji, red, rad i upornost. Za to je potrebna nemilosrdna disciplina, ali to je bit priče. Moraš uložiti cijeli život u to."

I dok se klinički psiholozi bave posljedicama, sportski psiholozi pokušavaju otkloniti uzroke da do posljedica uopće dođe. Jedan od njih je i priznati stručnjak Amir Zulić s kojim smo također razgovarali na ovu temu sportaša i psihologije. Ali iz drugog aspekta.

"Mi sportski psiholozi bavimo se ponašanjima koja su manje efikasna i pokušavamo ih napraviti efikasnijima. Da igrači bolje kontroliraju svoje ponašanje i da se bolje osjećaju. Cilj je popraviti njihovu komunikaciju samih sa sobom, okolinom, poboljšati im koncentraciju, napraviti ih manje anksioznima, optimizirati motivaciju i samopouzdanje...", nabraja Zulić uloge sportskih psihologa.
Zanimalo nas je što to znači bolja komunikacija sa samim sobom.

Getty

"Čovjek nije svjestan kako se odnosi prema sebi. Često se osuđuje, ne dopušta si pogrešku, predbacuje si, postavlja visoke ciljeve... To sve utječe na ponašanje. I sportski psiholozi nastoje to popraviti koristeći niz tehnika."

Iznenadio nas je jedan podatak. Da sportski psiholozi najviše posla imaju s golferima!

"Pa valjda prvih 300 golfera svijeta ima svog psihologa", poentira Zulić i skida stigmu s te profesije.

"Ne ide se psihologu jer si loš sportaš nego jer želiš biti bolji. Jednom se dogodilo da je trener rekao igraču da posjeti psihologa, a on je odvratio da nije lud ako je izgubio utakmicu."

I Zulić se slaže s kolegom Modrušanom da je glavni problem modernih sportaša upravo ovaj suvremeni način života koji se odvija u strašnom ritmu i koji nameće veliki pritisak.

"Ako si netko nabija pritisak novca, pobjede, okoline... teže će obaviti zadatke koji su pred njim. Ako ne uživamo u onome što radimo, cilj je teško dohvatljiv. A u slučaju neuspjeha dolazi do okrivljavanja sebe, okoline, emocije se upletu, a upravo one otežavaju rasuđivanje. Evo, primjerice, u košarci. Ako naša reprezentacija u kvalifikacijama ili na nekom natjecanju doživi neuspjeh, onda se ne smije okrivljavati igrače. Zašto? Jer će ti isti igrači opet kroz neke vrijeme igrati, a imat će u glavi sve one negativne emocije s prethodnog natjecanja ili utakmice. Trener je taj koji treba preuzeti odgovornost, mora zaštititi igrače", smatra Zulić.

FIBA

Kad smo dotaknuli temu trenera, iznio je neka zanimljiva zapažanja.

"Klinsmann je nakon SP-a 2006. na kojem je Njemačka bila domaćin i iznenađujuće došla do trećeg mjesta, bio prilično iznenađen koliko im je psiholog pomogao u ostvarivanju tog rezultata. Po tim su stvarima pojedinačni sportovi daleko odmaknuli od momčadskih. Ali dobar dio trenera i dalje odbija koristiti psihologa jer se onda ne može izvući na standardne floskule. I kad dođe do podbačaja, najlakše je svaliti krivnju na psihološki aspekt – nismo bili koncentrirani, nismo bili psihološki na razini, motivacija nije bila prava itd.", otkriva Zulić.

A kako po tom pitanju stoje hrvatski treneri? Idu li u korak s trendovima?

Ronald Gorsic / CROPIX

"Predajem na nogometnoj akademiji 15 godina. Svim današnjim trenerima sam predavao. Bjelica je primjerice bio vrlo znatiželjan, puno toga u radu bazira na temelju onoga što je čuo na predavanjima. Svi bolji treneri jako se zanimaju za ovo područje, ne ustručavaju se pitati, traže savjet... Oni uspješniji i željni napretka svakako se zanimaju i za ovaj aspekt sporta", zaključuje Zulić.

nogomet

psihologija

Engleska

Nenad Bjelica

Ivan Modrušan

Amir Zulić

newsletter

Prijavite se na Newsletter