MARIO KASUN

'U različitim su mi klubovima slomili ruku u istoj dvorani i isti me doktor uvjeravao da mi nije ništa. Bio sam u depresiji i htio se ubiti, a iz košarke sam se maknuo jer su mi se zgadili prevaranti'


Toni Horvat
04.11.2018.08:00
'U različitim su mi klubovima slomili ruku u istoj dvorani i isti me doktor uvjeravao da mi nije ništa. Bio sam u depresiji i htio se ubiti, a iz košarke sam se maknuo jer su mi se zgadili prevaranti'
Jasper Juinen/Getty Images

sažeto

Danas je teško raditi priču iz hrvatske košarke bez tmurnih tonova, a dokaz su i sjećanja iz pomalo bizarne karijere Marija Kasuna, naše ovotjedne Legende


Toni Horvat
04.11.2018.08:00

Neki su smatrali da je problematičan, neki ga se čak i bojali, zbog tijela prekrivenog tetovažama, a neki su i govorili da nije baš najnormalniji. Neki ga smatraju "grobarom" KK Zagreba, a najveća je istina da je Mario Kasun (38) jedna golema dobrica, čiju su košarkašku priču obilježile pogrešne odluke, vjera u pogrešne ljude i cijeli niz pehova. Karijeru su mu proželi nevjerojatni spletovi okolnosti, zbog kojih nije napravio više nego što je mogao.

Jedan je od rijetkih naših košarkaša koji je napravio bogatu karijeru, a da na njenim počecima, pa ni u bilo kojoj fazi, nije igrao za Cibonu, Zadar ili Split, čak ni Cedevitu. Okusio je američko sveučilišno okruženje, NBA ligu, po dvije godine igrao za europske velikane poput Barcelone i Efesa te dvije godine dominirao Hrvatskom u zlatno doba Zagreba.

S košarkom je počeo u Vinkovcima, nastavio u Delnicama, gdje mu je otac dobio premještaj, pa u Kantridi, a sve je postalo ozbiljnije prelaskom u Zrinjevac. Dečko od 213 cm koji zna s loptom svakako je postao zanimljiv zagrebačkim klubovima.

Damir Krajac / CROPIX

"Činili su mi se najkonkretniji, između ponuda Cibone i Zagreba. Imao sam 15-16 godina, dobio ugovor na šest. Prve sezone sam igrao kod trenera Kurtovića, na početku druge sam počeo igrati super, bio i drugi strijelac lige, a onda je Kurtović dobio otkaz, a došao je trener koji mi kaže da ima igrača koji se moraju prodati i da moram čekati red. I tako, igram 'odi mi, dođi mi', mlad igrać, ne mogu se naći, nemam povjerenje trenera, ali imam klauzulu da mogu otići na školovanje u Ameriku. Gazda Ante Ledić mi kaže da mogu ako platim 150.000 maraka. A moji roditelji su se krpali s jednom plaćicom", započeo je priču o svojem pomalo bizarnom putu 38-godišnji Kas.

'Nisam smio ni igrati ni trenirati s momčadi, samo individualno u pet ujutro'

"Otišao sam na sveučilište Gonzaga, ali HKS me suspendirao na četiri godine. Kao, zaštita kluba, prekršio sam ugovor, nisam im dao vremena da se snađu, ma priče za malu djecu. Imao sam u ugoivoru da mi se u slučaju odlaska na pkolovanje u SAD zamrzne ugovor i da nastavim s njima kad se vratim. Bio sam na četiri suđenja s NCAA ligom, iz Zrinjevca su slali neke ugovore koje nisam ni imao, jer da jesam, ne bih ni išao u SAD. Ostao sam tamo, a nisam mogao igrati, pa ni trenirati s momčadi, nego individualno, u pet ujutro. Radili smo sve da ne bismo kršili NCAA pravila, ali treneri su samo zbog mene organizirali 'open gym' utakmice. Uz njih sam napredovao, da njih nije bilo, ništa u karijeri ne bih napravio. To je velika obitelj, i danas smo u kontaktu. Trener me bio zvao da pitam Marka Arapovića bi li došao kod njih. Preporučio sam malom da ode jer bi tamo napredovao, 90% Europljana koje Gonzaga dotakne završi u NBA ligi, ali objasniti to njemu i ocu bila je znanstvena fantastika."

Završio je i Mario, draftirali su ga LA Clippersi i odmah trejdali u Orlando. No nije odmah otišao u NBA.

Damir Krajac / CROPIX

"Mislim da sam jedini igrač koji je draftiran nakon što dvije godine nije igrao. Otišao sam u Köln kod Svetislava Pešića, pomogli su mi, platili mi avionsku kartu jer moji nisu imali novca, tip koji je bio menadžer braći Kličko je uložio u mene. Pešić me htio, ali vlasnik kluba se nije mogao dogovoriti sa Zrinjevcem oko 100.000 eura odštete. Nakon što nekoliko mjeseci i dalje nisam mogao igrati, vratio sam se u Ameriku, na kampove..."

Pešić ga je zatim zvao u Barcelonu, ali Kasun se 2004. odlučio okušati u NBA-u. Pogrešan tajming.

"NBA je bio san, otišao sam u Orlando za snovima, bio sam nestrpljiv. Bila je to pogreška jer sam došao tamo kad je rookie bio prvi izbor drafta Dwight Howard. Onda sam 2005. na EP-u u Srbiji slomio nogu, Drugu sezonu sam dobro počeo, ali počela me opet boljeti noga, trener me stavio na klupu i zaboravio. U međuvremenu se javi Barcelona koji mi nudi tri godine garantirani ugovor, unatoč ozljedi, a Orlando ne nudi ništa jer po pravilima ni ne smije do kraja sezone. I tako sam otišao u Barcu. Još jedna pogreška, jer sam dospio kod najvećeg pacijenta među trenerima Duška Ivanovića."

Zaista, bivši šuter šampionske Jugoplastike glasovit je po tiranskim metodama treninga, ali moralo je biti nešto više od toga.

'Ne znam koji sam k*rac išao u reprezentaciju, sigurno ne zbog ovih koji su me suspendirali'

"Rekao sam da ću doći na početak priprema, ne znam koji sam k*rac išao u reprezentaciju... Zbog ljudi koji su išli u rat, i oca među njima, sigurno ne zbog ljudi iz HKS-a, koji me suspendirao na četiri godine. I još su bile neke kvalifikacije, na kojima su mogli i bez mene. I onda dođem u Barcelonu, Ivanović mi kaže da sam izvan forme, da igram s ozlijeđenom nogom, prijete da će me suspendirati, kazniti sa 100.000 eura, a ja dotad do 26. godine k*rca nisam zaradio. I počne sezona, na jednoj utakmici zabijem 30 poena, a Ivanović mi prijeti da više neću igrati. U drugoj sezoni Duško mi kaže da me ne želi. Trenirao sam dva mjeseca s drugom ekipom, svaki dan su mi pucali kortizon u nogu, spavao sam po nekoliko sati... Htiio otići, tražili su me Olympiacos i CSKA, ali Barca me ne pušta. Onda su došli problemi sa srcem, pa se promijenila cijela uprava kluba, otišao je Zoran Savić, koji me gurao i podržavao, došao je trener Xavi Pascual. On me htio, ali novi menadžer nije, pa smo raskinuli ugovor, dogovorili smo se da mi nešto isplate, ali nikad nisu."

Za novu destinaciju odabrao je Istanbul, odnosno Efes. Tamo je valjda bilo bolje?

"Bilo je super. A onda sam na pripremama slomio ruku, a da nisam ni znao. U Bormiju, pao sam na terenu, a tip mi padne na ruku i pokida mi ligamente. Igrao sam tako neko vrijeme, a onda je uslijedila operacija, četiri mjeseca mirovanja. Dođe playoff, ja ne igram. Protiv Fenerbahčea gubimo 2-0, trener kaže da se pogubio, da ne zna što da radi. Kažem mu: 'Daj mi da igram.' Dao mi je da igram i okrenuli smo na 4-2,"

Kad vjeruješ političaru i prevarantima...

I onda je, nakon osam godina suspenzija, loših odluka, ozljeda, problema sa srcem i pehova druge vrste, uslijedio povratak u Hrvatsku. Kas je postao stožerni igrač maloga kluba iz Trsnkog, koji je poželio preko noći postati veliki.

!I to je bila prevara, nikad veća. Vjeruješ političaru (Tomislav Karamarko bio je čelnik kluba, op.a.) i najvećim prevarantima, koliko su mi samo ostali dužni, bacio sam dvije najbolje godine za k*rac. Sad kad se klub ugasio, svi me ignoriraju. Ako ikad dobijem te pare, to će biti tolika sreća da ću odmah sve dalje uplatit' na Eurojackpot. Dio ugovora su mi kompenzirali stanom velike svote, a nije vrijedio toliko. Da sam bio pametan, uzeo bih im pet stanova ko Prka (Nikša Prkačin, op.a.). Lijepu priču su mi prodali. Ipak, Zagreb mi je u srcu ostao kao jedan od najdražih klubova, čak su i ljudi koji su na kraju ispali š*pci bili jako dobri prema meni. I dijete mi se rodilo tu, a još sam u kontaktu s nekim ondašnjim suigračima, posebno s Damirom Mulaomerovićem, kojeg jako cijenim kao igrača, trenera i čovjeka."

Nenad Dugi / Cropix

Nakon novog razočaranja sreću je potražio u Italiji, u Sieni, koja ga je, kaže, ganjala već šest godina.

"Potpišem za Sienu, i onda mi na prvom treningu vlasnik dođe i kaže mi da sam najgori igrač kojeg je ikad potpisao. A lovio me šest godina. I pazi sad ovo, na pripremama, opet u Bormiju, u istoj dvorani kao s Efesom, tip mi padne na drugu ruku i potrga mi sve ligamente, isti doktor opet mi kaže da mi nije ništa. Nisu ništa plaćali, trener me nije stavljao u igru, a kad se ozlijedio prvi centar, doveli su još većeg jazavca koji je igrao više nego ja. Pokupio sam se i otišao", priča Kas u dahu.

'Rekli su mi da će biti znanstvena fantastika ako mi vrate ruku u normalan položaj, pao sam u depresiju'

"Na pregledu u Barceloni su mi rekli da će biti znanstvena fantastika ako mi uopće vrate ruku u normalan položaj, sve košćice su mi bile polomljene. Nova operacija, devet mjeseci u gipsu, devet mjeseci borbe, depresija, htio sam se ubiti. Došao mi je trener s Gonzage i rekao da dođem kod njih, da će me oni vratiti. Bio sam tamo tri mjeseca, na početku nisam mogao sklek šakom napraviti, a vratio sam se nikad jači. John Stockton je htio da se opet okušam u NBA ligi, otišao sam u kamp Utah Jazza. Bili su zadovoljni i htio sam potpisati za njih. Dok sam čekao, prošao je prijelazni rok europskim klubovima, a onda mi dođe Jerry Sloan i kaže da bi mi se zahvalili jer imaju pun roster, ali da bi me inače potpisali."

Dok je bio u Americi, dobio je barem malu satisfakciju kad je do njega stigla vijest kako je vlasnik Siene uhvaćen s osam milijuna eura gotovine u kući i da se klub zatvara.. No trebalo je pronaći novi klub, a kad više ni NBA ni Europa nisu bile opcije, otišao je u - Aziju.

Goran Mehkek / Cropix

"Otišao sam u Dubai kod makedonskog trenera, osvojili smo kup i otišli u kontinentalno prvenstvo u kojem smo sa smiješnom ekipom došli do finala, a ja sam bio najbolji igrač i strijelac. Pa gdje god sam bio, odnio sam neki trofej", govori Kasun, ali ne zaustavlja se na detaljima s najegzotičnije destinacije u karijeri... Nema razloga misliti da je tamo išta neobično kad sve što mu se događa u Europi graniči s ludilom. Naime...

"Prvi put u životu dogovorim novi klub prije nego što se ugovori uopće potpisuju. Trebao sam otići u Levski, u Bugarsku, na dvije godine, završiti karijeru. Kad ono, zove me Savić i kaže mi da su uhvatili gazdu i da je u zatvoru zbog pola milijarde dolara poreza. Što ću, nisam ni otišao kad mi neće platiti. Bilo je zatim pregovora s Jasminom Repešom oko Cedevite, ali htio je da dođem na probu. Hej, pa bio mi je izbornik u reprezentaciji dok sam bio u petorci, a sad hoće da dođem na probu? Rekoh, mislim da je moja košarkaška karijera završila."
Bile su mu samo 34 godine. A tad je već pet godina prošlo od posljednjeg nastupa za reprezentaciju.

'Kad u reprezentaciji ne ide, svi upiru prstom i igraju samo za novi ugovor'

"Jesam imao zdravstvenih problema, ali sam uvijek igrao 100 posto. Ali baš smo bili partizanska ekipa, kad ide dobro, sve je super, ali kad ne svi upiru prstom. I svi su igrali samo da potpišu novi ugovor, tu mi se zgadila reprezentacija."

Kad se sve zbroji, ne računajući brojne zdravstvene probleme, prošao je dugotrajnu suspenziju u igrački afirmativnim godinama, došao u NBA ligu taman da bude konkurencija prvom izboru drafta, radio pod najvećim tiraninom među trenerima, a čak tri kluba s kojima je potpisao ugovore danas više ne postoje baš zbog financijskih malverzacija kojih je on bio žrtva. Zato nije ni čudo da se tako rano svega umorio.

Jasper Juinen/Getty Images

"Cijelu karijeru trpio sam sranja i samo je pitanje koliko si spreman vraćati se. Maknuo sam se iz košarke zbog zasićenja ljudima iz košarke i oko nje. Roditelji su me odgojili da budem fin, a ne da teram ljude u k*rac, a takvi puno bolje prolaze. Ne idem više na utakmice, ne gledam, to je dio života koji mi nije donio puno lijepih uspomena izvan terena. Svi smo mi samo brojevi."

Lani se nakratko ipak vratio na parket, na potpuno neočekivanom mjestu - u Samoboru.

"Otac mi je bio jako bolestan, pokoj mu vječni, preminuo je 1. svibnja. Dok sam bio tamo, trenirao sam s dečkima, tek toliko da maknem glavu od problema s ocem. Pa sam i odigrao jednu utakmicu. Divni su to ljudi, zdrava sredina, želim im pomoći koliko god mogu."

'Pukla je ljubav s Raquel, stavovi nam se više nisu slagali...'

Nakon očeve smrti, vratio se u Barcelonu. U Hrvatskoj, kaže, ionako svi samo gledaju brzu zaradu. Tamo mu je posao, tamo mu je šestogodišnja kćerkica Sade iz braka s prekrasnom Španjolskom Raquel, koja je i u trudnoći mamila poglede na tribinama. No već neko vrijeme nisu zajedno.

"Pukla je ljubav, prestao sam igrati, tražio sam se, našao sam se i puno radio. Stavovi nam se nisu slagali i rastali smo se, ali ostali smo u dobrim odnosima i cijeni djevojku s kojom sam sad."

Damir Krajac / CROPIX

A koji je to posao koji ga toliko preokupira?

"Bavim se nekretninama i automobilima, imam lokalnog partnera, kupujemo zgrade, sređujemo stanove i prodajemo ih. Imam i radionicu za motocikle, ali to je samo hobi. Imam ih šest, ali nijedan još nije sasvim završen, pa se vozim skuterom."

Dok vam je još u glavi slika 213 cm visoke mrcine na skuteru, sjetimo se još jednog Marijevog hobija s početka priče. Tetovaže su mu oduvijek bile velika strast.

"Prva je bila sunce, a posljednja sjećanje na oca. Koliko ih je? Prestao sam brojati, znam samo da imam samo još malo mjesta na vratu i nogama."

Samo ne očekujte da će ih popunjavati košarkaškim motivima.

Barcelona

NBA

Gdje si legendo

KK Zagreb

Mario Kasun

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter