Dudu, neka ti je sretan!

Sudbina mu je ugurala nogometnu 'smrt' i rođendan u samo tri dana: Trebao je biti svjetska zvijezda, no zapeo je, ali ne svojom krivnjom


Dejan Šmehil
25.02.2019.19:00
Sudbina mu je ugurala nogometnu 'smrt' i rođendan u samo tri dana: Trebao je biti svjetska zvijezda, no zapeo je, ali ne svojom krivnjom
Tom Dubravec / CROPIX

sažeto

Uzeo je predah od "bubamare", ali namjerava se vratiti na teren nakon što odmori nekoliko mjeseci


Dejan Šmehil
25.02.2019.19:00

Da upitate nogometne zaljubljenike u Hrvatskoj tko je najbolji strijelac reprezentacije, manje-više svi bi bez previše razmišljanja ispalili - Davor Šuker. I pogodili. Srebrna medalja pripada Mariju Mandžukiću s 33 gola, a znate li čija je bronca? Čovjeku koji danas slavi 36. rođendan i koji je za vatrene nastupio 64 puta i pritom 29 puta zatresao mrežu suparnika – Eduardu da Silvi!

Rođendan će nekadašnji Dinamov ubojit strijelac proslaviti u Rio de Janeiru, u krugu obitelji i daleko od profesionalnog nogometa nakon što je varšavska Legia raskinula ugovor s njim krajem prošle godine.

"Sada živim u Rio de Janeiru. Uzeo sam predah od nogometa i ovdje posložio život. No želio bih se vratiti nakon nekoliko mjeseci stanke. Pronaći ću klub u Riju i još malo igrati ovdje", otkrio je novopečeni 36-godišnjak.

Eh da... Duduov nogometni put došao je u smiraj, a zaključak može i mora biti samo jedan – nije ispunio potencijal. Ne svojom krivnjom.

Zanimljivo, službeni rođendan i 'nogometnu smrt' Eduarda da Silve sudbina je 'nagurala' u samo tri dana. Da, zvuči grubo, ali da se ne lažemo, nakon ONOG starta Martina Taylora na Duduu, kobnog 23. veljače 2008., za naturaliziranog hrvatskog nogometaša u nogometnom smislu više nikad ništa nije bilo isto.

Eduardo da Silva

Sjećamo se kao da je bilo jučer, Eduardo je tih (tje)dana bio vruć, vukao je londonski Arsenal, a pogotkom u derbiju s Manchester Cityjem i asistencijom u trijumfu nad Blackburnom vratio je topnike na čelo ljestvice početkom veljače.

I onda – šok. Smještali smo se u redakciji pogledati dvoboj s Birminghamom, naoštrenog pera za neke nove Eduardove bravure, ali umjesto toga – jedan od onih trenutaka kad ti se smuči pred očima. Igrala se treća minuta, Taylor je slomio nogu Duduu. Instinktivno smo se svi uhvatili za glavu, baš kao i njegov suigrač Cesc Fabregas koji je bio najbliže Eduardu u tom groznom trenutku i znali smo da se dogodilo nešto strašno.

Nekadašnjem hrvatskom reprezentativcu (29 golova u 64 nastupa) trebalo je 297 dana da se vrati. Zaigrao je za pričuvnu momčad Arsenala 16. prosinca iste te godine, odigrao samo poluvrijeme. Gotovo na godišnjicu loma noge (16. veljače 2009.) zaigrao je za prvu momčad. Zabio dva gola u FA kup dvoboju s Cardiffom, ali nije to jednostavno bilo to... Da, zabijao je i nakon te kobne nesreće, ali nije Dudu nikad više došao na onu razinu koja ga je vinula u zvijezde.

Eduardo da Silva

"Moja najgora ozljeda, ali ne želim pamtiti tugu, samo potporu koju su mi svi pružili", napisao je na sedmu godišnjicu Eduardo.

I kad se sve zbroji i oduzme, baš je taj simpatičan Brazilac imao peha u karijeri. Znaju svi one krvave početke, kad je spavao na maksimirskom stadionu, nije znao hrvatski jezik, a bio je 16-godišnji mladić koji se iz rodnog Bangua otisnuo trbuhom za kruhom. I to nakon jedne - menadžerske utakmice. Nogometna verzija "tko preživi, pričat će".

"Tamo je jako teško ući u klupske momčadi koje igraju ligaško natjecanje svaki tjedan. Konkurencija je takva da je velika privilegija kada ti dopuste i samo treniranje u klubu. Ja sam igrao ono što u Brazilu nazivaju "menadžerskim utakmicama". Organiziraju se posebni mečevi za menadžere i skaute koji u takvim dvobojima love talente i plasiraju ih dalje", otkrio je svojedobno Dudu.

Cropix

Njega je otkrio menadžer Suzano i doveo ga u Zagreb sa sunarodnjakom Leandrom. Suzano ga se uslijed brojnih sitnih ozljeda odrekao, a skrb (ili „skrb“) o njemu preuzeo je Zdravko Mamić. Epilog znate, Eduardo je s njim završio na sudu, ali je tu parnicu naposljetku izgubio, a prema posljednje dostupnim informacijama, nagodili su se izvan suda.

No ta pravna bitka neposredno je utjecala i na Eduardov status u reprezentaciji, a nakon što je na SP-u u rodnom Brazilu dobio mrvice (21 minuta protiv Kameruna), odlučio je zatvoriti ta vrata. Rastanak nije bio lijep i Dudu svakako nije zaslužio takav tretman. A danas je praktički zaboravljen od strane nogometnih struktura i krugova u Hrvatskoj. Nekoliko se puta prijašnjih godina, doduše od strane medija, aktualizirao povratak u kockasti dres, ali je Dudu 2015. presjekao sve špekulacije:

Getty

"Puno sam dao reprezentaciji i smatram da je ta priča gotova."

Klupska u tim trenucima nije bila, ali ni u Šahtaru ni u Flamengu, a posebno ne u Atletico Paranaenseu i Legiji nije pronašao u sebi onog Eduarda koji je oduševljavao navijače Dinama, reprezentacije, Arsenala... Šteta, uvijek ćemo se pitati gdje mu je mogao biti vrhunac. Samo da nije bilo onog mesara Taylora...

nogomet

rođendan

Eduardo da Silva

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter