Zaposlenici na privatnim jahtama otvorili dušu

Amerikanci su glupi, Rusi švercaju kurve na brodove, droge ima kao u priči i uvijek se zna tko je slučajno završio u elitnom društvu


Robin Mikulić
09.01.2019.15:25
Amerikanci su glupi, Rusi švercaju kurve na brodove, droge ima kao u priči i uvijek se zna tko je slučajno završio u elitnom društvu
istock

sažeto

Par koji već godinama radi na luksuznim brodovima otvoreno o tome čega su se sve nagledali


Robin Mikulić
09.01.2019.15:25

Danas piju šampanjac s holivudskim zvijezdama i super-modelima, sutra na njih viču pijani Amerikanci uvjereni da je Pariz u Italiji. Nina (26) i njen dečko Eron (38) rade cijele godine na luksuznim jahtama koje krstare Karibima i Mediteranom, ona kao kuharica, a on kao kapetan.

Kako bismo saznali je li posao na plutajućim vilama koje iznajmljuju najbogatiji ljudi na svijetu zaista tako sjajan kao što zvuči, piše Vice, pitali smo ih što se dešava iza kulisa.

Novac je sjajan

Eron: Ja na brodovima radim već 12 godina – kao trkač, kao mornar, i sad kao kapetan. Nekad sam radio volonterski, a sad mi je plaća oko 8,500 eura mjesečno. Ne plaćam porez jer brodovi tome ne podliježu. Prije godinu dana sam upoznao Ninu na Majorci, u baru za mornare.

Nina: Eron je prvi čovjek kog sam na poslu upoznala, a da je imao nešto zanimljivo za reći. Uselila sam se kod njega dva dana kasnije, i od tada radimo zajedno.

Odrasla sam u restoranu, pa mi je rad na brodu bila dobrodošla promjena. Tokom prošle godine, mjesečno sam zarađivala od 3,000 do 8,000 eura. Ta druga cifra je zbog dvije visoke napojnice, jednom od hiljadu i jednom od dvije hiljade eura. Na brodu se ni na što ne troši, obrok i smještaj su već plaćeni, ali ne bih rekla da je život lak. Nekad se radi i po dvadeset sati na dan.

Kolege mogu postati noćna mora

Eron: Ako si u dobrim odnosima s kolegama, možeš imati koristi i od njihovog životnog stila. Upravo smo se vratili iz posjete mojoj bivšoj šefici koja sad živi u Monaku.

Nina: Služili su nam hranu od pet zvjezdica i ekstremno skup šampanjac.

Eron: Kad sam radio za nju, tako se živjelo svakog dana. Smučio mi se šampanjac za čitav život. Opet, ima i svojih rizika kad si dobar s šefom. Posada se nekad počne ponašati kao da je brod njihov.

Nina: "Kapetanski sindrom". Mnogi kapetani se baš previše opuste, ulijene se, onda izgube posao i ostanu na ulici jer odjednom više nema novca koji su navikli olako trošiti.

Živi se preko svake mjere

Eron: Posada može jedno vrijeme živjeti životom rock zvijezde. Onaj tko nije stabilan i nema jaku volju može se lako može izgubiti. Mnogi se mladi ljudi navuku na alkohol i drogu. To nekim vlasnicima broda ne smeta jer onda mogu i za sebe nabaviti preko posade, ali naporno je raditi s ljudima koji su stalno urokani, ne možeš se uvijek osloniti na njih. Dešavalo mi se da zabranim suradnicima piće i drogu dok smo u baru na kopnu, a jednog sam prijatelja lično odveo u kliniku za odvikavanje.

Nina: Na jedrilicama se uglavnom puši trava, a na motornim jahtama se obično više vole droge za zabavu. Nedavno smo radili za neke Amerikance koji se uopće nisu spuštali. Mislili su da je Pariz u Italiji, htjeli se autom prevesti iz Francuske za Majorku… optužili nas da im krademo posteljinu.

Amerikanci su najgori gosti

Eron: Ludi ljudi, bez ikakvog osjećaja za vrijeme i prostor. Zbunilo ih je što je Mediteran veliki iako je mapa istog na njihovim telefonima mala. Putovali smo niz čitavu obalu Španije, Francuske, Italije, a oni su se rijetko iskrcavali. Ostali bi na brodu, zvali prijatelje i hvalili im se oko toga gdje su doputovali.

Nina: Desi se nekad da naiđu slavni ljudi. Radila sam za jednu divnu britansku holivudsku glumicu koju su pozvali na privatni otok kod Ibize. Cijeli otok bio je iznajmljen za njen rođendan. Također je simpatičan bio i menadžer jednog popularnog brenda kave.

O vlasnicima se zna jako malo

Eron: Vlasnici jahte obični nisu poznati javnosti, ali upravljaju svijetom iz sjene. Radio sam za jednog poznatog biznismena iz Libanona, za vlasnika nekoliko naftnih platformi u Norveškoj, za jednog Amerikanca čija obitelj drži licence na gotovo sva uvozna piva kod njih. Izuzetno bogati ljudi, ali ne biste ih prepoznali na ulici. A pošto su se obično morali namučiti da bi zaradili taj novac, često nisu ni razmaženi.

Nina: To ne važi za svakog. Vlasnik jednog američkog denim brenda mi je tražio lak obrok, ja sam mu napravila svijež tajlandski curry sa salatom, a on ga je odbio jer "ne jede vrhnje". Objasnila sam da je kokosovo mlijeku u pitanju, ali ipak nije htio, nego je zahtijevao "nešto sa sirom". Srećom, tog jutra sam u Palma de Mallorci pokupovala lokalne sireve, jer nikad ne znaš što će njima pasti na pamet. Tako da sam mu napravila slijed sa sirom, krekerima, medom, tartufima, voćem – hrana vrhunske kvalitete. On je odbio i rekao "hoću isključivo Francuski sir". Sutra sam mu kupila sve najbolje francuske sireve, ali nijedan nije okusio.

A ima i vlasnika kojima je toliko stalo do privatnosti da ne žele ni vidjeti posadu. Dođu nekim luksuznim automobilom, poslužitelji im unesu prtljagu, mi se svi postrojimo da bismo im se javili, a onda svi u svoje sobe – nikakav kontakt nije dozvoljen. Drže se ljudi na distanci.

Vidi se tko ne pripada ekipi

Eron: Vlasnikova pratnja obično je raznolika. Čim zakorače na brod, vidi se hijerarhija. Onaj najbogatiji već zna da može dobiti što god poželi, pa ne inzistira na tome. Onaj s najmanje novca uvijek je najnezgodniji. Nije navikao na okruženje od šest zvijezdica pa se bahati, zna da mu je ljetovanje na jahti sad pa tko zna kad i zato se iživljava, nikad mu ničega nije dosta.

Jednom se jedna grupa Rusa vratila sa Ibize s gomilom prostitutki. Ja sam ih čamcem odvezao niz obalu do jednog skrovitog mjesta gdje su mogli nastaviti sa zabavom. Sutra sam djevojke odvezao nazad do luke i morao ih platiti, jer je šef na to zaboravio. Kapetanu se obično ostavi suma za sitne troškove, npr. 100,000 eura. Mislim da većina vlasnika jahte ni ne provjerava troškove, mirni su sve dok se novac vrtati.

Mnoge od brodova drže off shore kompanije, koje da ne bi plaćale poreze samo sipaju novac u taj sekundarni posao s jahtama. A jahte su svake godine sve veće i veće, pa se kroz njih obrće sve više i više novca. U tim slučajevima, to su jednostavno operacije za pranje velike količine novca.

droga

turizam

luksuz

jahta

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter