Na godišnjicu smrti Ane Rukavine pričali smo s njenom mamom

'Bila je posebna. Nije željela otići, a da barem ne pokuša napraviti sve što može. Zaklada je nastala na velikoj boli, ali kad spasite jedan život, puno ste učinili'


Lada Novak Starčević
25.11.2018.21:00
'Bila je posebna. Nije željela otići, a da barem ne pokuša napraviti sve što može. Zaklada je nastala na velikoj boli, ali kad spasite jedan život, puno ste učinili'
Privatni album

sažeto

2,7 milijuna kuna, koji su uplaćeni za Aninu borbu s leukemijom, njezini najbliži su donirali Zakladi


Lada Novak Starčević
25.11.2018.21:00

Ana Rukavina umrla je 26. studenog 2006. godine. Imala je tek 29 godina. Mlada novinarka zadužila je Hrvatsku i zaslužila je da ju nikada ne zaboravimo jer da nije bilo nje teško da bi ikad profunkcionirao naš Registar darivatelja krvotvornih matičnih stanica.

"To je rana na srcu zauvijek. Najteže je za rođendane, blagdane, godišnjice - tada bi ih čovjek najradije prespavao. Svi se okreću svojim obiteljima, a moja je prepolovljena. No, sjetim se svega što je nastalo nakon njezina odlaska i to me ohrabri. Vjerujem da ona sve zna i vidi što smo napravili i što radimo i zato se, kao i zbog svih oboljelih, trudim dati sve od sebe kako bismo i dalje pomogli svima kojima je naša pomoć potrebna jer već i kad spasite jedan život, puno ste učinili", rekla je za 100posto Marija Rukavina, Anina majka.

Godinu prije nego je Ana umrla dijagnosticirana joj je leukemija. Liječila se i počela oporavljati, ali se u listopadu 2006. bolest vratila.

Sve moje želje zapravo stanu u dvije riječi, želim život

Transplantacija koštane srži od srodnog donora u slučaju Vjesnikove mlade novinarke nije bila moguća. Njezina sestra nije bila podudarni davatelj, a mama je bila podudarna, ali ne dovoljno. Odlučeno je da će pokušati transplantaciju koštane srži od nesrodnog donora. No, nažalost, nije ju dočekala. 

U Hrvatskoj je tada bilo tek 150 potencijalnih darivatelja koštane srži. Taj registar je bio premalen da bi funkcionirao. Anu je taj podatak zgrozio. 

Tada je napisala dirljivo otvoreno pismo, moleći za pomoć u liječenju, jer je postojala mogućnost da ode na terapiju u SAD. Željela je i usmjeriti pozornost javnosti na nedostatak donora koštane srži i na potrebu osnivanja banke matičnih stanica iz pupkovine.

Zamolila je majku da, ako ona ne uspije, napravi sve što može da joj pomogne u naumu.

"Zapravo mi je teško sročiti što Vas točno želim zamoliti… Nemojte zamjeriti, nije mi lako. Sve moje želje zapravo stanu u dvije riječi, želim život", napisala je mlada žena tada i dirnula cijelu Hrvatsku.

Privatni album

Ubrzo nakon njezine smrti Zaklada je osnovana, a danas, 12 godina kasnije, Hrvatski registar dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica broji 60.417 ukupno upisanih potencijalih darivatelja, od kojih je 56.824 tipizirano.

"Naša Zaklada nastala je na velikoj boli. Ana je otišla u studenom, a ja sam 14. prosinca došla u sobu u hrvatskoj Udruzi za limfome. Na sve strane govorili su neke čudne izraze, a ja knjigovotkinja, nemam pojma o čemu pričaju. Ona nas je zaposlila, zvonilo mi je glavi. Sestra je pravnica, ja ekonomistica. Znala je da ćemo se snaći", s ljubavlju nam je rekla Anina majka Marija Rukavina. Kaže da je osnivanje Zaklade i njezino dizanje na noge bilo teško, ali zbog voljene kćeri ni trenutka nije pomislila na odustajanje.

Bila sam uporna i nemilosrdna u provođenju Aninog nauma. Nismo mogli sami, pozvali smo državu da se uključi. Sve što smo postigli nije Zakladino, nego od države. Trebalo bi i više i još kvalitetnije raditi i organizirati se.

Do sada je iz Hrvatskog registra otišlo 98 nada za spas, govori nam majka. Od toga 67 donacija iskorišteno je u Hrvatskoj, a 31 u inozemstvu.

Kao što je bila uporna u svome naumu, Ana je bila takva čega god se prihvatila, kaže njezina majka. Od malih nogu htjela je biti novinarka. Uvijek odlučna, taj san je i ostvarila. Zaposlila se u Vjesniku. Obožavala je pisati, a izvještavala je i s Kosova.

Poraze kad te besramno pokradu, ne podnosim

Udala se za Šibenčanina Igora i preselila k njemu na more. Radila je kao dopisnica. No, privatnu sreću prekinula je bolest.

U svibnju 2005. počela je osjećati strašan umor. Budući da malaksalost nije popuštala otišla je svojoj doktorici. Zabrinutog liječnika na KBC-u Zagreb gdje su je hitno poslali nakon što su vidjeli njezine nalaze, 28-godišnja Ana je tad uvjeravala da joj da lijekove, pusti ju kući i da će ona doći za par dana ako joj ne bude bolje. No, bezuspješno, krvna slika bila joj je sve gora.

Privatni album

"Osjećala sam nemir, strah i po glavi mi se motala misao da možda bolujem od one bolesti od koje umire glavna glumica filma uz koju su 70-ih godina plakale sve majke, mislim da se zvala Love story. Na moju veliku žalost, bila sam u pravu, no tu riječ nisam uspijevala izgovoriti. Suze, apaurini, a potom ravnodušnost. Podvlačila sam crtu misleći kako sam u svojih 28 godina uspjela odrasti voljena u divnoj obitelji, zaslužiti ljubav, supruga i prijatelja, putovati, raditi posao koji me još i danas veseli. Tonula sam tješeći se logikom razvoja situacije, sve dok mi na pamet nije pala jedna prilično glupasta misao. Obožavam sladoled, lješnjak je moj prvi odabir, ali tog ga ljeta nisam okusila, preduhitrio me odlazak u bolnici. Pa, zar je moguće da vise nikada neću jesti sladoled od lješnjaka? Jesam li se spremna odreći svega i svih koje volim? Tog sam dana preplašena, ali odlučna krenula u lobiranje za vlastito ozdravljenje. Prihvatila sam izazov i bila prebolno svjesna od prvog dana, što me snašlo. Jednu bitku protiv takvog suparnika već sam izgubila, a poraze kad te besramno pokradu, ne podnosim", napisala je Ana kasnije u pismu.

U dogovoru s prof. dr. sc. Mirandom Mrsićem, kojeg je upoznala na odjelu, željela je promijeniti stanje u Hrvatskom registru dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica.

Pisala je pismo javnosti priključena na gomilu aparata

Njena mama se prisjetila kako je pismo u kojem je javnost zamolila za pomoć Ana pisala priključena na gomilu aparata. Kćerina ideja joj se nije pretjerano svidjela, ali joj je ona govorila da će biti ponosna na nju.

"Bila je posebna, ne zato što je moja. Uvijek je brinula. Ona je to pismo napisala jer nije željela otići, a da barem ne pokuša napraviti sve što može. Rekla mi je 'Mama, molim te, ako ja ne budem mogla neka ide sve u registar. Vodi brigu da se sav novac koji ljudi daju pravilno potroši. Ti to znaš.' Bila je uvjerena da će to uspjeti. Bila je euforična iako je prolazila kroz kemoterapiju", prisjetila se njezina mama.

Odmah nakon komemoracije prof. Mrsić predložio je da se osnuje zaklada koja će nositi Anino ime. Osnivači zaklade su njezina obitelj, Vjesnik i Udruga leukemija i limfomi. 

Zaklada Ana Rukavina prikuplja sredstva za razvoj Hrvatskog registra dobrovoljnih darivatelja krvotvornih matičnih stanica, pomaže u radu Banke krvi iz pupkovine Ana Rukavina i stručnom usavršavanju mladih stručnjaka na području hematologije i drugih srodnih specijalizacija.

Cropix arhiva

Iza ove hrabre djevojke ostalo je 2,7 milijuna kuna, na njenom privatnom računu, kao i na računu Udruge leukemije i limfoma, koji su za nju uplaćeni, a ona ih nije stigla iskoristiti. 

"Ana je rekla da ćemo dati sav njen novac do zadnje lipe za registar. Njezin suprug se složio tako da smo tih prvih 2,7 milijuna donirali nas dvoje", prisjetila se gospođa Marija.

Nakon borbe s brojnim birokratskim problemima i svakakvim otporima, Anina ideja je uspjela - od 150 potencijalnih darivatelja, uglavnom obitelji i prijatelja oboljelih, prije 12 godina danas u Registru ima 60.417 ukupno upisanih potencijalih darivatelja, od kojih je 56.824 tipizirano. Više se umbilikalna krv ne mora kradom prevažati u neku stranu banku nego se može čuvati i u KBC-u Zagreb.

Umbilikalna krv je krv iz pupkovine koja preostane u krvnim žilama posteljice nakon poroda djeteta i podvezivanja pupkovine. U krvi iz pupkovine nalaze se visoko vrijedne krvotvorne matične stanice koje mogu obnoviti koštanu srž primatelja.

'Nikad se neću naviknuti da Ane nema, ali sam navikla s tim živjeti'

U javnoj banci čuvaju se matične stanice dobivene iz darovane umbilikalne krvi anonimnih davatelja, dok se u privatnoj pohranjuju matične stanice koje roditelji čuvaju za svoju djecu. Matične stanice, koje su nakon što se krv pročisti smrznute i pohranjene u malenu kutiju, vlasništvo su obitelji do djetetove 18. godine, nakon čega ono odlučuje hoće li nastaviti plaćati čuvanje u privatnoj banci ili će ih donirati u javnu banku.

"Jednom našem čovjeku iz Ohija sin je obolio od aplastične leukemije. Dobio je koštanu srž od darivatelja iz Hrvatske s podudarnosti 10/10. Da vidite tu sreću. On nije ni znao da postoji naš Registar, nije čuo za Aninu sudbinu. Javio nam se, dao nam velike donacije. Postali smo prijatelji", ispričala je gospođa Marija.

Cropix arhiva

Zaklada ne smije znati niti otkrivati imena darivatelja. No, oni koji su spašeni većinom traže da upoznaju onog tko im je pomogao. Nakon dvije godine od transplantacije mogu zatražiti ime od Hrvatskog registra DDKMS. 

Unatoč golemim novcima koji prolaze kroz Zakladu, Anina majka živi skromno od malene mirovine. Kaže da ne treba ništa. Najveća plaća joj je kad joj s KBC-a Zagreb jave da su imali novog darivatelja. Ili kad je poljubi nepoznata prolaznica na cesti i zahvali na trudu.

"Ja sve ovo radim da bih ostala normalna. Nikad se neću naviknuti da Ane nema, ali sam navikla s tim živjeti. Poslije sprovoda prišla mi je njena prijateljica i rekla sjećam li se kako je Ana kao mala, kad bi je pitali što želi biti kad odraste, govorila da će biti spomenik. Tada se činilo čudno, ali sad ima smisla", zaključila je gospođa Rukavina, koja je uistinu svojoj kćeri pomogla da ju nikad ne zaboravimo.

100posto priča

leukemija

Zaklada Ana Rukavina

darivatelj koštane srži

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter