Moj život na cruiserima (2.dio)

Cimer je na svakom karipskom otoku imao svoju prostitutku, šmrkali smo jeftinu koku, flertovao sam s gošćama pripit, a sve sam to mogao jer sam bio faca u poslu


Lada Novak Starčević
08.05.2019.20:30
Cimer je na svakom karipskom otoku imao svoju prostitutku, šmrkali smo jeftinu koku, flertovao sam s gošćama pripit, a sve sam to mogao jer sam bio faca u poslu
privatni album/iStock

sažeto

Zagrepčanin (41), koji je desetak godina radio kao konobar na američkim cruiserima, ispričao nam je svoje iskustvo


Lada Novak Starčević
08.05.2019.20:30

Nakon četiri mjeseca od mog prvog cruisea, otišao sam opet na brod. Ukrcaj je bio u Miamiju, opet je bio siječanj.

Ovaj put sam znao što me čeka i bio sam u puno boljoj poziciji. Moj brod je išao na Karibe, četiri mjeseca smo se trebali zadržati tamo. Tamo je mrak, jeftino, prekrasno. Upao sam u speciality restoran, gdje su mi uvjeti rada bili puno bolji, iako ne kažem da i dalje nije bilo naporno.

Odmah su nam rekli: ‘Dečki, nema zajebancije! Treba učiti.‘

MOJ ŽIVOT NA CRUISERIMA (1. DIO) Plakao sam u wc-u od silnog stresa, ubijao se u poslu, a kad sam napredovao počeo sam tulumariti dok me jedna plavuša skoro nije došla glave

Brod je bio luksuzan, imali smo vina koja su našli na dnu kad su pretraživali Titanik, čak i Dom Perignon od tamo.

I stvarno, učili su nas svaki dan. Umjesto odmora, nakon posla bi nas opet čekao rad. U mom restoranu je bilo totalno drugačije nego na prvom cruiseu.

Ovdje je sve fino, sve bez riječi. Uče te gestkulacije, važno je da si galantan. Nema tamo brzog hoda, moraš ga izbjeći. Sve je polagano.

Za razliku od glavnog restorana gdje dolaze svi gosti u isto vrijeme, ovdje dolaze na rezervaciju. Prva dva mjeseca bio sam pomoćni konobar, ali pripremali su me za više.

Privatni album

Moj zadatak je, između ostalog postao dovršavanje jela pred gostima, radio sam bifteke, škampe...

Nema preseravanja na brodu

Bio sam u kuhanju već toliko iskusan da sam radio tri stvari odjednom. Jednom sam pitao svog voditelja mogu li biftek i škampe flambirati u isto vrijeme. Rekao mi je: 'Samo pazi da ne zapališ brod’. I tako ja u jednoj ruci držim jednu, a u drugoj drugu tavu, flambiram sve tako da je restoran cijeli zasvjetlio, a uz to napravim patku sa strane. 

Postao sam i stručnjak za sireve. Nudiš gostima oko 15 vrsta sireva, neki isprobaju i osam vrsta. Sve im moraš ispričati, prezentirati… Puno je tu bilo učenja.

Gosti bi se u prosjeku na krstarenju udebljali nekih sedam kila, svakodnevno je to gomila slijedova, bakanalije... Doslovno ti se pred očima debljaju.

‘Nema preseravanja na brodu, sve što radiš, radi da te se ne vidi. Poštuj druge bez obzira na sve’, šef mi je to govorio svaki dan. Tako sam se ponašao, zato su me svi voljeli i cijenili.

Alkotest rade tek kad te ulove pijanog, onda je testiranje tek puka formalnost. Ako si napravio glupost, ideš drugi dan u posebnu kancelariju gdje sastanče kapetan i ostali šefovi. Ti sjediš u sredini kao na sudu.

Imaš dozvoljeno 0,4 promila alkohola u krvi na poslu i 0,8 kad si slobodan. Iako, tad se tolerira i više, samo da te ne vide. Bitno je da ne plaziš pred svima i radiš sranja.

Ali, gle, ne možeš ti ništa od toga raditi ako nemaš kredita i ako nisi postao je*ena njuška na brodu. Kad postaneš vrhunski u svom poslu, tada možeš raditi što hoćeš jer na brodu nemaš pravo na grešku.

Treninzi za vina bili su zahtjevni, primjerice, na vježbi zatraže neko vino pa ga ti moraš pronaći. A na brodu imaš 6000 etiketa. Nas nekoliko čak su usred cruisea poslali s Kariba u Beč na dva tjedna na edukaciju o posebnim čašama. Puno su ulagali u one kod kojih su vidjeli potencijal. Ja sam svakako bio jedan od njih.

Na brodu postoje jasna pravila koja su nam nadređeni svakodnevno ponavljali: 'Poštovanje drugih bez obzira na boju, spolnu orijentaciju, vjeru. Ostati skroman, odgovoran, točan, čist i uredan, preuzeti odgovornost i inicijativu. Na poslu biti profesionalan 100 posto, pristojan i šarmantan.' Ako ih se držiš onda nemaš problema.

Ali sam se uz to i provodio.

Otvarao sam boce od par tisuća dolara. I pio ih

Počeo sam cugati kad sam počeo ulaziti u vina. Hoćeš-nećeš moraš probati jer inače ne znaš razliku.

Ilustracija/ Mario Todoric / CROPIX

Otvarao sam boce od par tisuća dolara. Imao sam privilegiju da nosim vino do gostiju, nosio sam ga kao bebicu. Ponio bih ekstra čašu i probao pred njima. Natočio bih si valjda pola čaše. Ne, naravno, pred svim gostima isto. Odmah u startu bih vidio kakvi su, ako se mogu s njima zekati, onda ću to napraviti. Ako žele biti posluženi i samo ostavljeni na miru, njih nisam dirao.

Ovako je to izgledalo - dođe budala od konobara ispred njih, natočim si malo, zastanem, dvije dame gledam u oči šarmerski i pitam ‘Mogu li još malo? Ovo je odlično vino’. Kažu: 'Naravno'.

Šef bi prošao pored mene i samo bi klimao glavom, nije mogao vjerovati. To je to cuganje… Pripit sam bio više-manje stalno.

Došli su jednom Rusi Židovi iz New Yorka, to je tip ljudi koji mrze sve na svijetu, čak i sebe. Baš ta obitelj je dolazila par puta na brod. Što se više žale to im više pogodnosti daju, na kraju završe u penthouseu jer se na sve žale. Za takve goste unaprijed dobiješ njihove slike i podatke da znaš paziti. Bitno je da ne dobiješ zamjerku.

Oni su bili kod nas dva puta u restoranu. Poslije su se žalili na sve od sobara do masera, čak i na kapetana jer kao ljulja previše brod, ali nisu se žalili na konobara. Uspio sam ih toliko zašarmirati.

Cimer je obožavao prostitutke

Ti s gostima pričaš non-stop. Često te ispituju, zanimala ih je i Hrvatska, moj život...

Znao sam i flertovati s gošćama, ali ništa dalje od toga. Milfice su bile najgore. Bilo je upucavanja i pred muževima. Nekad bi se čak i oni uključili.

Mene su znali odvlačiti kolege od stolova kad bi krenulo. Ali ja nikad nisam zapostavio druge goste zbog toga. To je pravilo broj 1.

Unatoč flertu, ljubavne veze sam na brodu imao isključivo s kolegicama.

Privatni album

Imao sam cimera, Rumunja, slabo je govorio engleski. Bio je potpuno lud.

Bili smo tako na jednom karipskom otoku, pre*eben je bio. Kaže on meni ‘Idi sa mnom na beach Kristinu’. Ja sam mislio da se radi o plaži jer tamo one stvarno imaju imena. Izađemo mi s broda, ovaj hvata taksi i nakon 20-ak minuta vožnje stanemo. Gledam ja gdje je plaža, a kad tamo - mi smo pred bordelom.

Kristina je bila prostitutka koju je on tražio. Taj Rumunj je u svakoj luci drobio lovu na žene. Potrošio je 75 posto plaće na prostitutke, imao je fetiš na njih.

Ušli smo u kafić, izgledao je normalno samo umjesto gostiju su za stolovima sjedile prostitutke. Svaka drugačija, možeš birati.

Čekali smo Kristinu deset minuta, valjda je imala mušteriju. Kad je došla, pred nama je bila prekrasna mulatkinja. Da ne znaš što radi, ženio bi ju odmah.

Gram kokaina za stotinjak kuna

Nudila mi je frendicu, ja nisam htio. Nikad nisam to u životu napravio niti neću. Kolega mi je rekao da on planira ostati duže.

Ona, primjerice, košta 30 dolara, a on potroši 300 na nju. Rošta ju dok on ne iznemogne. Opsjednut je bio s tim.

Krenuo sam natrag na brod sam. Pitao sam neke dečke na cesti bi li me netko povezao.

Jedan me povezao, nakon tri minute vožnje pitao me kako mi je bilo. Rekao sam da ja to ne radim pa me pitao želim li nešto drugo. Mislio je na drogu. Pristao sam.

Gram kokaina je bio 20 dolara (120 kuna). 

Na brodu ne toleriraju ni drogu i redovito su nas testirali, nekih 40-ak članova posade mjesečno bi nasumce odabrali, ali ja sam bio dobar s brodskom medicinskog sestrom pa mi je dojavljivala jesam li na redu. 

Muškarac je okrenuo auto i počeo voziti prema francuskom dijelu otoka koji je siromašan i puno opasniji. tamo izgleda kao u Riju, kuće su od kartona, totalni jad. Frajer me dovezao pred neku kuću. Htio sam mu dati novac, rekao je samo: 'Ne brini'. Bio sam uvjeren da neće dobro završiti, gledao sam oko sebe s čim bih se mogao obraniti.

Nakon nekoliko minuta izašao je i još u autu mi je dao drogu. I dalje nije htio da mu platim. Rekao mi je nek' probam. Dao mi je karticu i mali tuljac od slonovače. Stavio sam malo, a kaže on meni: 'Uzmi još'. To je 98 posto čistoće, lupi te za 30 sekundi, preokrene te, krene ti krv na nos taj čas. Ostavio sam mu 50 dolara.

Profimedia

Imao sam još nekih 5-6 sati do polaska broda. Pred brodom su bili moji dečki pa sam ih počastio. Bilo je lud taj dan.

Putnica je skočila ravno na propelere

Najgore mi je bilo jedne večeri, oko 10 navečer, čulo se na razglas ‘Delta, delta, delta’. Gosti pitaju što je, ti im odgovaraš da je neki sitan problem, ali da je situacija pod kontrolom.

No, baš i nije bilo tako. Netko se bacio s krme dolje prema propelerima. Kamere su osobu snimile s leđa. Kolega Makedonac je vidio da se radilo o ženi, odmah je nazvao most.

Brod se morao okrenuti i stati, ali već je prošlo vrijeme, nema šanse da su više mogli naći točno mjesto i locirati je.

Kažu da je bez oklijevanja došla, prebacila se preko ograde…

Tada je bilo važno otkriti o kome se radi. Kapetanu takvim situacijama pozove preko razglasa sve putnike da odu u svoju kabinu pa provjeravaju redom. Otkrili su tko je, radilo se o 50-godišnjoj Japanki koja je bila na krstarenju s mužem. Napravila je nešto sramotno kod kuće i nije se više mogla vratiti.

Strašan je osjećaj kad znaš da se netko sa tvog broda bacio u smrt. Kad si na tom malenom prostoru mjesecima takve te stvari jako pogađaju.

posao

putovanje

brod

konobar

cruiser

krstarenje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter