Lanin dnevnik (4)

Dečko mi je povremeno volio muškarce pa smo imali seksi seanse s 50-godišnjim gospodinom doktorom u jeftinom motelu


Lana Kralj
04.03.2019.10:50
Dečko mi je povremeno volio muškarce pa smo imali seksi seanse s 50-godišnjim gospodinom doktorom u jeftinom motelu
iStock

sažeto

'Mi smo bili mladi i lijepi, a Klemen je izgledao kao prosječan uglađeni starčić...'


Lana Kralj
04.03.2019.10:50

Osoba meni jako bitna umrla je nedavno. Bio je on moj prijatelj i ljubavnik. Dao mi je sve i tražio ništa. Bio je biseksualan, gej, ateist i ljevičar. Pokopali su ga s križem i svećenikom.

Žao mi je obitelji, ali zar se stvarno moramo pretvarati čak i kad je igra gotova? Grom iz sunčanog ljetnog neba udario je kad je svećenik progovorio. Pretvorio je moje suze u smijeh.

Klemen nije bio osoba koju upoznaš u klubu ili na cesti. Mom tadašnjem momku dijagnosticirana je jedna opaka bolest. Naš zajednički prijatelj doktor ga je preporučio. On je najbolji specijalist u gradu. I gej je, dodao je. Nije mislio ništa loše. Zabavno je kako taj detalj još budi kuriozitet.

Dečko i ja imali smo stresno razdoblje

I da to nije dodao tko zna da li bi se priča razvila kako je. Za mog tadašnjeg dečka i mene je to bilo stresno razdolje. Ali Klemen je stvarno bio najbolji iz struke u gradu. I super osoba. Vrlo brzo su njih dvoje razvili odnos koji je naginjao prijateljstvu.

"Dal se po ičemu kuži da je gej, pitala sam. Baš po ničemu", rekao je Aleks.

"Što ga malo ne isprovociraš", rekla sam Aleksu, koji je povremeno volio spavati s muškarcima.

Zabavljala me ta ideja. A Aleksu za takve stvari nikad nije trebalo puno. Svidjela se ideja i njemu. A svidjelo mu se to što se i meni sviđa.

Morali su se zbog terapije viđati regularno i pomalo mu je Aleks kroz indirektne opaske dao do znanja kakav mu je svjetonazor i što bi želio. Na kraju se ideja svidjela i Klemenu.

iStock

Našli su se par puta, a onda mu je Aleks rekao: 'Trebao bi upoznati moju curu. Ona bi se super uklopila u priču.' Klemen nije oklijevao.

Bila je topla ljetna večer. Soba u jeftinom motelu pored mora zračila je nekom ex yu romantikom. Zrikavci na stablu i muškat u čaši upotpunjavali su osjećaj u zraku.

Tamo smo se našli prvi put svi troje. Bilo je genijalno. Dogodilo se sve što se trebalo dogoditi.

Svidio mi se instant, što sam i očekivala. Već sama situacija budila je moj kuriozitet i usmjeravala pažnju na Klemena. Seanse s pedesetogodišnjim gospodinom doktorom u jeftinom motelu.

Mi smo bili mladi i lijepi, a Klemen je izgledao kao prosječan uglađeni starčić. Uredan, pristojan, ali ne bi ga po ičemu mogao izdvojiti od ostalih vršnjaka. Definitivno se nije uklapao u estetiku raskalašenog para u kasnim dvadesetim. Što je situaciju činilo samo zanimljivijom.

Bio je neka posebna kombinacija različitih svjetova. Našeg mladog i njihovog starog. Stalno je pričao, nije se mogao zaustaviti. Aleks i ja bi se povremeno smijali količini monologa koje je bio u stanju izbaciti tijekom večeri. Voljela sam njegove priče.

Recitirao mi je Ujevića na uho

Znao je puno o svemu, njegovo obrazovanje je bilo besprijekorno. Bio je old school, ali kompletno u toku s načinima i vrijednostima bliskima nama. Znao mi je recitirati stihove Ujevića na uho. Jedina druga osoba u mom životu koja je bila sposobna za tako nešto bila je moja majka.

Ta kombinacija nekih neočekivanih dimenzija budila je moju fascinaciju prema njemu. Fascinacija se kasnije pretvorila u privrženost.

Radio je puno, njegova struka bila mu je najbitnija stvar u životu. Trudio se pomoći ljudima što više. Nije želio da se birokracija ili antagonizam među kolegama doktorima prebija na glavama pacijenata. A tog je bilo puno.

I dok god je imao moć tako je i radio. Jako je volio svog oca koji je bio iste struke i kojeg je izgubio dok je još bio na fakultetu. Oči bi mu se napunile suzama kad bi pričao o njemu.

Voljela sam tu njegovu ranjivost. Bio je odvažan, čovjek s mudima, a ujedno i toliko plah, pun osjećaja i brige. Bio je kompletna osoba. Bio je muškarac.

Stajao je iza svojih riječi i nije se dao savijati. Bio je i dijete. Jedna od najdražih priča mu je bila kako je u Johannesburgu plivao s morskim psima. Čuli smo je jedno desetak puta barem i uvijek nam je izvlačila topli smiješak na lice. Zbog Klemenovog razigranog osjećaja koji stajao u pozadini same priče.

iStock

Bilo je nekoliko teških trenutaka u našim životima i u svakom je dao sve što je mogao da ih olakša. Nije volio da mu se zahvaljujemo, ako neću vama kome ću, vi ste mi najbliže ljubavi što imam, rekao bi. Volio nas je i mi njega.

Kad smo Aleks i ja prekinuli, nisam mu htjela reći. Imao je tu neku viziju nas koju mi je bilo teško razbiti. Sad kad gledam unazad trebala sam vjerovati da to neće utjecati na naš odnos i ljubav. S izbjegavanjem istine sam izbjegavala donekle i njega. A i posao me povukao i uzeo mi fokus.

Pred par mjeseci sam saznala da ima rak. Prognoze nisu dobre, rekli su mi. Pokušavala sam ga dobiti na telefon. Nije odgovarao. Raspitivala sam se preko poznanika da dobijem ikakve informacije.

Tijelo mu je slabo, ne može na kemoterapiju. Rak je metastazirao po svuda. Djeluje slomljeno psihički. Ne prima baš posjete.

Srce mi se stislo. 'Samo da ti kažem da te volim', poslala bih mu svako malo poruku.

Čim sam se vratila kući iz Irske otišla sam u bolnicu. Još dok sam uparkiravala auto bila sam kompletno uplakana. A suze nikad nisam znala zaustaviti. Pozvonila sam na parlafon intenzivne njege.

'Došla sam u posjetu doktoru Klemenu, Lana je, recite mu.'

'Sačekajte', rekla je sestra.

Za par minuta došla je otvoriti vrata i pustila me unutra. Pogledala me ružno.

'Saberite se ili odite ča! To je zadnje što mu treba!'

Njene riječi su me izravnale. Obukla sam kutu, stavila maskicu, obrisala suze i nabacila umjetni smiješak. Ležao je u krevetu mršav i blijed. Kompletno ispijen. Izvukao je smješak kad me vidio na vratima.

'Eeej', s glupim entuzijazmom sam rekla. 'Drago mi te vidjeti.' Zagrlila sam ga i poljubila. 'Volim te puno', rekla sam mu. I odmah počela pričati neke blesave stvari. Uvijek mi je bilo teško glumiti, a ovdje iznimno.

'Ti si brzo nazad jel' da, pa se onda vidimo'

Posegnuo je za stolićem i izvadio cigaretu. Umrla sam od smijeha. 'Još pušiš', rekla sam, 'drago mi je, to znači da ima još elana kod tebe'. Bolnica je ipak bila njegova pa je i tretman bio takav. Od kad ga znam uvijek je pušio jednu za drugom i bio u oblaku dima. Taj trenutak ću pamtiti kao sretan.

On je bio taj koji je inače uvijek vodio razgovor, a sad je jedva imao što za reći. Držala sam ga za ruku. Tijelo mu se treslo. Nakon desetak minuta činilo se kao mučenje.

Rekla sam mu, umoran si, pustit ću te da se odmoriš. Puno te volim, rekla sam još jednom, stisnula ga za ruku i poljubila.

Rekao je: 'Dobro, ti si brzo nazad jel da, pa se onda vidimo.'

'Jesam', rekla sam, 'i nemoj zapaliti sobu dok se ne vratim.'

Kleknula sam i spustila ružu nježno na lijes. Nikad nisam voljela zvuk grubih i tupih udaraca zemlje i cvijeća bacanih s visine. Htjela sam biti nježna s njim kao što je on uvijek bio sa mnom. Zadnji put.

Srce mi se rasulo u komadiće.

smrt

biseksualnost

seks u troje

Lanin dnevnik

newsletter

Prijavite se na Newsletter