Učitelji kreću u štrajk, ali kako im je nekad bilo?

'Djeca su mi bježala s nastave jer su morala tjerati volove, roditelji napadali jer im djecu učim ateizmu, a jedan mi je tata prijetio ubojstvom'


Robin Mikulić
21.11.2018.17:55
'Djeca su mi bježala s nastave jer su morala tjerati volove, roditelji napadali jer im djecu učim ateizmu, a jedan mi je tata prijetio ubojstvom'
istock

sažeto

Iskopali smo par zanimljivih iskustva učitelja od pred 50 godina i ostali prilično iznenađeni njihovim pričama. Jeste li sigurni da je nekad bilo bolje?


Robin Mikulić
21.11.2018.17:55

Ovih dana ponovno su u žiži javnosti djelatnici zaposleni u javnim službama. Liječnici i prosvjetni radnici najavljuju najorganiziraniji štrajk u našoj mladoj povijesti. Kažu, prosvjedovat će svaki tjedan jedan dan. Nitko neće zbog toga patiti, tvrde.

Jasno, pravo na štrajk zagarantirano je svakom radniku, a bog zna da je naš javni sustav, u najmanju ruku, faličan. O tome kakvo je stanje u zdravstvu najviše govore mladi doktori koji glavom bez obzira bježe iz zemlje.

Osim toga, profesori preko noći ostaju bez posla nakon implementacije dugo najavljivane obrazovne revolucije u kojoj je ministrica Divjak iz stručnih škola odlučila udaljiti svaki trag kritičke misli. Da stvar bude tužnija, pučka je pravobraniteljica jučer poslala izvješće u kojem vlasti proziva zbog relativizacije i nostalgije za NDH.

Ta, tko bi, sa zrnom razuma, iz obaveznog plana i programa micao jedini predmet koji daje barem natruhe istine koja baš svoj svojoj cijelosti nije alternativa? Naša povijest ne započinje Domovinskim ratom. Tu smo od stoljeća sedmog, kako se često volimo hvaliti, a uvjeti u kojima živimo takvi su jer su nastajali spletom povijesnih okolnosti koje, da bi smo ih mogli tumačiti, moramo poznavati.

istock

Upravo je zato zanimljivo vidjeti s kakvim su se problemima nosili učitelji u bivšoj Jugoslaviji pred 50-ak godina. Yugopapir prisjetio se nekih anegdota tadašnjih prosvjetnih radnika. Ovo su njihove priče.

Milka Pinter, Gornji Milanovac

Prvo mi je mjesto bilo u jednom selu kraj Milanovca. Tamo sam iskusila svu ljepotu, ali i odgovornost našeg poziva. Upravo sam se spremala da pođem na put za Beograd, kad mi je u stan dotrčao, zadihan i blijed, jedan mladić. Pokazao je ruku koja je bila sva krvava: vježbajući se u gađanju sam se ranio i metak mu je raznio prst.

U selu nije bilo ni doktora ni bolničara, samo se nekoliko baba bavilo 'vidanjem'. No on je, pun povjerenja, zatražio pomoć od mene iako je znao da sam tek prije nekoliko mjeseci izašla iz srednjoškolske klupe.

Pokušala sam mu pomoći i njegovo povjerenje pokazalo se opravdanim!

Dorđe Krnjajić, Prigrevica

U Dalmaciji sam započeo svoju učiteljsku praksu. Radio sam mjesec dana u Donjim Koljanima, malom selu na Cetini koje danas više ne postoji. Ono je ustupilo svoje mjesto umjetnom jezeru Peruči gdje je izgrađena velika hidrocentrala.

Vrijeme koje sam proveo u ovoj školi sa svega tri razreda predstavljalo je posljednje trenutke postojanja Donjih Koljana. Obitelj za obitelji napuštala je svoje rodno selo koje će biti izbrisano sa lica zemlje.

Svakodnevno sam imao pred sobom po nekoliko đaka manje…

Posljednjeg dana održao sam zadnje sate – za svega tri učenika! A onda sam, istog tog popodneva, zajedno s njima i njihovim roditeljima napustio selo koje je sutradan potopljeno.

Mihailo Varga, Ruski Krstur

Još uvijek je u mom sjećanju živ onaj prvi susret s đacima. Bio sam zbunjen… Djeca su šutke stajala preda mnom, u razredu je vladala gotovo neugodna tišina. Jedva sam uspio promucati: "Evo, od danas, ja sam vaš učitelj."

Djeca su i dalje stajala i šutjela, a ja sam osjećao kako mi rumenilo oblijeva obraze. Htio sam pobjeći…

Milan Kostić, Žitkovac

Kao učitelj na selu držao sam seoskim djevojkama nastavu o higijeni žene, o braku, o porođaju. Na jednom od prvih satova neke su se djevojke počele prigušeno smijati, a ja sam ih, da bih sačuvao svoj autoritet koji je, danas to moram priznati, mojim crvenjenjem bio svakako uzdrman, izbacio iz učionice.

I vjerujte, poslije tog događaja nastava se odvijala u najboljem redu pa su me s vremenom i stariji ljudi pod utjecajem mladeži prestali smatrati revolucionarom koji je došao kvariti njihovu djecu i počeli su se i sami zanimati o različitim stvarima o kojima su prije međusobno samo šaputali.

Ernestina Mozer, Sivac

Kao i većina mojih kolega, i ja se najradije sjećam početka svog učiteljskog rada. I posebno jednog trenutka. Jednom vrlo nediscipliniranom učeniku dala sam packu. I sljedećeg dana u razred je uletio njegov otac.

istock

Napao me najpogrdnijim riječima, govorio je da sam mu osakatila dijete – iako sam ga, pred cijelim razredom, samo lupila prutom po ruci. Prijetio je da će me ubiti. Bila sam zaprepaštena, zanijemila sam.

Čovjek je onda naglo izašao iz razreda, a đaci su ustali da ga pozdrave. Još uvijek zbunjena rekla sam im da sjednu, no oni su i dalje stajali.

Možda čitavih pet minuta. Nitko nije progovorio ni riječi, a mnogima su bile suze u očima. I to njihovo nijemo stajanje puno nježnog suosjećanja bilo je ohrabrujuća utjeha.

Dragoljub Milosavljević, Istok

Svi mi napuštamo učiteljsku školu dobro opremljeni teorijom koja bi se, međutim, mogla primijeniti jedino na ogledne škole. Kako sam iskoračio iz đačkih klupa, sukobio sam se, u jednom srpskom zaseoku, s problemima o kojima nikad ranije nisam razmišljao.

Kombinirana nastava, četiri razreda zajedno, polovica učenika nema stolica, umjesto ploče neka obojena daska…

I onda mi upadne neki roditelj koji traži da mu sina pustim s nastave kako bi otjerao volove… Pa za njim dođe, drugi, treći… Jesen, vrijeme glavnih poljskih radova… A ja sam upravo pripremio, onako pedantno, po udžbenicima, novu nastavnu jedinicu koji sam htio obraditi na neki nov način u prisustvu svih učenika!

istock

Trebalo je uskladiti teoriju naučenu u školi s praksom koju je nametao život, što mi u početku nije bilo lako. Imao sam pred sobom pedantno napravljen nastavni plan, a više od mjesec dana držao sam nastavu najviše polovici učenika jednog razreda,

Bližio se kraj prvog polugodišta, očekivao sam inspekciju, a program nije bio završen… Preznojavao sam se svakog dana kad bi netko zakucao na vrata učionice. Mislio sam da će sve moje ambicije, svi ideali, doživjeti krah ako me inspekcija na završetku prvog polugodišta uhvati na polovici predviđenog nastavnog programa!

Jednog dama, upravo sam učenici pročitao ocjene i namjeravao ih pustiti kući, netko je pokucao na vrata učionice. U tom trenutku kao da se nešto u meni srušilo… Vrata su se otvorila, a u učionicu je ušao – poštar. Kolega iz susjednog mjesta javljao je da inspekcija neće doći…

Predrag Nikolić, Stopanja

Mnogi seljaci u mom selu još su uvijek prema meni nepovjerljivi zbog ateizma koji propagiram među omladinom. Smatraju me nekakvim uljezom koji je došao bistriti politiku i soliti pamet seljacima…

Eto, jednom mi je u razred upao neki čovjek, i ne pozdravivši me i ne obraćajući pažnju na moje predavanje, stao ispred klupe i uzviknuo: 'Tko se to jučer tukao s mojim sinom?'. Dobivši odgovor, prišao je jednom dječaku i pred svima ga istukao.

Prije nego sam se uspio snaći izašao je dobacivši mi: "Tako je to kad djecu odgajaju nevjernici".

100posto vremeplov

štrajk

Blaženka Divjak

obrazovna reforma

učitelji

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter