ISPOVIJEST MLADE MAKEDONSKE NOVINARKE

Dok sam pisala lažne vijesti cijelo vrijeme sam se pitala tko će povjerovati u to smeće? Kako neobrazovani i neinteligentni moraju biti ti ljudi?


Vedrana Sunko
04.06.2019.18:00
Dok sam pisala lažne vijesti cijelo vrijeme sam se pitala tko će povjerovati u to smeće? Kako neobrazovani i neinteligentni moraju biti ti ljudi?
Profimedia

sažeto

Lažni članci su nudili dezinformacije utemeljene na stvarnim događajima, napisane tako da bi izazvale strah i ljutnju kod čitatelja


Vedrana Sunko
04.06.2019.18:00

Sjećate li se teorije po kojoj je Trump pobijedio na izborima zahvalujući malom makedonskom mjestu Velesu, najvećoj tvornici fake newsa za američko tržište? Ovo je priča o tome kako je to zaista izgledalo iz perspektive novinarke koja je mjesecima stvarala lažne sadržaje.

Tamara, ime je koje možemo koristiti za potrebe ove priče, je pisala članke za dvije glavne takve stranice u Sjevernoj Makedoniji koje su bile usmjerene na američke čitatelje. Njezin je poseban zadatak bio napraviti lažne članke od onih objavljenih na američkim ekstremno desničarskim publikacijama, kako bi ih njezin šef mogao poslužiti naivnim Amerikancima udaljenima tisućama kilometara. Tim se poslom bavila devet mjeseci, a započela je u travnju 2017. godine.  

"Kad mi je Marco, neobičan mladi muškarac na pragu 20-ih, u razgovoru objasnio o kakvom portalu je riječ shvatila sam da se radi o fake newsu", rekla je. 

Tijekom njihovih sljedećih nekoliko video razgovora Marco joj je objasnio da će objavljivati članke na njegovoj stranici i uz pomoć Photoshopa editirati slike. Bio joj je čudan, i sramežljiv, pomislila je da je to zbog razlike u godinama, ipak je bila nešto starija od njega, piše BBC. 

Uživo ga je upoznala nakon dva mjeseca, a redovno su se nakon toga sastajali u gradu Velesu, gdje joj je Marco u kuverti davao njezinu plaću. Tamara sebe opisuje kao liberalku, a posebno ju je užasnuo sadržaj članaka koje je morala preraditi.

"Mislim da i dalje imaju najgore članke. Kad bi u tražilicu upisala "muslimanski napadi" dobila bi niz članka oko muslimana koji napadaju druge ljude. Vjerujem da mnogi od ovih članaka uopće nisu točni", kaže. Dok je novinaru koji je s njom razgovarao 2018. godine pokazivala gotovo 100 stranica s takvim rezultatima, primijetili su da članci sadrže niz netočnosti, i fotografija koje su uzimali sa niza drugih događaja. Njoj su rekli da fotografije traži preko Googlea i samo ih doda člancima koje objavljuje.  

Njezino iskustvo pokazuje ograničenja tog termina "fake news" i zašto je realnost onog što oni objavljuju puno opasnija. Većina onog što je ona pisala bile su dezinformacije utemeljene na stvarnim događajima, napisane tako da bi izazvale strah i ljutnju kod čitatelja. No zapravo su priče dale lažan, iskrivljen pogled na svijet, igrajući na ljudske predrasude. 

"To se dogodilo, ljudi su bili tamo. Pa to zato nikada nisu bile lažne vijesti. Bila je to propaganda i ispiranje mozga kroz pričanje priče", kaže Tamara.  Njezin je posao bio prepraviti originalne američke članke da ih se ne može detektirati kao plagijate. Trebala ih je prilagoditi i za objavu na društvenim medijima i tako Marcu donijeti i oglase. Sličan sajt u Velesu s oko milijun Facebook lajkova, kako tvrdi njegov vlasnik, dnevno može zaraditi oko 2000 dolara.

Dok sam pregledavala i pisala tu količinu tekstova cijelo vrijeme sam se pitala tko će povjerovati u to smeće? Kako neobrazovani i neinteligentni moraju biti oni koji to čitaju.

Teško je čitati te članke, oni su dugi, s oko 1000 riječi. Cijeli članak možda sadrži samo dvije rečenice prave vijesti a sve ostalo su uvrede. Nije ih lako čitati i nisu ugodni", kaže.  I ona je sama pokušavala u njih nekako intervenirati te, kako kaže, nekako umanjiti njihovu ludost, napisati nešto poput "na kraju dana svim smo isti, nešto u tom kontekstu kako bi ublažila sam članak.

Neke su studije pokazale kako jednostavno ponavljanje lažnih izjava može ljude potaknuti da u njih povjeruju.  "Bila sam svjesna što radim, da pišem puno tekstova o muslimanima i što oni s tim tekstovima žele napraviti, te da šire svoju propagandu. U jednom sam se trenutku uhvatila da sam nešto slično i pomislila, utjecalo je to na mene, na neki način. Ne možete biti imuni na stvari kojima ste stalno izloženi. Bilo je dobro da sam to primijetila jer to nije moje mišljenje", rekla je. 

Nije promijenila svoje mišljenje, kaže, no počela je osjećati onaj strah kojeg su oni pokušali nametnuti Amerikancima. Strah joj je ušao u kosti. A nije bilo lako pisati takav sadržaj svaki dan. 

"Pokušala sam odvojiti sebe od sadržaja kojeg pišem. Vidjela sam to samo kao riječi koje pišem, pokušala sam ne razmišljati o tome da pišem propagandni sadržaj. Tješila sam se činjenicom da ako su ljudi dovoljno glupi da povjeruju u te tekstove, da možda i zaslužuju takve vijesti. Ako vjeruju da je to istima, možda i zaslužuju sve to kao neku vrstu kazne", rekla je. Obavljala je svoj posao mehanički, kaže, bila svjesna da to nije točno i doživljavala ga samo kao način zarade tog dragocjenog novca, poput i mnogih drugih zaposlenika. 

Mnogi ljudi na svojim poslovima rade stvari koje ne žele i rade ih samo zato što im je šef rekao da to naprave. Tako sam i ja radila nešto i nisam dozvoljavala da me dira.

"Mehanički sam koristila svoj mozak i  prste kako bih obavila zadatak", rekla je. 

Tamara kaže kako su njezini politički stavovi u suprotnosti sa onima na koje su pozivale stranice za koje je pisala. Kaže kako misli da oni koji su pisali članke koje je prepravljala ne mogu sami misliti da je to istina, da "ne mogu biti toliko glupi".

"Koliko morate biti u zabludi da bi mislili da je to stvarno?", kaže.

Onaj za kojeg je ona pisala nije jedini. Tjedan dana prije američkih predsjedničkih izbora 2016. otkrivenoj je 140 takvih internetskih stranica kojima se upravljalo iz Velesa, malog siromašnog grada, čiji tinejdžeri zarađuju tisuće dolara mjesečno, ili čak u jednom danu. Tamara nije zarađivala toliko. Dobivala je tri eura po postu, i mogla zaraditi oko 24 eura dnevno, što većini nije puno, no njoj je bilo tri puta više od onoga što je mogla zaraditi.  

Tri mjeseca uoči izbora takve su stranice sudjelovali u 20 posto izbornog sadržaja koji se dijelio na Facebooku. U prosincu 2017. godine Facebook je zabranio nekoliko fake news stranica, uključujući i Marcovu. 

"Radila sam tog dana. Kada se ugasila stranica pokušala sam mu se javiti preko messengera. No i njegova privatna stranica bila je ugašena. Nazvala sam ga i to ga je prilično šokiralo", kaže. Nakon toga više se nisu čuli, sve do prošlog ljeta kada ju je nazvao i pitao želi li pisati za drugu stranicu. Odbila ga je. 

Do nedavno se vjerovalo da iza ovih stranica stoje samo mudri tinejdžeri koji su pokušali zaraditi na toj digitalnoj zlatnoj groznici američkih predsjedničkih izbora. Noviji dokazi pokazuju kako to baš i nije tako. Spominje se tu i makedonski odvjetnik Trajche Arsov koji je surađivao sa američkim partnerima među kojima i republikanskim kandidatom Parisom Wadeom. BuzzFeed je otkrio kako je Arsov registrirao domenu prvog američkog političkog sajta u Velesu, USAPoliticsToday.com, 23. rujna 2015. godine. Možda je i to potaknulo tinejdžere koji su htjeli unovčiti Trumpovu histeriju. 

društvene mreže

novinarstvo

lažne vijesti

američki mediji

Trumpđ

newsletter

Prijavite se na Newsletter