Za 100posto piše ugledni dr. Mazalin

Egzodus liječnika sve je strašniji: Bolesni teško dolaze i do najbanalnijih usluga, a oni koji su ostali poput Supermana pokušavaju da stvari funkcioniraju


Milan Mazalin
21.11.2018.12:00
Egzodus liječnika sve je strašniji: Bolesni teško dolaze i do najbanalnijih usluga, a oni koji su ostali poput Supermana pokušavaju da stvari funkcioniraju
Boris Kovačev / Cropix

sažeto

'Europa i svijet su otvorili vrata i zovu… I ljudi odlaze. Zašto? Zato što mogu! Odlazili bi i ranije, jer je stanje u zdravstvu godinama loše. Tada nisu mogli, ali sada mogu!'


Milan Mazalin
21.11.2018.12:00

Unazad par godina se počelo stidljivo pisati kako sve veći broj liječnika odlazi ili se sprema za odlazak iz domovine. Kasnije su ti napisi bili sve češći i manje stidljivi, ali se ništa bitno nije dogodilo. Odgovorne kao da to nije nikad brinulo, a mi ostali smo se pomalo navikli na tu činjenicu. Tog problema najsvjesniji su bolesni ljudi, koji sve teže dolaze i do najbanalnije usluge te oni koji (još uvijek) rade u zdravstvu i u maniri Supermana pokušavaju osigurati funkcioniranje sustava.

Stanje se iz dana u dan pogoršava, nastavlja se odlazak velikog broja liječnika, ali i ostalog zdravstvenog osoblja, mlađe i srednje generacije. Sada glavninu čine početnici, od kojih se mnogi pripremaju za odlazak i stariji koji će u slijedećih nekoliko godina otići u mirovinu. Iluzija je da ćemo to nadoknaditi dolaskom ljudi iz 'regiona'. Tko odlazi iz svoje bijede, ne dolazi u tuđu.

Puno je razloga za tu situaciju i oni nisu od jučer. Ugled, koji je liječnička struka imala, se godinama rušio. I u svijetu, a naročito kod nas.

Pamtimo starije filmove u kojima majke sanjaju da im sinovi ili zetovi budu liječnici ili odvjetnici. U novim filmovima se javljaju neki drugi snovi.

U našim krajevima materijalni položaj liječništva nikad nije bio pretjerano dobar, ali uz društveni ugled i osjećaj pomaganja ljudima, poziv liječnika je bio jedan od najpoželjnijih među srednjoškolcima. Ali vremena se mijenjaju, nove generacije postaju pragmatičnije i jako razmišljaju o uloženom i dobivenom u životu.

Uspjeh se podrazumijeva, a greška strogo kažnjava

Razumljivo je da se nije lako odlučiti za profesiju u kojoj se uspjeh podrazumijeva, neuspjeh osuđuje, a greška (a tko je bezgrešan?) strogo materijalno i krivično kažnjava.

Kako već godinama radim ovaj posao, odavno sam naslutio nadolazeći problem i gotovo zlurado čekao vrijeme kad će netko morati ozbiljno porazmisliti o položaju zdravstvenih djelatnika. Moje slutnje su se nažalost obistinile, ali ne čini mi se da išta konkretnije dogodilo u smislu poboljšanja stanja, a koje bi motiviralo ljude da ostanu.

Damir Krajač/Cropix

Stanje u zdravstvu je takvo da su ljudi slabo plaćeni, da rade iznad svih normativa i ljudskih mogućnosti, da ih se osuđuje, napada i vrijeđa.

A Europa i svijet su otvorili vrata i zovu… I ljudi odlaze. Zašto? Zato što mogu! Odlazili bi i ranije, jer je stanje u zdravstvu godinama loše. Tada nisu mogli, ali sada mogu!

To što svugdje nedostaje zdravstvenog osoblja, govori da je to i tamo teška, odgovorna i sve manje poželjna profesija. Ukoliko se želi održati sve zahtjevniji i kompliciraniji zdravstveni sustav i oni, a pogotovo mi, morat ćemo hitno pronaći najučinkovitija rješenja. U suprotnom, najbogatije zemlje privući će najbolje stručnjake, a ostatak svijeta će se morati snaći kako zna i umije.

Većini je odlazak teška i traumatična odluka

Ne zavaravam se s mišlju da negdje drugdje teče med i mlijeko pa zabrinjava činjenica da ljudi unatoč toga odlaze. Mislim da je većini to iznimno teška i traumatična odluka. Napustiti obitelj, prijatelje, rodni kraj, ljude koje razumiješ i čije običaje poznaješ… Otići u nepoznatu sredinu, kretati od nule, dokazivati se…

Govoriti stranim jezikom, u kojem se uvijek osjeti strani naglasak i koji uvijek izazove pitanje o tome odakle dolazite i gdje je to te kada će oni blagonakloniji reći da znaju za Modrića ili Dubrovnik…

Za  takvu odluku trebaju ti stvarno dozlogrditi stalne borbe s puno puta započetim, a nikada završenim reformama zdravstva, samodopadnošću i malverzacijama u strukovnim komorama, rastućim i neodradivim zahtjevima osiguravatelja uz istovremeno srozavanje socijalno ekonomskog statusa.

Zadnjih godina svjedočimo povećanom interesu srednjoškolaca za upisom na Medicinski fakultet. Nažalost glavni motiv je lakoća odlaska u svijet, koji ovaj studij omogućava. To znači da povećanjem broja studenata, samo proširujemo našu vojsku iseljenika i na svoj trošak školujemo liječnike za svijet. Ako to ne zaustavimo, pitam se tko će mene (i doktori su izvan svoga radnog mjesta također pacijenti) i sve nas liječiti. Zdravstvenom osoblju treba vratiti dostojanstvo i prije svega znatno popraviti materijalnu situaciju.

Tko će nas sutra liječiti i njegovati?

Oduvijek me smetalo, kod nas uvriježeno mišljenje da doktori ne smiju govoriti o novcu. To je kod nas toliko prisutno da liječnici koji odlaze, kao glavni razlog navode uvjete rada i mogućnost napredovanja. Ne kažem da i to nisu razlozi, ali bez nepotrebnog moraliziranja treba reći da je glavni razlog novac. I to je sasvim ljudski i razumljivo.

Profimedia / Ilustracija

Kuhaju li kuhari zato da bi ljudi jeli, spremaju li spremačice zato da bi bilo čisto, grade li brodograditelji brodove da bi ljudi plovili? Ili to rade za plaću? Štrajkaju li zbog kvalitete namirnica, boljih metli i sigurnijih brodova? Ili zbog plaće? Zašto je onda neprihvatljivo da zdravstveni (i eventualno prosvjetni) djelatnici traže veće plaće i pravednije vrednovanje njihovog i teškog i odgovornog posla?

I dok se kod nas bude o tome premišljalo i mudrovalo naši doktor i sestre (ali i njihove obitelji), krenut će negdje drugdje tražiti svoju sreću, ostavljajući nas da sa zebnjom razmišljamo tko će nas sutra liječiti i njegovati.

liječnici

dr. Milan Mazalin

odljev mozgova

newsletter

Prijavite se na Newsletter