U dobru i u zlu ili ipak ne?

Hrvatice iskreno o tome zašto su ostavile svoje muževe ili ostale uz njih i u najtežim trenucima neizlječivih bolesti


Robin Mikulić
26.03.2019.16:30
Hrvatice iskreno o tome zašto su ostavile svoje muževe ili ostale uz njih i u najtežim trenucima neizlječivih bolesti
iStock

sažeto

Jedno je pred Bogom ili matičarem obećati da ćeš s nekim ostati i u bolesti. Stvarnost ipak može biti surovija...


Robin Mikulić
26.03.2019.16:30

Svi smo se mi na velikom platnu nagledali prekrasnih ljubavnih priča u kojima se netko požrtvovno daje svom partneru bez obzira na sebe i svoj život. Jer, naučili smo da je to smisao ljubavi. I svi se mi kunemo da bismo sa svojim partnerima ostali i u dobru i u zlu. Sve dok do tog zla ne dođe.

Jer, jedno je živjeti u hipotetskim situacijama, a drugo je suočiti se sa surovom stvarnosti bolesti. Svijet je u takvim situacijama, ipak, mnogo siviji nego što obično volimo misliti. Ostati ili otići prestaje biti isključivo filozofsko hamletovsko pitanje jednom kad pelene, dekubitusi, neočekivani izlijevi bijesa i trajno promijenjeni životni uvjeti učine svoje.

Priče koje slijede, priče su žena koje su se našle upravo u takvim situacijama, a svaka od njih ponudila je legitimne argumente za ostanak ili bijeg iz odnosa narušenog bolešću.

Maja

Bili smo skladan par šest mjeseci i onda mi je dijagnosticirana multipla skleroza. I on je konstantno bio uz mene, ali kako je to bolest koja je kod mene došla u paketu s depresijom, mene je nervirao njegov vječni optimizam. Konstantne izjave da nije ništ' strašno, da bude prošlo i slične nebuloze, a ja od toga još više u ku*cu. 

Sad funkcioniram i radim i 80 posto stvari je ostalo kao i prije, ima čak i doktora koji ne vjeruju u moju bolest dok ne pogledaju dijagnozu ili nalaze, jer sam osoba kojoj je normalno nabacit osmijeh broj 5 kad pozdravljam 'službenu osobu', na svako pitanje kako sam odgovarati s - 'Hvala, dobro, a kako ste Vi?'.

Dragan Matic / Cropix / Ilustracija 

Ali, ja sam konstantno umorna i iz dana u dan pasivnija. On je pak, s druge strane, izrazito aktivan, stalno u nekim planovima, izlascima, koncertima. Ja nisam nakon dvije godine imala više snage za sve to. 

Iznervirana činjenicom da me se forsira na stvari koje ne mogu izdržati fizički, a često ni psihički, ja sam njega ostavila... I to na najružniji mogući način: pretvorila sam s u cendravu egocentričnu spodobu koja je svaki dan pilila njegove živce i čekala da pukne. Nije. Pa sam ja pukla prije.

Sebično? Vjerojatno. Ali, našla sam se u situaciji kad moram postavit sebe i svoje zdravlje na prvo mjesto.

Prošle su dvije i pol godine od našeg prekida i fali mi često. Povremeno se čujemo i svaki put pita kako sam. Znam da mu je stalo, ali sam svjesna činjenice da nije bio dovoljno spreman promijeniti svoj život i svoje navike iz korijena i prihvatiti da sam ja morala promijeniti svoj način života, ali dijametralno suprotno njegovom. I da... još ga uvijek volim.

Ana

On je imao infarkt i ostadoh sa njime. On je sa mnom usprkos mojim dijagnozama koje se gomilaju. Bez obzira na to koliko zdravstvenih problema imali jedan i drugi, ti problemi nisu preveliki. Da, oni utječu na kvalitetu naših života, ali ne značajno.

No, i takvi smo da nam neke stvari ne smetaju. Recimo, nekog bi bilo sram da hoda uz ženu koja povremeno vuče nogu za sobom, njega to ne dira nimalo.

Tko zna, možda me za koju godinu slijedi nepokretnost - tada sigurno ne bih željela da je uz mene i da me bedina. A pogotovo ne bih željela to svojoj djeci. Onda planiram u Novi Marof - pa koliko izdržim, nek' izdržim!

Karmen

Nisam u kolicima, ali imam neizlječivu bolest koja ruši kvalitetu života i teško se živi s njom.

Nije ni hrabrost ni ludost odlučiti umjesto partnera i ostaviti ga kako bi njemu bilo lakše, na tu odluku se nema pravo, osim ako ga ne ostavljaš zato što ga više ne voliš. 

Ja sam pokušala donijeti tu odluku umjesto svog partnera pa mi je on lijepo objasnio da nije na meni da donosim odluke što on može ili ne može podnijeti u njegovo ime. 

Zbog toga ga još više volim.

Ivanka

Dvadeset četiri godine živim uz čovjeka koji je vrlo teško bolestan. Bili smo u braku dvije godine kad se razbolio. Svjesno sam odlučila ostati, a sad se pitam je li to bila najpametnija odluka. 

Svi smo drukčiji nakon tolikih godina patnje i ponavljajućih kritičnih faza. Moja djeca nisu imala normalan život, ja nisam imala normalan život ni partnera na kojeg bi se u bilo čemu mogla osloniti. 

Profimedia

Rezultat, oboljenje štitnjače i psihička istrošenost do krajnjih granica. Naravno, moja. I na kraju priče i sam oboljeli partner i okolina u pravilu smatraju da se moja žrtva sama po sebi podrazumijeva.

A gdje je moj život?

Marija 

Ubrzo nakon što smo se upoznali smo i zavoljeli, već nakon nekoliko mjeseci, moj je tadašnji dečko slutio da nešto nije u redu. I zaista se pokazalo da je bolestan, imao je karcinom na prostati.

Bol, suze, strah... Njegov put u SAD na liječenje koštao ga je skoro sve imovine.

Htjela sam ići s njim, biti uz njega, ali nije mi dao. Uz ispriku da me toliko voli da ne želi uništiti i moj život... Njegova odluka..

Za sada je stabilno. Dođe, vidimo se, volimo se nježno. Grozno sam se osjećala u početku tako nemoćna, molila se za njega... 

No, najviše me pogodio stav okoline. Svi su mi rekli da se ne vežem za njega, da ću samo patiti. 

Još uvijek mi je žao što nisam bila uz njega kada mu je bilo najteže, ali i to je, valjda, život!

Ivana

Ako nekoga volim, volim ga i zdravog i bolesnog.

Znam da su ljudi različiti, ali nema mi goreg kad čujem/vidim kad jedno od partnera podvije rep i pobjegne na prve znakove bolesti. Takve ljude osuđujem.

Znam da to od mene nije u redu, ali ne mogu si pomoći. Jer, takve ljude gledam kao kukavice koje su sposobne voljeti samo kad je sve super, kad smo sretni, lijepi...

Prije dvije i pol godine mi je majci dijagnosticiran karcinom i za oca koji je po prirodi i odgoju teški konzervativac (muško ne kuha, muško ne usisava, muško toljagom ubija zvijeri za ručak) nikad, ni u najluđim snovima ne bih rekla da će bespogovorno usisavati, baviti se prljavim vešom, pomagati na svim poljima. 

I sigurna sam da nije bilo mamine upornosti i tatine bezuvjetne podrške, ona se ne bi izliječila.

Tanja

Ja imam epilepsiju i ako njemu nije teško iznositi me na rukama iz svatova gdje smo bili gosti, gdje sam doživjela napad pred 280 ljudi, ne bi ni meni bilo teško mijenjati mu pelenu ako treba.

I tisuću sam mu puta rekla da bi mu bilo bolje da si je našao zdravu ženu, na što bi mi on odgovorio da ne pričam gluposti jer jesam li sigurna da on sutra neće pasti u krevet i da situacija neće biti obrnuta.

Neke stvari koje meni smetaju zbog moje bolesti, kao na primjer lunapark, on sam obavlja s klincima. Inače normalno funkcioniramo.

iStock

Isto tako, ako mu se ide negdje gdje su svjetla koja meni smetaju kao što je noćni bar, ne smeta mi da ide sam. Doduše, možda mi ne smeta jer se to u 11 godina dogodilo 2 do 3 puta.

Barbara

Meni je ni pola godine nakon vjenčanja dijagnosticiran rak. U kasnim dvadesetima. Na stranu da nisam doživjela sebičnosti u svojoj obitelji - sa mnogima sam zauvijek raskrstila jer su pokazali pravo lice u mojoj bolesti. 

I smatram to jednom od pozitivnih strana maligne bolesti. Rješavanje emocionalnog balasta i emocionalnih vampira. Onih koje zanimaš samo kada si u punoj snazi. 

Moj suprug je uvijek bio uz mene i ne, uopće se ne osjećam sebično niti mi je ikad palo na pamet niti mi je imputirano da bih ga trebala 'pustiti' ako ga volim. 

Osjećam se kao kraljica svemira jer sam pronašla čovjeka svog života, čovjeka koji je pokazao da će u svakom s*anju stati uz mene. 

Ja sam se izliječila, moj suprug sada ima zdravstvenih problema sa kralježnicom koje će vjerojatno imati do kraja života i koji će značajno utjecati na naše aktivnosti zauvijek. So what? 

Pa što ako više ne možemo ići na rolanje, skakati sa skakaonice ili se voziti u autu 7 sati jer on ne može dugo sjediti? 

Pa s njim sam jer je on čovjek mog života, jer mi je s njim sve lakše, jer me nitko toliko dobro ne razumije, jer na svaku stavku koju zbog svojih bolesti ne možemo mogu naći 1000 drugih koje mogu i želim raditi samo s njim. 

Kakva je to veza i kakvo je to partnerstvo kada na puca na problemima? Pa čemu služe partneri nego da dijele sreću i tugu? 

brak

problemi

teška bolest

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter