Iskustvo najveće prirodne katastrofe u Zagrebu

'Imala sam 17 godina, prva noć je bila strašna, bili smo na tavanu u potpunome mraku, svuda oko nas voda, nismo imali pojma što se događa'


Lada Novak Starčević
25.10.2018.17:00
'Imala sam 17 godina, prva noć je bila strašna, bili smo na tavanu u potpunome mraku, svuda oko nas voda, nismo imali pojma što se događa'
Privatni album/Screenshot: YouTube

sažeto

Jasminka Novak doživjela je strašnu poplavu 1964. godine u svojoj kući u Glogovničkoj ulici, između današnjeg hotela International i Pučkog otvorenog učilišta u Vukovarskoj


Lada Novak Starčević
25.10.2018.17:00

U noći s 25. na 26. listopad 1964. godine Zagreb je pogodila najveća prirodna katastrofa u povijesti. Prva izlijevanja Save zabilježena su kasno u nedjelju, a već sutradan grad je bio poplavljen. Nasipi su prvo popustili na području Podsuseda i kod Jankomirskog mosta, a potom je pukao nasip kod Veslačke ulice.

"Živjela sam na Trnju, blizu današnjeg hotela International. U ponedjeljak ujutro normalno smo se probudili. Nismo imali pojma da se išta događa. Moja mama, koja je bila profesorica, spremala se za posao. Upalila je radio i tek tad smo doznali da je poplava", započinje priču Jasminka Novak, Zagrepčanka koja je tada imala 17 godina, a živjela je u Glogovničkoj ulici.

Ona i njezini ukućani su, čim su čuli zabrinjavajuće vijesti, krenuli s ostalim susjedima prema današnjoj Lučićevoj ulici kod Filozofskog fakulteta. 

Voda je dolazila iz smjera Vrbika. Stajali smo i gledali kako polako ide. Nije bilo bujice. Voda se doslovno dizala, kao kad puniš kadu.

Nisu puno razmišljali nego su svi pohitali natrag svojim kućama.

"Susjedi do nas su baš nešto gradili pa su imali vreće pijeska. Oko našeg dvorišta je bila kamena ograda pa smo susjed i ja oko metalnih vrata za ulaz u dvorište stavljali te vreće uvjereni da ćemo zaustaviti vodu", priča nam gospođa Novak.

Za to vrijeme njene mama i baka, s kojima je živjela, sve su stvari stavile na povišeno na stolu. Trajalo je to nekih sat vremena. Mislile su da je to to i da će sve biti dobro. No, tada je tek počinjao kaos. Voda je iznenada počela prodirati kroz zidove kuće.

Privatni album

"Zid kao da je bio porozan. Voda je ulazila sve više i više, bez prestanka. Shvatili smo da nema druge nego da pobjegnemo na tavan", priča.

Nisu ništa ponijele sa sobom, svi u ulici bili su potpuno nespremni. Budući da je danima padala kiša uz svu nevolju bilo je vlažno i prilično hladno.

Voda je u našoj kući bila visoka 120 centimetara. Baš sva naša imovina je bila pod vodom. Te prve noći je bilo najgore. Potpuni mrak i voda. Nije bilo struje, a nismo ponijeli svijeće niti smo imali ikakvu vezu sa svijetom. Ništa nismo znali. Dovikivali smo se sa susjedima s tavana u tom mrklome mraku da smanjimo strah.

Trećina grada je bila poplavljena, a oko 40 tisuća ljudi je ostalo bez krova nad glavom. Drugi dan u Glogovničku je došla vojska s čamcima. Evakuirali su stanovništvo, ali Jasminkine majka i baka nisu željele napustiti kuću.

"Mene je s tavana iznio vojnik iz Makedonije. Kao danas se sjećam kako me na rukama odnio do čamca. Bilo me strah. Voda je bila svuda oko nas", prisjeća se Jasminka.

Ona je otišla ujaku koji je živio u Maksimiru. Improviziranim splavima donosila se pitka voda i ostale potrepštine onima koji su ostali u svojim kućama.

Prva linija obrane centra Zagreba bila je povučena na Savskoj, kod Koturaške, ispod željezničkog nasipa, nadvožnjaka i pruge. Tamo je bio podignut zečji nasip. Nasip je bio podignut i iznad potonulog podvožnjaka u Miramarskoj, drugi kod nadvožnjaka u Ozaljskoj. 

Voda u Kranjčevićevoj dosezala je visinu prometnog znaka. Nehajska i sve ulice oko Trešnjevačke tržnice bile su pod vodom. 

Voda se povukla za dva-tri dana, ali tek onda se vidjela sva jačina užasa.

Sve je bilo mokro, kreveti, zidovi, naš klavir, sve stvari. Knjige su se napuhale i objesili smo ih u dvorištu na štrik da se osuše.

Pomagali su im i njeni prijatelji iz razreda, a učenici njene mame. Crveni križ i vojska tada su im bili stalno na usluzi. Donijeli su im grijalice kojima su sušili unutrašnjost kuće, priča nam Jasminka, koja je još mjesec dana živjela kod prijateljice koja je imala stan u blizini njihove V. gimnazije. 

Navečer bi s prijateljima dežurale u Osnovnoj školi Izidora Kršnjavoga, gdje su bili ljudi koji su ostali bez doma. 

U tri najdramatičnija dana u gradu u drugoj polovici 20. stoljeća preminulo je 17 ljudi i 172 je ozlijeđeno. Uništeno je više od 10 tisuća stanova, 3000 zgrada i stotinjak poduzeća. Iznos materijalne štete bio je više od 100 milijardi tadašnjih dinara.

100posto vremeplov

prirodna katastrofa

poplava u Zagrebu

Jasminka Novak

Trnje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter