Tipfeler

'Ionako ćemo prije umrijeti, nego dočekati penziju!' Hajmo se sprdati s jogurtom, koga briga za mirovinsku reformu


Valerija Bebek
13.09.2018.14:00
'Ionako ćemo prije umrijeti, nego dočekati penziju!' Hajmo se sprdati s jogurtom, koga briga za mirovinsku reformu
Cropix / 100posto

sažeto

Prva kolumna Tipfeler govori o lošim Hrvatima koji odbijaju umrijeti prije mirovine


Valerija Bebek
13.09.2018.14:00

Umirovljenici danas, samo su prividno umirovljenici. Oni nesretnici koji nisu dio staža odradili izvan zemlje penziju kao doba spokoja mogu potpuno otpisati. Kućni budžet primorani su popunjavati zaradom od hobija. Lijepo je to. Dok na sjeveru Europe ti hobiji podrazumijevaju pletenje, rezbarenje drveta i slično, a penzići ih rade iz dokolice, kod nas se starčad mora malo više sagnuti. Zagnjuriti u kante, kontejnere u potrazi za bocama za koje onda dobiju po 50 lipa. Srećom pa se naknada za povrat ambalaže računa i za boce mlijeka, jogurta, acidofila, kefira... izbor je raskošan i velik. Mogu ponosno obući hrvatski dres i krenuti u prebiranje po smeću.

Umirovljenici sutra nemaju baš preblagu ideju što ih čeka. Kao, uplaćuju novac u taj drugi stup, ali mirovine će im biti manje nego sadašnjim umirovljenicima. Imaju izbor svoj novac iz drugog stupa prepustiti državi i onda nadati se najboljem. Znate, treba imati vjere i misliti pozitivno. Kako zračiš, tako privlačiš. Vjerujem da će po kantama i u budućnosti biti mnogo boca jogurta, evo sada ima i proteinskih i sa zobenom kašom, izbor je sulud. Ako neće dati taj svoj drugi stup državi, e pa već unaprijed znaju da su jadniji od službene mizerije. Izbor zaista sludi čovjeka.

Osnaživanje državnog aparata

I dok se u nekim zemljama kojima stremimo stvari rješavaju tako da se otvaraju radna mjesta. Da se proizvodi, da se jogurti izvoze. Tako s jedne strane stari zaposlenici ne 'oduzimaju' radna mjesta mladima, biljezi su izložak u administrativnom muzeju, a tvrtka se otvori u nekoliko klikova. Kod nas to ide malo drugačije. Trebalo bi osnovati komisiju za uspostavljanje agencije o ocjenjivanju ustavnosti mirovina koje će se dodjeljivati nakon 70. godine životne dobi i 47 godina radnog staža. Ipak mi u prosjeku radimo osam godina manje nego u Njemačkoj.

Osim toga državni aparat je krhak i trebalo bi ga još više osnažiti. Što je to 22 županije na četiri milijuna ljudi. Nadam se da će se opametiti i rastaviti ove dvojne moslavačku od sisačke, primorsku od goranske, šibensku od kninske županije, i tako dalje. Mogli bismo ih navući bar četrdesetak. Isto toliko župana, a svaki od njih po uzoru na današnje dva do tri zamjenika, zatim da svaki ima svog glasnogovornika, tajnice, vozače, mobitele, dnevnice, besplatan ručak u kantini, što god im je potrebno da na vrijeme dođu prerezati vrpcu nekog lanca drogerija ili banke parkića za djecu.

Tko preživi dočekat će 2031. ili 2038. oko te dvije godine lome se koplja. Ne znaju veleumovi od kada prerezati i odrediti da se u mirovinu ide s minimalno 67 godina. Bez brige taj se starosni cenzus ne odnosi na saborske mirovine. Kako će vatrogasci i medicinske sestre, blagajnice i projektanti ili grafički dizajneri od 66 godina doprinositi društvu, koga će usluživati i za koga će(mo) raditi.

Budi dobar Hrvat i umri da ne opterećuješ državni proračun, nakon što ga prestaneš puniti. To nikoga sada ne brine. Svi sumanuto lijepe memeove dok još smiju, dok to Internet nije zabranio, jer užasno je bitno što je neki dužnosnik govorio za strani tabloid.

Šepesanje na posao sa stilom

Znate li uopće koliko postotak (bruto) plaće vam odlazi u mirovinske fondove? Potvrdile su mi to i kolegice iz odjela za obračun plaća – 20 posto bruto plaće. Provjerite si na platnim listama kolika vam je bruto plaća. Izračunajte postotak i to plaćate iz mjeseca u mjesec do 67. godine. Ili možda do 72., ima do tad vremena, tko zna što će se još izmijeniti. 

To smo mi, umirovljenici prekosutra. Moja generacija i one mlađe. Kao, imat ćemo mirovinu to je neka teoretske ideja, misaona imenica, nitko se ni ne brine zbog mirovine jer je već postao opći diskurs da ćemo prije umirovljenja umrijeti. Ta je crna slutnja postala poštapalica. Iako nam s faksa na posao nije išlo glatko, barem će s posla na groblje ići kao podmazano. Dok ćemo šepesati na posao vjerojatno ćemo biti stajliš. U jednoj ruci fensi štap ili štaka, a u drugoj ruci vući ćemo ona kolica za špeceraj. Bit će 'looda' s neki statement printom. Samo što će u njima umjesto špeceraja s placa biti laptop, lupa za pregled slova i ortopedske štikle za Instagram.

kolumna

mirovine

mirovinska reforma

Tipfeler

Podijeli članak