Nisam dopustio da mi mucanje uništi život

Tomislav iz Osijeka: 'Izašao sam pred njih 200 i sve što sam znao palo je u vodu. Sad ćeš mucati, jedino mi je to bilo u glavi'


Valerija Bebek
02.10.2018.21:00
Tomislav iz Osijeka: 'Izašao sam pred njih 200 i sve što sam znao palo je u vodu. Sad ćeš mucati, jedino mi je to bilo u glavi'
Vlado Kos / CROPIX

sažeto

Programer iz Osijeka danas je vlasnik svoje tvrtke, i dalje zna zamucati, ali je shvatio da mu to uopće nije nikakva prepreka u životu


Valerija Bebek
02.10.2018.21:00

Najgori mi je bio onaj filing kada sam čekao svoj red na izlaganje. Vidio sam da sam za pet, do šest minuta sljedeći i to iščekivanje prije nego moram izaći pred više od 200 drugih studenata. Puls mi se popeo na preko 100 otkucaja, usta su mi se osušila, tresao sam se. Bila je to najveća trema koja postoji. Izašao sam pred njih i pogledao ih. U tom je trenu palo u vodu sve ono što sam kod kuće besprijekorno pripremio i navježbao. Doma sam znao sve od riječi do riječi, a tamo sam stajao i više ništa nije postojalo. Počeo sam pričati, a u glavi sam samo čuo: 'Sad ćeš mucati, sad ćeš mucati..' I što god napravio ne mogu to spriječiti nikako. Uz te negativne misli dogodi se da počnete mucati. Naravno da mora biti dva - tri čovjeka koje sam čuo da mi se smiju. To kao da je dolilo ulje na vatru, prepričao je Tomislav Matijević (33) iz Osijeka kako je izgledala njegova najveća trauma koju je doživio zbog mucanja. U pitanju je bio seminar kojeg je održao na fakultetu, pred 200 kolega. Danas Tomislav radi kao uspješan programer, a ovo je njegova priča.

Iz seminara se izvukao tako da je jednostavno preskakao sve ono što je imao zacrtano u planu, samo da sve bude što prije gotovo. "I onda to bude dosta loše. Više se ne sjećam koja je tema bila", dodao je.

Da budem iskren uopće se ne sjećam niti jednog trena dok sam bio mali da sam nešto mucao. Možda je to meni bilo normalno da tako pričam, tek s jedno devet godina shvatio sam da to nije baš nešto što svi rade.

Roditelji su ga kasnije uvjerili da je mucao od njegove treće ili četvrte godine. On je to shvatio otprilike pred kraj prvog razreda osnovne kada se iz Zagreba vratio u Osijek. Tomislav i njegova starija sestra dvije su godine proveli kod tetke u glavnom gradu, zbog rata. Roditelji su ih tamo poslali kada su vidjeli da će biti nesigurno u Osijeku. "Bio sam odvojen od roditelja, nisam mogao shvatiti zapti su me tamo poslali i bio sam tužan. uvijek sam  mislio da sam zbog toga počeo mucati. Ali ispalo je da sam to radio i prije", prisjeća se Tomislav.

Privatni album

U osnovnoj školi s njim je u razred išao još jedan dječak koji je mucao, no njegov je problem bio izraženiji. "Ja sam kroz cijeli svoj život imao sreće, a to je zbog mog pozitivnog stava. Nisam shvaćao da me moji prijatelji zezaju i da je to nešto loše, nego sam se i ja smijao na svoj račun. Koristio sam to svoje mucanje u jednu ruku da budem smiješan", ispričao nam je Tomislav. Kaže kako djeca koja mucaju najviše problema imaju upravo u osnovnoj školi, jer njihovi vršnjaci znaju biti jako neugodni i okrutni. On nije imao takvo iskustvo, upravo suprotno.

Od psihijatrije do masovne hipnoze

"Čak mislim da sam puno manje mucao i da sam puno manje mislio o mucanju kao o nečem lošem. Nisam imao problema ni s prijateljima ni s učiteljima. Postalo je teže kada sam krenuo u srednju školu", rekao je. Otkako je bio malen njegovi su roditelji pokušavali sve što su mogli i znali, na njemu su isprobavali sve moguće metode. "Sjećam se da me liječnik čak poslao tjedan dana na psihijatriju, imao sam tada osam ili devet godina. Tada još nisu znali kako se mucanje liječi, mislili su da je nešto psihološki, a samim time za psihijatra. U tih tjedan dana smo kroz neku igru, priču, pjevanje pokušali doći do uzroka problema - zašto mucam. Ispostavilo se da to neće pomoći", opisao je.

Naravno, kaže, išao je cijelo vrijeme kod logopeda. Terapija se sastojala da je Tomislav čitao, a stručnjak g aje snimao i zatim preslušavao snimku. Ni to mu nije previše pomoglo. Sjeća se da su ga roditelji odveli čak i na seansu masovne hipnoze u Vinkovce. "Vjerojatno ste čuli za ljude koji se liječe od pušenja tkao da piju neke male tabletice i odlaze na hipnozu. Tako je davno prije bio skup i došli smo svi mi koji smo mucali da bi nam skupno pokušali to riješiti. Preko hipnoze. Meni je to sve bilo smiješno, naravno da nije uspjelo", prisjeća se Tomislav.

Vlado Kos / CROPIX

Upisao je srednju elektrotehničku školu i kaže, što je dalje išao kroz školu sve mu je bilo gore. "Bilo mi je krivo što ne mogu raditi stvari koje su drugi mogli. Recimo seminari i izlaganja, baš sam to volio, bilo mi je super, ali nikad to nisam mogao napraviti. Dok sam vježbao kod kuće sve bi bilo super, čim bih došao u školu, ne mogu reći ono što sam htio", rekao je Tomislav.

Mi jako brzo mijenjamo riječi koje pričamo i izabiremo one riječi koje su nam najlakše za izreći u tom trenu. Na taj se način ne mogu izraziti onako kako sam htio. Tu dođe do nervoze, onda krenemo brzati i krenemo mucati.

Na fakultetu mu se stanje najviše pogoršalo. Upisao je željeni Elektrotehnički fakultet u Osijeku, smjer računarstvo. Nakon prvog i posljednjeg seminara koji je održao pred 200 kolega shvatio je da neće moći baš izlagati na način kao i svi ostali. na tom svom prvom izlaganju seminara bio je grozan, više ih nije htio izlagati. Ili bi ih radio s nekim od prijatelja pa bi njih zamolio da oni iznesu predavanje, a ako je radio sam, direktno je pitao profesora može li to nekako izbjeći jer muca. Uglavnom su mu izlazili u susret.

"Mi vam nikada ne mucamo kada pričamo sami sa sobom, recimo kada sam učio i pričao na glas. Kada pričamo sa životinjama, ako imate psa i pričate mu, nećete nikad mucati. A nikad ne mucamo kada pjevamo, bez obzira jesmo li sami ili pjevamo pred 1500 ljudi", kazao je Tomislav. Događa mu se da muca i u društvu, obično kada želi reći nešto brzo, neku repliku foru. "Onda ja krenem i svi zašute, ja zinem: 'P, p, p....' Onda svi gledaju što ću sada reći, nakon deset sekundi sam prekinem i kažem - dok ja to kažem, više nije smiješno. Svi se onda nasmiju", prepričava.

Privatni album

Za vrijeme fakulteta pronašao je terapiju u Varaždinu, otišao je tamo na 12-dnevno liječenje. Nastavio je sa svakodnevnim vježbama i nakon što se vratio doma, kaže tri mjeseca uopće nije zamucao. "Ali tada sam shvatio da mi mucanje uopće ne smeta. Prestao sam vježbati, kasnije sam počeo opet mucati. Ali sada znam tu tehniku kako da se smirim i kako pričam. Shvatio sam da to mucanje nije toliko bitno, da ima puno važnijih stvari u životu", rekao je Tomislav.

Ubrzo je dobio svoj prvi posao gdje je svakog dana razgovarati s ljudima i uživo, i telefonski i putem interneta. Kaže jednostavno je bio prisiljen raditi ono što je prije izbjegavao. "Što sam duže to radio, osjećao sam se sve ugodnije. Osim toga danas ljudi nisu kao što su prije bili, kada se zezalo nekoga tko muca. Svi to danas shvaćaju", kazao je.

Čuo je i za slučajeve samoubojstva zbog mucanja

Danas ima svoju tvrtku, radi za Amerikance, a svakog radnog dana ima po dva do tri sastanka gdje mora pričati pred minimalno 10 ljudi i to na engleskom. "Nekad mucam, nekad više, nekad manje, nekad uopće ne mucam. Uopće ne mislim o tome. Što je lakše engleski ili hrvatski? Već sam toliko dugo u kontaktu s Amerikancima i Englezima da mi se dogodi za neke stručne riječi, ne znam koju bih našu riječ upotrijebio", ispričao je Tomislav.

Prije šest godina Tomislav je pokrenuo portal posvećen mucanju, putem tadašnjeg foruma htio je dati prostor svim ljudima koji mucaju da podijele svoja iskustva, i pomoći roditeljima koji im se stalno javljaju. Kako kaže Tomislav mnogo djece u dobi od tri - četiri godine počne mucati, ali to ne znači da će mucati cijeli život, nego je riječ o fiziološkom mucanju. "U toj dobi nauče jako puno novih riječi i dođe do preopterećenja mozga, dijete ne muca nego ne zna kako bi sve to reklo", objasnio je.

Zahvaljujući portalu koji je pokrenuo čuo je mnogo priča i shvatio koliku je sreću imao što je pozitivna osoba. "Kad sam bio mlađi sve sam primao kroz neku šalu, nije me smetalo mucanje da sam se povukao iz društva. Dok se jako puno djece povuče u sebe ili postane agresivno. Što je jako loše. I onda izbjegavaju društveni život. Kasnije u životu im je mnogo teže zbog toga, čuo sam čak i priče da su neki počinili samoubojstvo. Zamislite, zbog mucanja. Čini se da to nije neki bauk. Mi ne možemo obavljati radnju koja je toliko banalna, a treba vam za cijeli život", rekao je Tomislav.

Vlado Kos / CROPIX

"Ideja s portalom je bila da ukažemo roditeljima na greške koje su naši roditelji radili i naravno da pričamo s ljudima koji isto mucaju. Da širimo pozitivnu energiju. Jer ono što bih savjetovao svima koji mucaju, znam da je to teško i sam sam prošao kroz to, ključ svega je da ostanete pozitivni, ako niste pozitivni onda vam skoro ništa neće pomoći", zaključio je Tomislav.

Kada je bio dijete nije bilo interneta, niti načina na koji bi njegovi roditelji saznali specifične informacije, zbog toga su i radili neke greške. Tomislav je zato, da pomogne roditeljima danas, sastavio pravila kako se ponašati prema djetetu koje muca, kaže zna to iz vlastitog iskustva. Neka od njih su:

  • Nikada, ali baš nikada nemojte povisivati glas na dijete da prestane mucati;
  • Nemojte ga prekidati dok muca niti mu završavati rečenice;
  • Ne skrećite pogled s njega i gledajte ga u oči dok priča jer će to protumačiti kao da ga ne slušate i baš tada će pokušati ubrzati svoj govor a tada slijedi katastrofa;
  • Ne govorite mu da se smiri, jer on to i sam zna, ali jednostavno – ne može;
  • Ne ispravljajte ga ako koristi poštapalice poput - ovaj, mmm i slično. Ne čini to zato što ne zna hrvatski nego mu je tako lakše povezati riječi;
  • Nemojte obavljati sve zadatke u njegovo ime (zvati preko telefona, odlazak u banku, odgovaranje umjesto njega) samo da izbjegne bilo kakav oblik komunikacije) jer će mu to prijeći u naviku i uslijedit će još veći šok kad to bude morao sam obavljati.
  • Bitno je i profesorima u školi naglasiti da njihovo dijete ima problem s mucanjem te da se ne može najbolje usmeno izražavati.

zdravlje

100posto priča

mucanje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter