Foto: Mi čuvamo vašu djecu (i roditelje)

Jabuka slavi pedeseti rođendan, donosimo povijest kluba koji ne truli


Valerija Bebek
17.02.2018.21:00
Jabuka slavi pedeseti rođendan, donosimo povijest kluba koji ne truli
Ivan Rakonić

sažeto

Povijest najstarijeg kluba, koji je svoja vrata prvi put otvorio 17. veljače 1968.


Valerija Bebek
17.02.2018.21:00

Umjesto da sjedimo u Jabuci i razgovaramo o proslavi 50. rođendana kluba, dogovoreni intervju danima je odgađan, da bi u utorak Marin Viduka Stiv voditelj Jabuke objasnio i zašto. "Bager nam je srušio binu, ja sam na krovu tende, krenuli su je rezati, policija je bila već dva puta", rekao je u jednom dahu. Posjetitelji kluba osoblju nose hranu i kolače, dežuraju s njima. U proteklih nekoliko dana rasprava u Jabuci dospjela je i u Sabor gdje je Gordan Maras poručio da Jabuku nitko ne smije dirati. Žestok je to nastavak spora za koji je javnost saznala prije godinu dana i dva mjeseca.

"Dana 15. 12. 2016., u ranim jutarnjim satima, djelatnici Bilić Erića provalili su na terasu Jabuke i zatvorili je, čime su je fizički odvojili od kluba. Terasa graniči sa školskom sportskom dvoranom za čije rušenje je Grad Zagreb, kao investitor sam sebi izdao građevinsku dozvolu. Nije nam jasno kako, obzirom da je cijelu građevinsku česticu na kojoj se nalazi i školska dvorana, Ministarstvo kulture zaštitilo kao kulturno dobro. Bitno je naglasiti da prostor u kojem se nalazi klub Jabuka nije u vlasništvu Grada Zagreba, oko čega se već godinu dana vodi sudski spor", objavili su u prosincu 2016. iz kluba.

Boris Bućan

Gradonačelnik Milan Bandić i tada i sada spominje kako je on zaslužan za rad Jabuke, kako nije zadovoljan vodstvom kluba te da će Jabuku, koju je on izmislio, voditi i dalje - netko. Referirajući se na period s kraja devedesetih kada je klub bio zatvoren, iz Jabuke su odgovorili i prije godinu dana, rekavši da nije gradonačelnik 2001.o otvorio klub, nego sudska presuda donesena u njihovu korist.

Kakve veze s Jabukom imaju Pavelić i Tito?

Kakav je to alternativni klub, koji podiže takvu buru u javnosti? Rođendan mu je danas, 17. veljače, prije 50 godina otvoren je prvi put, ime Jabuka dobio je po ulici Jabukovac u kojoj je smješten. Plakat otvorenja dizajnirao je poznat likovni umjetnik Boris Bućan, a kako kaže jedan od pokretača Jabuke književnik i novinar Pero Kvesić od prvog vikenda iznenadila ih je gužva. "Bili smo mladi i provodili noći po parku što je bilo zgodno po ljetu i nezgodno po zimi. Došli smo na ideju da otvorimo Jabuku, što je bilo moguće samo kroz omladinski klub. Tako smo isključivo za potrebe Jabuke osnovali Savez omladine Tuškanca", prepričava Kvesić. Svi mahom maturanti, dobili su prostor bivše Titove kuglane, s pripadajućim dvorištem. Džunglu u dvorištu krčili su mačetama kaže dok pokazuje fotografiju koju je tad snimio. Žičana ograda iza njih je ograda od Osnovne škole Jabukovac.

Privatna arhiva

"Terasa je oduvijek pripadala klubu, danas čujem na radiju da Bandić kaže kako je terasa tu privremeno. Kako je ta zgrada uopće nastala - za vrijeme NDH prostor je bilo unutar kompleksa koji je koristio Pavelić i njegovi ministri. Pavelićeva rezidencija Vila Köhn, smještena na ulazu u Jabukovac, nakon rata postala je Titova", prepričava Kvesić. Kako je Tito volio igre, sagradili su mu i kuglanu - tu su zgradu omladinci Tuškanca preuzeli za svoj klub. Kuglana tada nije bila niti uvedena u knjige, iako je bila spojena na komunalije, prvih nekoliko godina uopće nisu plaćali režije. "Suština je stvari - to je u početku bilo nesređeno na današnji pravni način. Sad pokušavati, iz današnje pozicije, retroaktivno primijeniti pravne kategorije za ono vrijeme, prvo mislim da je neprimjereno, a drugo ne može se dobiti prava slika. Danas bi trebalo imati određenu količinu razumijevanja problematike, a dio toga jest činjenica da je Jabuka institucija koja traje pedeset godina i da ima svoju terasu pedeset godina", odlučan je Kvesić.

Nakon što je Kvesiću i njegovoj ekipi odobreno korištenje Titove kuglane, oni su se bacili u uređivanje. Napravili su šank, promijenili brave i okrečili prostor. "Razglas je bio za današnje prilike čisti muzejski primjerak. Bila je to jedna limena kutija pojačalo Iskra i takvi zvučnici, imali smo otprilike 20 LP ploča, to je bio početak", kazao je Kvesić. Na šanku se točilo pivo i Coca cola. Od početka su uvedene članske iskaznice, reda radi, jer su zbog forme morali biti klub, no unutra bi puštali sve. "Eventualno bi se pitanje članske iskaznice potegnulo ako bi se pojavio netko za kog bi se na vratima procijenilo da je došao praviti nevolje i slično."

Pero Kvesić

Cijeli projekt nosilo je njih dvadesetak, imali su podjelu zadataka od nabavke pića, tehnike do vođenja programa. Svakog dana u tjednu djelovala je neka od sekcija, a ponedjeljak je bio dan za odmor. "Klub je bio najprljaviji ponedjeljkom, tako smo jednog dana sjedili - wc zapišan, sve isprolijevano, šank zamazan, kašete razbacane. Treba to očistiti. Kako je kod nas sve išlo dogovorno, počeli smo se svađati. 'Ja sam čistio prošli put, ti nisi!' Nikome se nije dalo. Tad je došla jedna drugarica Jana Gruber, poznata aktivistkinja. 'Čujte dečki, imam tri autobusa puna Dankinja, ne znam kuda s njima?' Čim je to rekla počistili smo taj klub da se sve sjajilo, bez ikakve svađe", prisjeća se. Prvih godina veliki problem bila im je peć na lož ulje, koja bi svako malo eksplodirala. Svi koji su stajali u krugu od četiri metra bili bi pokriveni masnom čađom.

"Dvije ili tri godine vodio sam filmsku tribinu utorkom, puštali smo filmove i onda razgovarali s glumcima, režiserima. Bila je i sportska sekcija, imali smo kućni bend, likovnu i glumačku sekciju. Subotom i nedjeljom je bio disko  na to se okupljalo najviše ljudi, dolazili su iz cijelog grada, tu smo zarađivali za ostale aktivnosti ", opisuje. Puštale su se ploče iz šezdesetih, ono što bi se danas nazvalo klasikom - Beatlesi, Rolling Stonesi, Doorsi i Jimmy Hendrix. Jabuka je vrlo brzo postala popularna u cijelom gradu, bila je okupljalište onih koji rade nešto kreativno. Gotovo cijela generacija rock muzičara koji su poslije bili članovi renomiranih bendova, svirali su s kućnim bendom ili u nekakvoj kombinaciji. Teško se prisjetiti svih imena nakon 40 - 50 godina. A nastupe u Jabuci imali su i po nekoliko puta: Ratko Divjak, Pop Asanović, Ibrica Jusić, Arsen Dedića, Karlo Metikoš, Zdenka Kovačiček, Dado Topić, Grupa 220.

Pero Kvesić

"Sjećam se da su dolazile svjetske, posebno jazz, zvijezde, nakon koncerta u Lisinskom ili na stadionu, došli bi do Jabuke, Boško Petrović ih je dovodio i još par tih dečki koji su se bavili muzikom (Darko) Glavan i (Dražen) Vrdoljak su ih znali dovući", opisao je Kvesić. Jedni od tako poznatih gostiju bili su i Rolling Stonesi, koji su u Jabuku sa svojim društvom došli 1979. nakon koncerta u Zagrebu, kasnije su završili na tulumu u kući preko puta. "Jabuka je s vremenom kao i staro vino dobivala neke vrijednosti, znam niz parova koji su se upoznali u Jabuci, oženili se i žive zajedno. Pa kad nakon 20 godina vidiš da nešto što si osnovao i dalje radi, drago ti je. A tek nakon 50 još i više", kazao je Kvesić. Nakon tri do četiri godine povukao se iz vođenja programa, ali je nastavio dolaziti, kaže i danas dolazi iako je to tri puta godišnje.

S godinama su novi klinci iz osnovne škole nestrpljivo iščekivali da vide što se to u Jabuci zbiva. Krajem sedamdesetih prvi put u Jabuku ušao je Alen Kosanović, legendarni DJ koji je "držao subotu" u DJ kabini tijekom cijelih osamdesetih. Tamo je, kako kaže, svatko mogao osim druženja i plesanja honorarno i raditi, u to se vrijeme već mogao zaraditi džeparac. "Počeo sam sa skupljanjem flaša, kao i svi, onda si mogao raditi na garderobi, zatim na blagajni tu se dobivao neki sitan novac. Već prema interesima se kasnije dijelio angažman, ja sam bio sam  DJ, program je išao subotom, zvao se Alkemija", opisuje Kosanović koji je neko vrijeme bio i voditelj kluba. Način upravljanja preuzeli su od samih začetnika, ponedjeljkom su imali sastanke na kojima bi dogovarali što će se dogoditi preko tjedna.

Damil Kalogjera

Od koncerata doveli su i poznate glazbenike, koji su odavno prerasli mali klub na Tuškancu. U tom bi slučaju nastupali pod lažnim imenom, tako su Azra, Bijelo dugme, Leb i sol ili EKV uspjeli stati u Jabuku. "Nekim poznatima bismo rekli tko u stvari nastupa pa bi oni proširili dalje", objašnjava Kosanović. I oni su imali problema sa susjedima, tada je u ulici bila i austrijska ambasada, no kaže, koncerte bi organizirali ranije, bili bi gotovi do 22 ili 23 sata. Fonoteku su punili zahvaljujući svojim skautima. "To je bilo super organizirano, imali smo ljude koji su živjeli vani, oni bi nam nabavljali i nosili ploče. Neke su stvari bile hitovi prije kod nas nego na svjetskim top listama. Imali smo super skaute u Americi, Njemačkoj Londonu... Ostalo bi naručili preko pošte, ili se išlo u Trst. Ali sve što je bilo prvo, bilo je prvo u Jabuci. Kada je Omladinski počeo (Radio 101) nisu imali nikakvu fonoteku, zvali su nas da im pomognemo, mi smo vjerojatno imali najbolju fonoteku u gradu osim Saloona", pojasnio Kosanović vezu Stojedinice i Jabuke.

"U Jabuci se muzici uvijek pristupalo široko, demokratski. Eklektično. Puno toga bitnog sam prvi put čuo u Jabuci: Roxy Music, David Bowie, Sex Pistols, Clash, Joy Division, Talking Heads, Simple Minds", kazao je Emil Tedeschi predsjednik Uprave Atlantic Grupe.

Privatna arhiva

Jabuka je prvi klub u koji je izašao. "To je klub koji je osnovan kao kulturni dom mladih kvarta u kojem sam odrastao i uz koji sam iznimno emotivno vezan. Izvan ove intimne zone, Jabuka kao klub predstavlja širi pojam od rock muzike. Ona je znatno širi pojam od nezavisne scene", kazao je Tedeschi. U Jabuku je išao redovno od 1978. do 1987., kasnije nešto rjeđe. Dolazio je i za vrijeme Fiju Briju ere devedesetih, a sada već šest godina bar dva puta godišnje gostuje u Jabuci s programom Entertainment!

"U Jabuci sam prvi put bio za gramofonima i miksetom, koncem 1984. godine. Moj prijatelj Alen Kosanović, tadašnji veliki šef, pustio bi me za pult na samom početku seta, ali nikako nisam smio pustiti niti jedan hit. Čim bi se prvi ljudi pojavili u vidokrugu kabine ja sam gubio status za miksetom i  prelazio na poziciju kibica", ispričao je Tedeschi. U osamdesetima u Jabuku je dolazilo dosta Nijemaca i Talijana, koji bi samo zbog izlaska u Jabuku došli na vikend u Zagreb, svjedoči tadašnji DJ. "Bili smo veliki klub male kvadrature", kazao je Alen Kosanović.

"Najveća fora bilo je ne pustiti nekog poznatog u klub, tako je Jura Stublić imao najviše problema, jednostavno smo ga uvijek maltretirali kao i ostale", prisjeća se Kosanović.

I dalje je postojala institucija članske iskaznice za koju Kosanović tvrdi, mogao ju je dobiti bilo tko. No taj dojam nije imala srednjoškolka Rujana Jeger, književnica i arheologinja kada je u prvom srednje prvi put došla u Jabuku. "Imala sam stariju prijateljicu koja je hodala s DJ-em ona me ufurala. Netko tko je imao iskaznicu, mogao je ufurati nekog, ako nije bila gužva na ulazu, a uvijek je bila. Moj prvi dojam je bio- ovo je suludo, ne možeš ni dići ruke, nego si natisnut kao sardina uz druge ljude", ispričala je Rujana.

Matija Peček

Nakon nekoliko dolazaka odvažila se zaplesati, a poseban je trenutak bio ulazak u DJ-kabinu, kada ju je prijateljica uvela da pozdravi njezinog dečka. "Tada je rekao da će nam ispuniti glazbene želje, više se ne sjećam što sam htjela, ali naravno nije imao. Slušala sam punk, a tamo se puštala Azra, Film ili strani hitovi poput Duran Durana, meni to nije bilo napeto, a te sam ljude doživljavala kao šminkere, što je danas užasno smiješno" prepričava književnica.

Kroz godinu dvije njezini vršnjaci pokrenuli su slušaonicu Dark Dance, famozni plesnjak srijedom s post punk new wave i goth hitovima, a prema kojem je cijela supkultura na području bivše Jugoslavije dobila je naziv - darkeri. "Bilo je to 1984. pokrenuli su je tri DJ-a", kazala je. Cijela priča sa slušaonicom trajala je godinu i pol, koja se u neko doba sa srijede prebacila na četvrtak kada se preimenovala u Party of confusion. "Bilo nas je 15 ponekad, a nikad više od 30. Ako ne računaš osoblje, a nekad i s njima", objašnjava kako je cijena garderobe iznosila trećinu Coca cole, a to je bio otprilike njezin džeparac za cijelu noć.

Hrvoje Polan

Na slušaonicama bi im se uredno prištekali i punkeri, koji su, kasnije se saznalo došli škicati zgodne darkerice. Oni nisu plesali na praznom podiju na 11-minutne hitova Bauhausa, nego su sjedili  na klupčicama u prostoriji gdje je šank i glumili anarhiju. "Držali su noge na stolu, a onda bi dolazio voditelj kluba, stariji brat Tomice Petrovića i tjerao ih da spuste noge! Ako bi pankeri krenuli pogati, redari su mislili da se tuku pa bi ih izbacivali", demistificira famu oko Dark Dancea Rujana. Priče koje su krenule krajem osamdesetih o pokretu Crna ruža, nemaju nikakve veze s Dark Danceom, koji tada više nije postojao. Iako je slušaonica prestala, prijateljstva i umjetničke suradnje ostale su do danas.

"Mnogo ljudi koji su izlazili u Jabuku postali su istaknuti medijski djelatnici, umjetnici, filmaši, dizajneri, strip crtači, rock zvijezde, očito je Jabuka imala neku vibru da privuče kreativnu rulju. Tamo se cijenilo znanje, a ne imanje, bilo da netko poznaje film, glazbu, književnost ili filozofiju, nitko ga nije ismijavao. U Jabuku, pošto je na brdu, moralo se baš htjeti doći", kazala je Rujana. Koncertna djelatnost raširila se osim s domaćih bendova i na strane. Jabuka je bila i ostala inkubator i čuvar alternativne kulture u Zagrebu i Hrvatskoj. I simbolično i doslovno, kada su se na terasi kluba 2012. udomljene gondole sljemenske žičare.

Hrvoje Polan

"Kad smo 45 godina slavili dobili smo čestitke od znamenitih muzičara iz svijeta, to je već bilo zadivljujuće. A 50 godina još i više. Međutim definitivno to je nekakva institucija koja je hvale vrijedna i očito se više cijeni vani nego kod nas. Mislim da ne postoji niti jedan klub u svijetu koji postoji 50 godina. Svi su zatvoreni", zaključio je Alen Kosanović.

U sklopu intervjua za ovaj članak Emil Tedeschi napisao je i osvrt o stanju koje se trenutno događa u GK Jabuka, prenosimo g au cijelosti:

"Sramota je da se umjesto suradnje škole i kluba stvorila afera koja je kulminirala nasrtajem na Jabuku. Bilo je prostora da se unaprijedi standard škole, a da to ne bude nauštrb Jabuke. Dapače. Propustila se prilika da se samo s malo pažnje, razumijevanja i ljubavi, stvori dodatan prostor za mlade, da se još bolje povežu škola i klub. I to ne bi bilo ništa novo, tako je to bilo 70-tih i 80-tih. I osobno sam raspoložen razgovarati i spreman sam se uključiti u rješavanje ovog spora na miran i konstruktivan način.  Odlučan sam pomoći da Jabuka opstane, mora opstati, i to s ovim ljudima. Što god gradski oci mislili, Jabuka ne bi doživjela 50. rođendan bez Stiva, Tomice, Paje i ekipe. Možda nemaju dovoljno informacija, uzmimo benevolentno, jer bi, da se uzmu u obzir sve generacije i tradicija kluba, Grad trebao biti ponosan na Jabuku i njeno vodstvo, umjesto da na nju nasrće bagerima i stigmatizira ekipu koja vodi klub.  Ideja o Jabuci s nekim drugim ljudima je potpuno ridikulozna. Jabuka zaslužuje poseban status na kulturnoj mapi grada, treba poticati da se klupski program intenzivira, da se stvore nova sredstva za dodatne programe, umjesto da se zorom provaljuje u klub u pratnji zaštitara, ili agresivno nasrće s bagerima, devastirajući pozornicu. Stanite na trenutak. Razgovarajmo. Previše je toga vrijednog u Zagrebu već devastirano. Jabuka je spomenik kulture nulte kategorije. U ovom gradu je propao Paromlin. Propali su Kulušić i Lap. Nestali su Kino Zagreb i Kinoteka. Teatar &TD i Kultura Studentskog centra su na izdisaju. Ponovno kažem, fenomen i značaj Jabuke daleko je veći i širi od perspektive rock kluba. To je institucija i kulturno blago ovog grada i ove zemlje…" Emil Tedeschi, predsjednik Uprave Atlantic Grupe

Promo

Zagreb

100posto vremeplov

GK Jabuka

klub

50. rođendan

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter