Kraj je moguć već za tri dana

Kad 'dignete ruke od života', možete i stvarno umrijeti, evo pet faza kako se to događa


Lada Novak Starčević
10.10.2018.17:00
Kad 'dignete ruke od života', možete i stvarno umrijeti, evo pet faza kako se to događa
iStock

sažeto

Radi se o psihogenoj smrti koja nema veze sa samoubojstvom niti poremećajem povezanim s depresijom


Lada Novak Starčević
10.10.2018.17:00

'Može li se umrijeti ako jednostavno odustaneš od života i nemaš volje za dalje?' - Da, odgovor je to nove studije sa Sveučilišta u Portsmouthu. Istraživanje je pokazalo da ljudi mogu umrijeti u roku od samo tri dana poslije traumatskog događaja u njihovom životu jer vjeruju da traumu ne mogu preživjeti i nadvladati.

Fenomen je poznat oduvijek, osoba doživi tešku traumu - umre mu dijete, bračni partner i jednostavno 'digne ruke od života'. Ne može jesti, ne može spavati, doslovno nema snage za novi korak... Sličan slučaj je i s ratnim zarobljenicma. Zarobljenik odbija razgovarati, odbija hranu i za nekoliko dana umre. Tijekom Korejskog rata, upravo zbog iskustva s ratnim zarobljenicima, Amerikanci su izmislili i termin sindroma 'give-up-itis'.

U koncentracijskim logorima, posebno u Drugom svjetskom ratu, primjećivali su se slučajevi u kojima su logoraši posezali za cigaretom, što je bilo potpuno neracionalno jer su bili gladni.

U ekstremnoj nestašici svega, cigarete su se mogle mijenjati za znatnu količinu hrane. Odlučiti se za cigarete, praktično je značilo odustajanje od života i smrt je nastupala u roku od nekoliko dana.

Stručnjak za psihologiju, dr. John Leach, prvi je znanstveno obradio ovaj fenomen i u svom radu je opisao mehanizam ovakvog načina umiranja, opisujući pet faza unutar kojih se umire od pukog odustajanja od života, piše BigThink.

Promjene u dijelu mozga

Nazvao je to 'psihogenom smrti' i objasnio da tu nije riječ o samoubojstvu niti o poremećaju povezanim s depresijom. Navodi da se opravdano sumnja da je riječ o posljedici promjena koje se događaju u prednjem cingularnom korteksu, dijelu mozga koji kontrolira motivaciju i ciljno djelovanje osobe.

Motivacija je neophodna za suočavanje sa životom, a ako ona izostane, apatija je neizbježna.

Počinje sa socijalnim povlačenjem, prije nego li osoba vrlo brzo izgubi interes za brigu o sebi. 

Pet faza koje je dr. Leach uočio, a koji vode do psihogene smrti su sljedeći:

Društveno povlačenje – Obično slijedi nakon psihičke traume. Inače se može smatrati i načinom za suočavanje s traumom. Osoba se povlači iz društva, pojavljuje se manjak emocija, indiferentnost, zadubljenost u svoj svijet.

Apatija – Osoba u ovoj fazi pokazuje ozbiljne znakove melankolije i manjak energije, kao da više ne želi očuvati svoj opstanak. Nema volje za ništa pa tako niti za osobnu higijenu.

Pixabay

Abulija – Osoba odlazi korak dalje u manjku bilo kakve emocionalne reakcije. Odbija razgovarati ili za to nije više sposobna, ekstremno je povučena u sebe.

Psihička akinezija – Ovaj stupanj se ogleda u tome da je osoba i dalje svjesna, ali više ne govori, zapala je u tako duboku apatiju da više nije u stanju niti da pokuša spriječiti da se njoj ili drugome nanosi bol, nego bez ikakve reakcije prima udarce.

Psihogena smrt – Osoba je već na rubu umiranja, odnosno, fizička smrt je idući korak jer više ne reagira na apsolutno ništa. Samo leži, u stanju je potpune dezintegracije i do nje se više ne može doprijeti.

depresija

umiranje

tuga

trauma

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter