Hrvati i negativna iskustva s drogom

'Na tulumu su svi uzeli trip, a taj prijatelj se bacio kroz prozor. Nitko nije shvatio da je mrtav dok ga baka nije pronašla u dvorištu'


Valerija Bebek
06.09.2018.21:00
'Na tulumu su svi uzeli trip, a taj prijatelj se bacio kroz prozor. Nitko nije shvatio da je mrtav dok ga baka nije pronašla u dvorištu'
Profimedia

sažeto

Ispovijesti osmero čitatelja 100posto o lošim iskustvima s drogom


Valerija Bebek
06.09.2018.21:00

Droge su opasne, tu nema nikakve dileme. U doba mog odrastanja kultni roman bio je 'Mi djeca s kolodvora Zoo', surovi prikaz života tinejdžerske ovisnice koja je za heroin zarađivala prostitucijom. Jedva sam ga dočekala u knjižnici u dobi od 12 godina i doslovno ga progutala. Nakon toga pročitala sam ga još nekoliko puta. Bio je meni i mojoj ekipi mladih alternativaca zorni prikaz svih opasnosti od droge. Od početnog ekperimetiranja s travom i tabletama što je u slučaju Christiane Felscherinow (poznatije kao Christiane F.) i njenih prijatelja brzo eskaliralo u ovisnost o heroinu. Završili su na igli. Bile su to sedamdesete u zapadnom Berilnu. Danas, četrdeset godina kasnije u Hrvatskoj, izmijenile su se i mode i trendovi. Klinci baš i ne provode vrijeme na kolodvoru i ulazeći u automobile mušterija. Ako netko može reći da je zlouporaba droge iskorijenjena - laže.

Službeni podaci s kojima se nedavno izašlo u javnost govore da je u Hrvatskoj sve manje novih i intravenoznih ovisnika o heroinu. Zato ih ima sve više ovisnih o kokainu. Sve je jača opasnost od novih sintetičkih lijekova, uključujući stimulanse, novih psihoaktivnih droga.

U razgovoru za 100posto neuropsihijatar dr. Slavko Sakoman objasnio je zašto su tinejdžerske godine kritične za uzimanje droge. U to se doba još uvijek razvija mozak, ako ga se stimulira drogom ne postoji balans između sustava za kontrolu ponašanja i neuronske mreže za prijenos užitka. "Kasnije se pokazalo da Osoba ne može obuzdati poriv za ponašanjem koja dovode do ugode. Opasnija je ona droga koja stvara veću euforiju, a heroin i kokain su najsnažnije. Marihuana, u posljednje vrijeme ima sve pozitivniju sliku u medijima, kao da THC nije štetan, stvara pomućenje mentalnog sustava. Ako postoje i male indicije za psihozu kanabis će ih, na neki način, staviti u funkciju, osoba će ući u stanje psihoze, najčešće paranoje", kazao je dr. Sakoman. Tinejdžere nije jednostavno stisnuti, ali roditelji bi upravo to trebali napraviti, savjetuje neuropsihijatar.

Profimedia / Ilustracija

Koliko god roditelji stiskali, tinejdžeri, a kasnije i stariji ljudi svejedno dođu u kontakt s drogama. Razgovarali smo s našim čitateljima kojima smo maksimalno zaštitili identitet, koji su nam otkrili svoja negativna iskustva s drogama.

Pozlilo mi je od gljiva, tko bi to očekivao?

Bilo je to 2012. bila sam na moru s ekipom, na jednom malom otoku daleko od kopna i civilizacije. Bili smo u nekom more i priroda điru i odlučili smo uzeti 'gljive'. Ne znam više tko ih je nabavio, uzimala sam ih i prije. To je vesela, prirodna droga, od koje si blago dezorijentiran, neko vrijeme bila je i legalna u Nizozemskoj. Nitko ne očekuje ništa loše od njih. Zaputili smo se na plažu koja je udaljena od mjesta, odnosno bilo kakve civilizacije i vode - to je ispalo ključno. Ja taj dan nisam baš dobro jela, naravno nisam ponijela vodu, moguće da sam uzela malo previše gljiva i pozlilo mi je. Ne mogu reći da sam se onesvijestila, jer sam sjedila, samo sam se srušila. Ekipa se uplašila. Nisu znali što bi sa mnom. Na krjau je netko otišao i nabavio vode. Meni je kasnije bilo bolje. Od tada više nikad nisam uzela gljive. Milim to je bila potpuno moja greška, a i svih nas. Ako se već uzima nešto, treba se pobrinuti da tijelo nije iscrpljeno, glađu, vrućinom, dehidracijom. Morana (36)

'Prijatelj se bacio kroz prozor i poginuo'

Jedan naš prijatelj je napravio tulum doma pojeli su svi hrpetinu tripova. Taj dečko je zabrijao da je cigareta i išao se ugasiti tako što je skočio baki u vrt. Slomio je vrat i ostao mrtav na licu mjesta. Ja nisam bio na tom tulumu, puštali su techno uzeli su svi te sličice, LSD. U trenutku kad je on skočio prvo su svi mislili da je neka zezancija. Onda je došla njegova baka gore i rekla da se on ubio. Bila je velika drama. Svi roditelji od svih koji su bili tamo su se našli, išli su se testirati na droge. Roditelji su se nakon toga čuli telefonom, javljali gdje tko ide, tko je kome što rekao. Išli smo u drugi razred srednje kad se to dogodilo. Nikad neću znati je li se on ubio ili je pao nesretno. U krvi su mu kasnije našli mnogo alkohola i tablete koje je pio za živce, jer se spalio od droge. Ja se pokušavam uvjeriti da se on nije htio ubiti, da je pao nesretno.

Bili smo velika ekipa eksperimentirali smo s drogama u srednjoj školi, od nas 10, jedno njih četvero nisu samo eksperimentirali nego su se zakačili. Bilanca te ekipe je da dvoje ljudi je mrtvo, dvoje ljudi je u zatvoru, a ostatak nas živimo neke normalne živote danas. Treba biti oprezan ako se ide eksperimentirati, nije to baš tako bezazleno kako na drogu gledaš kada si klinac. (Slaven, 33)

Pušenje, a policija blizu

Bilo je to prije nekoliko godina, kada sam radio fizički i psihički iscrpljujuć posao. Kako to obično bude, šefovi iz noćne more, a kolege iz bajke. Mi radnici imali smo običaj ići na piće nakon posla. Pored firme smo imali jednu opskurnu birtijicu u koju smo dolazili mi radnici, a ujutro bi tamo znali navratiti i poštari, smetlari, policajci... I tu večer sjeli mi tamo, naručili jednu pivu, drugu, kako to već ide... U jednom trenu pita kolega bismo li s njim zapalili, ima nešto malo hašiša. 'Hajd' ok, ako baš moraš, motaj!', kažemo mi. U trenu dok je on slagao joint na terasu uđu policajci. Srećom nisu sjeli na terasu s nama, nego su otišli u kafić i sjeli u separe koji kroz prozor gleda na naš stol. Spustili su roletne. I baja za mojim stolom nastavi motat i zapali joint. 'Pa to je hašiš to se ne osjeti', prošaptao je. Nisam znao bih li se smijao ili plakao. Tin (27)

Profimedia / Ilustracija

'Bombon koji me oprao na paranoju'

Bili smo na izletu u drugoj državi, Prag. Bilo je to davno, nešto sa školom, sezona partija na najvećem uzlazu. Jedan dečko iz razreda bio je jako nabrijan na to da nam svima sredi 'bombone' (extacy), dali smo mu novce on je iskombinirao nešto. Potucao se pola dana po opskurnim dijelovima grada i eto, dobilo nas desetak svatko svoj bonkas. U trenu dok smo dočekali ulazak u klub, već nas je počeo prati. Znam da mi je bilo grozno, a ne znam točno što je to bilo. Mislim da sam imala halucinacije. Svi ljudi su mi izgledali kao zli vrtni patuljci, od glazbe sam čula samo teške baseve i neko urlanje. Onda bih u jednom trenu lucidnosti shvatila da svira Madonna, neki hit poput 'Like a virgin'. Pokušavala sam ne paničariti, smirivala sam se i natakala vodom. Jedva sam dočekala da me to s*anje pusti i da se vratim  normalu. Nikad više nisam uzela ništa. (Maja, 30)

Zamalo fatalna doza MDMA-e

Bilo je to u klubu u koji, srećom, stalno zalazim, srećom, jer eto bio sam na poznatom mjestu. Jedna prijateljica koja uvijek ima nešto sa sobom, uvijek mi inače ponudi malo, drži to u celofanu i kaže mi da si to sve umutim u piće. Taj put mi je također dala celofan i mislio sam da stavim sve (već sam i ja bio pod cugom, a ona također). Usuo sve to u svoju jeger-colu i vraćam se do nje. Ona me pita gdje je ostatak, pogledam ju, kakav ostatak? Nije mi napomenula da je tamo skoro cijeli gram… Srećom pa nisam popio, razdijelili smo to na naše dvije tri cuge i nudili cijelu ekipu. Opralo je sve, a mene pogotovo. Ostatak večeri sam pričao za šankom s nekim random poznanicima i nalijevao se vodom. Ne znam što bi bilo da sam suknuo sve. (Vid, 29)

Frend na LSD-u zabrijao na prozor

Osobno nisam imao nekih loših iskustava, ali jedan od mojih prijatelja je i to nas je sve zabrinulo. Bilo je to prije osam ili devet godina, našli smo se u stanu od prijatelja. Chillanje uz muziku i ekipa je odlučila uzeti tripove (LSD). Svi su bili u svom filmu i sjedili na kauču, ali jednog frenda je puknulo na krivo. Ustao se, nije imao zraka, otišao je do prozora i pokušao ga otvoriti. Kaže nešto ga je vuklo tamo. Tada se drugi frend trgnuo i maknuo ga. Prozor je bio veliki 'Ne'. Shvatio je da je frendu loše i odmah mu u usta gurnuo čokoladu, colu… Polako je došao sebi i prestao brijati. Od tada se u toj mojoj ekipi posebno paze ako uzimaju droge. (Ivan, 28)

Profimedia / Ilustracija

Sjedimo u coffie shopu, a nitko ne zna motati

Došao razred iz Hrvatske na maturalac u Amsterdam i pravac coffie shop. Bilo je to početkom milenija, kad smo bili mladi i totalno bez para. Nas pet prijateljica odlučile smo si kupiti jedan paketić trave. I sama scena kupovine izgledala je presmiješno, ali neću sad o tome. Uglavnom, sjele mi s tom našom travom i vidimo kako su na svim šankovima postavljene rizle u kutiji i vade se kao one maramice. Potpuno su besplatne. Wooow! Odlično! Onda shvatimo da ne znamo motati, niti jedna. Prvo smo žicale neke druge posjetitelje shopa. Idući dan, nam je bilo neugodno žicati, pa smo odlučile kupiti gotov smotan joint, koji je naravno skuplji. Drama s motanjem je trajala sve dane. Da bi zadnju večer sjele za stol i uzele tu cijelu kutiju rizli i pokušavale same motati. Jedna za drugom rizle su pucale. Na kraju sam nekako uspjela, naravno da sam pretrpala unutra te jake trave. Držalo nas je dugo, jednoj frendici pozlilo, ma ono, baš maturalac. Vanda (36)

'Glupi nesporazumi i prijatelj koji se skoro ugušio'

Natripali smo se, imali smo 16-17 godina i išli smo u Maksimir. Bili smo prije na nekom partiju, dio ekipe se izgubio, išli su valjda nešto jesti. Ta dva, tri tipa koji su ostali negdje u gradu zovu nas na mobitel, a ja totalno zbombardiran govorim: 'Evo nas u Maksimiru, kišica pada, zen totalni, kišica pada...' Oni dođu u Maksimir, ne znaju di smo, zovu opet. A ja opet ponavljam istu priču. Uglavnom nisu nas mogli naći, jer im nismo rekli gdje smo. A ja bih svaki put ponavljao jednu te istu rečenicu. Uglavnom poludjeli su. Drugi put, bilo je nešto također na granici simpatičnosti i ozbiljne situacije, pušili smo kod frenda u garaži, to nam je bilo okupljalište preko zime. Taj put smo jeli kokice i pušili, i jedan frend se skoro udavio. Svi su se šokirali, on je mijenjao boje nije mogao to izbaciti van. A ja sam se smijao kao budala i stiskao ga za trbuh da izbaci te kokice. Na kraju je to izbacio van. Svi su bili ozbiljni, a ja sam jedini umirao od smijeha i u biti spasio sam mu život. (Tomi, 30)

100posto priča

droga

ovisnost

Dr. Slavko Sakoman

loše iskustvo

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter