Ladanje (25)

Koliko puta ste čuli liječničko 'mama, paničarite'? Ako jeste i dijete vam je živo, a živite u Hrvatskoj, očito ste imali sreće


Lada Novak Starčević
16.12.2018.11:00
Koliko puta ste čuli liječničko 'mama, paničarite'? Ako jeste i dijete vam je živo, a živite u Hrvatskoj, očito ste imali sreće
ILUSTRACIJA / Darko Tomas / CROPIX

sažeto

Gabriela (9) iz Metkovića su s hitne dvaput slali kući. Imao je upalu pluća. Umro je nakon dva dana


Lada Novak Starčević
16.12.2018.11:00

Danas slavimo kćerkin 9. rođendan. Dolaze njene omiljene curice iz razreda, torta se od jučer hladi, ona je uzbuđena još od prošlog tjedna.

Prije sedam godina u ovo vrijeme počela je kašljati, sve je teže disala, do popodneva je od bezazlenog kašljucanja to postala borba za život.

U domu zdravlja su nam tog jutra rekli da ima virozu. Te jeseni je krenula u vrtić, koje još dijete nije šmrkavo i bolesno u tim hladnim danima oko Božića? Neka odemo kući. Samo joj treba puno čaja i vitamini.

Liječnica je rekla 'Pa mama, zašto ste tako zabrinuti? Viroza kao viroza. Dođite za dva dana ako ne bude bolje'.

Pitam ju neće li joj vaditi krv. 'Ma nema potrebe, mama, simptomi su jasni. Odite kući i dajte joj puno čaja.'

Bila sam zabrinuta, ali doktorima sam vjerovala. Živimo dvadesetak kilometara od njenog doma zdravlja. To me još od njenog rođenja znalo izbezumljivati. Dijete plače, ima visoku temperaturu, a ti si kilometrima daleko od liječnika. Što ako se počne daviti s nečim, dobije konvulzije?

Uvijek sam imala strah od tih situacija.

Čim bi zakašljala srce bi mi na tren stalo

I tako smo te hladne subote otišli kući, no našoj malenoj je bilo sve gore.

Napravili smo joj ležaj u dnevnoj na kauču i sjela sam kraj nje. Gledala sam kako diše i bila sam sve uznemirenije. Do tad nije bila ozbiljnije bolesna.

Čim bi zakašljala srce bi mi na tren stalo. Izgledala je sve isrcpljenije.

Pitam muža 'Kako ti se čini? Pa zar nije gore? Kaže on da ne zna. Pa gledamo u nju, pa guglam, pa je kupamo da spustimo temperaturu. A ona se nakašljava kao da joj je nešto zapelo u grlu.

Šaljem pitanje na neki internetski forum. Neke mame kažu jedno, neke drugo. Nije mi ništa lakše.

'A da nije nešto progutala?', pitam muža. 'Ma nije, pa doktorica ju je slušala. Da je išta, vidjela bi.'

Prihvaćam objašnjenje, tješim se da je zapravo malo bolje. Pa mora se izboriti s virusom.

Moja curica od umora je zaspala. Ali nije to spavanje koje te čini mirnim. Kao da uopće nema snage.

Budi se, temperatura nakon lijeka za snižavanje je 38,5. A prošao je već sat i pol. Zovem hitnu, objasnim situaciju.

Kaže mi operaterka 'pa mama, nemojte biti toliko uzbuđeni. Kad ste bili kod pedijatrice? Ujutro. Ah, vi mlade mame, morate se smiriti. Ako bude lošije kroz dan-dva, javite se svojoj pedijatrici.'

Neugodno mi je zbog moje slabosti. Pomišljam da sam možda stvarno previše uspaničena. Govorim sama sebi da sam očito prenapuhala prehladu.

Zovem svoju sestru, ona ima starije klince, prošla je puno bolničkih šaltera s njima. Kaže mi 'ja se ne bih igrala. Idi tamo. Pa nije dobro.'

Uznemirila me, pomalo i naljutila. Govorim joj kako ću opet ispasti paničarka. Oni kažu da mora proći.  Trebamo čekati tri dana.

'Ma ne čekaj ništa. Baš me zanima bi li oni čekali da se o njihovom radi? Te viroze se znaju u trenu pretvoriti u upalu pluća.'

Sad sam već potpuno uspaničena. Malena je opet budna, opet kašlje.

Sve će biti bolje uz puno limuna i meda

Zovem mamu. Sad je uspaničena i ona, samo tridesetak kilometara dalje.

'Ne znam, ja bih otišla u bolnicu. Nemojte ni ići pedijatrici nego ravno na hitnu', nagovara me i ona.

Odmah bih krenula, ali mi je stalno pred očima pedijatrica koja tvrdi da pretjerujem. Trebam se smiriti. Djetetu radim mješavinu limuna i meda. Govorim joj da mora to progutati jer je zdravo. Liječnica je tako rekla, uvjeravam ju.

Ona pokušava progutati, ali povraća.

Bljuvotina joj je crvena, ima je po cijelom trosjedu. Mislim da je krv, potpuno sam izvan sebe, a onda se sjetim da sam je nalila s litrom čaja od šumskog voća.

Čistim kauč, ona me gleda svojim velikim očima, preplašena.

Muž se pokušava smiriti, gleda nešto na kompjuteru. Pravi se da se njega ne tiče naš mali kaos u šest kvadrata. A nervoza se može rezati nožem.

Okrećem opet broj od hitne. Operaterka koja me prepoznaje od prije sat vremena, već iznervirana od mene, koja joj pokušavam objasniti da je dijete sve gore, kaže mi da oni ne mogu telefonski dati dijagnozu.

'Gledajte mama, ako ste toliko uznemireni, odite kod njezine pedijatrice. No, koliko znam bili ste prije pet sati. To su viroze, pa ne može proći preko noći', podiže ton. Sad sam već jako iživcirana. Podižem ton i ja, spuštam nepristojno slušalicu u pola njezine rečenice.

Idemo u bolnicu, govorim mužu. Trpam stvari u torbu. Naša prekrasna dvogodišnjakinja ne može stajati na nogama pa ju on nosi. Zamotao ju je u dekicu. Izgleda mi strašno.

Nismo ju se usudili niti staviti u autosjedalicu. Izgledala je kao polomljena lutka.

Ja ju držim u rukama na stražnjem sjedalu, njoj glava već klone. Muž sumanuto juri ulicama. Srećom je subota pa je manja gužva. Nekako mi je sivkasta u licu. Opet je zaspala.

'Sigurno će joj biti bolje čim dođemo do bolnice. Murphyjev zakon', pokušavam se nasmijati.

Nije dugo trajao mir, kašlje opet, tiho plače…

Utrčavamo u bolnicu s njom u rukama, suprug objašnjava sestri, liječnica nas prima prve, preko reda, vidim sažalne poglede ostalih roditelja u čekaonici.

Završila je na intenzivnoj na kisiku

Liječnica odmah daje injekciju, inhalacija, hitno na intenzivnu, kisik…

'Mama, pa gdje ste do sad? Dijete vam je u jako lošem stanju. Saturacija 85. Došli ste stvarno u zadnji čas'.

Bilo je 19.30. Od jutrošnjeg 'Mama, paničarite' prošlo je ravno devet sati.

Koliko puta smo mi roditelji čuli to patronizirajuće 'mama, paničarite'?! Ako vam je dijete živo, u Hrvatskoj bi se moglo reći da ste imali sreće.

Jer, eto, i Gabrielov tata je bio 'paničar', ali, nažalost, taj dječak iz Metkovića neće imati priliku proslaviti 10. rođendan. Mi smo, eto, imali sreće.

Pretužno, prežalosno i pregrozno. Netko mora biti odgovoran! Dječja smrt nema cijene i takva nebriga ne može proći nekažnjeno, iako ovo dijete neće vratiti. Ali će možda spasiti neko drugo koje ima 'običnu virozu'.

Ladanje

hitna pomoć

Metković

dom zdravlja

upala pluća

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter