Avantura života

Ana se na drugi kraj svijeta zaputila autostopom


Valerija Bebek
09.03.2017.21:45
Ana se na drugi kraj svijeta zaputila autostopom
Privatni album

sažeto

U tri godine i osam mjeseci prešla je 25 država i 70.000 kilometara, od Zagreba do Bora Bore, putovala je isključivo stopiranjem automobila i brodova


Valerija Bebek
09.03.2017.21:45

„Moje iskustvo je da zabit živi samo u glavama ljudi. Upoznala sam pametne ljude u najvećim zabitima kao i puno zadrtih glava u centru grada. Mjesto stanovanja ne znači ništa“, riječi su to Ane Bakran (35), žene koja se u prosincu 2016. vratila s Bora Bore. Do tog malog otoka na drugom kraju svijeta došla je autostopom. Na put je krenula u travnju 2013. od svoje kuće u Soblincu, koji spada pod Sesvete. Trebalo joj je tri godine i osam mjeseci da dođe do željene destinacije.

Put do Bora Bore mi je bio dugogodišnja želja. Zašto baš Bora Bora? Zato što se nalazi doslovno na drugom kraju svijeta usred oceana i nije jednostavno do nje doći isključivo autostopom. Osim toga predivno izgleda i ima pomalo glupavu povijest imena zahvaljujući Jamesu Cooku. Zašto autostopom? Zato što me cesta inspirira i veseli jer na njoj uvijek upoznam zanimljive ljude i odvede me do predivnih mjesta na svijetu“, započinje svoju priču Ana.

100posto

Privatni album

Na putu je planirala biti do godinu i pol dana. No, kako kaže, putovanje nije previše planirala, vidjela je da dobro utječe na nju. Puno toga joj se dobroga spontano dogodilo tako da joj se nije žurilo nazad. I putovanje se malo odužilo.

„Nisam se baš pametno pripremala. Dva mjeseca sam išla u teretanu, jer sam mislila da će mi fizička sprema biti neki odlučujući faktor u vađenju iz neugodnih situacija i osobne sigurnosti. No s druge strane u Zagrebu nisam izvadila niti jednu vizu koja mi je trebala pa sam sve morala putem“, prisjeća se.

Obitelji je obećala da nikada neće stopirati sama. Prije samog putovanja, naravno da se pozdravila s obitelji i najbližim prijateljima.

'Kako smo se izgubili na Plitvicama'

„Zadnju noć prije puta spontano smo završili u mom najdražem zagrebačkom klubu Jabuci. I zanimljivo je da su me baš oni prvi u Zagrebu pozvali da održim predavanje o putovanju u Jabuci“, kaže Ana. Zbog velikog interesa održat će dva predavanja 9. i 16. ožujka - oba su popunjena.

Zbog obećanja obitelji prvi dan na put krenula je sa svojim stoperskim frendom iz Engleske, kojeg je upoznala preko couchsurfinga. On je išao svom prijatelju na svadbu u Australiju, znali su da će ići zajedno do Turske, jer je on tamo imao let – kako bi stigao na svadbu.

Privatni album

Privatni album

Privatni album

„Prvi dan smo krenuli prema Plitvičkim jezerima na kojem prijatelj ima malu vikendicu, ali smo se zbog moje loše orijentacije već do tamo izgubili tako da nas je pronašao u nekom selu i odveo kombijem do kuće.“

Prespavali su kod prijatelja i sljedeću noć nastavili do Zadra. Tamo nisu imali smještaj pa su spavali na morskim orguljama.

„Smrzli smo se jer je bio četvrti mjesec i puhao je vjetar. Prvu noć u Dubrovniku smo spavali na terasi zatvorenog kafića i također smo se smrzli“, prisjeća se. Iduće noći ipak su pronašli privatni smještaj. Uglavnom su spavali vani, couchsurfali ili prihvaćali pozive lokalnih ljudi i vozača koje su putem upoznali.

Zašto je, nakon godinu dana, odlučila stopirati sama

„U Makedoniji nam je čovjek zbog svog stoperskog iskustva za vrijeme rata u Hrvatskoj platio noć u hotelu i odveo nas na čorbu. Bilo je stvarno svakakvih situacija“, opisuje. Kaže da se spakirala dosta loše. Uzela je previše stvari, to joj je postalo jasno već u Dubrovniku. Tako da je od tamo poslala doma paket s viškom stvari.

„Što sam bila duže na putu, postajalo mi je jasnije koliko mi malo stvari zapravo treba i baš sam ponosna na sebe što sam do Bora Bore stigla s polupraznim ruksakom.“ Prešla je 25 država i 70,000 kilometara. Nekim dionicama stopirala je i prolazila dva do tri puta, iz različitih razloga. Nekad se morala vratiti da pokupi vizu, da otprati prijatelje ili da ih ponovno posjeti.

Privatni album

100posto

Privatni album

„Od tih 25 država, bilo je država u koje inicijalno uopće nisam planirala ići – kao što su Laos, Burma i Vanuatu. Ali sam iz znatiželje ili zbog na primjer obaveznog visa-runa iz Australije ipak tamo završila.“ Prvih godinu dana stopirala je s puno različitih stopera da bi ostatak putovanja stopirala sasvim sama. Shvatila je da joj je tako puno brže i jednostavnije. „A i putem sam se naučila više uživati u svom društvu“, kazala je.

Malo je fulala rutu

„Cestovnu rutu od Zagreba do Singapura sam vrhunski isplanirala, ali sam zato morski dio rute jako loše - zbog nedostatka pomorskog znanja. Tako da sam već u Vijetnamu naučila da idem u krivom smjeru ako planiram brodo-stopirati do Bora Bore jer većina brodova za Francusku Polineziju zbog kretanja vjetrova i morskih struja kreće iz Paname“, objasnila je Ana. No, to ju nije obeshrabrilo i svejedno je pronašla jedrilicu koju je stopirala sedam mjeseci od Malezije do Australije.

Privatni album

Privatni album

Privatni album

U Australiji joj se potkrala greška, računala je da joj viza vrijedi 12 mjeseci, međutim nije vodila računa o tome da joj se dani broje od datuma na koji je dobila vizu, a ne od datuma ulaska u državu.

Na Bora bori ostala pet dana

„Uopće nisam bila svjesna da mi viza istječe mjesec dana ranije nego što sam planirala. Kad sam to shvatila bilo je prekasno da ustopiram išta iz Australije pa mi je obitelj platila avionsku kartu kako ne bih prekršila svoje pravilo o neplaćanju vožnje do Bora Bore. Iz Tahitija sam stopirala ribarske brodove i čak dva trajekta oko šest otoka kako bi brodo-stopom stigla na Bora Boru - što mi je na kraju i uspjelo.“

Do Bora Bore je stigla čak dva puta. Prvi put iz Tahitija. Na Bori je ostala pet dana, jer joj je brzo dosadila. Čula je da je četrdesetak kilometara od Bora Bore udaljen mali otok Maupiti. Pronašla je ribare koji su je prevezli do tamo.

Privatni album

Privatni album

Privatni album

S Maupitija se vratila s drugim ribarom natrag na Bora Boru i ostala tamo još tjedan dana. „Nakon što je završila moja mala stoperska misija s Bora Bore sam se vratila na Tahiti natrag avionom. Tri godine i osam mjeseci kasnije, s Tahitija sam se avionom vratila u Zagreb“, kazala je. Teško joj je odabrati najdojmljivije doživljaje – pozitivne i negativne, izdvojila je neke, kako kaže, slučajnim odabirom.

Kako su joj pomagali i kako je izbjegla opasne situacije

Išla se naći sa svojim prijateljem na glavnom trgu u Istanbulu. To je bilo 2013. u vrijeme velikih turskih prosvjeda i započeo je napad policije nedaleko od ulice po kojoj sam hodala. Zrak je već bio zatrovan suzavcem i dečko mojih godina, kojeg nikad prije nisam vidjela, me primio za ruku i tako smo zajedno bježali na sigurno. On je bio lokalac pa je znao kud ide za razliku od mene. To su male ljudske stvari koje su zapravo tako velike.“

Privatni album

Privatni album

Isto tako zapela je u malom kurdskom gradu, putovala je zajedno s Irancem i Britanskim Pakistancem. Preko noći su se sakrili u obližnju džamiju. Spavali su u malom hodniku, na tepihu ispred stalaže na koju vjernici stavljaju cipele prije molitve. „Spazila su nas dva dječaka. Bili su tinejdžeri. Mislili smo kako će otići kući i cinkati nas svojim starcima, međutim oni su se vratili kroz 15 minuta i donijeli nam ogromnu lubenicu i cijeli kruh za jelo. Nisu pričali engleski, ali povezali smo se s njima na ljudskoj razini. To mi je jedna od mnogih divnih uspomena iz istočne Turske.“

U Vijetnamu ju je ugledao šef tvrtke koji je vodio svoje zaposlenika na team building. Odlučili su povesti i Anu. Posjeli su je na večeru, na kojoj su svi pjevali karaoke, a na kraju su je smjestili u hotelsku sobu, s jednom od njihovih zaposlenica. Sve besplatno, naravno.

Takvih ljudskih priča iz svake države imam toliko da bi mi trebali sati i sati da ih sve ispričam. Apsolutno nitko me ne može uvjeriti da je svijet jadno i pokvareno mjesto kakvim se najčešće u medijima prikazuje.

Osim pozitivnih iskustava, doživjela je i negativna. Jednom su izgubili člana posade tijekom noći. Trebalo im je skoro sat vremena da ga nađu u mračnom i valovitom moru. „Jedan vozač u Maleziji usred vožnje je otkopčao šlic, nije htio zaustaviti auto i pustiti me da izađem. Situaciju sam uspjela riješiti bez panike, ali uz ozbiljne prijetnje suzavcem. Kada je shvatio koliko sam ozbiljna u svojoj namjeri, zaustavio je auto i pustio me da izađem“, prisjeća se.

Privatni album

Privatni album

Kaže da joj u takvim situacijama uvijek dobro dođe njezina visina od metar i osamdeset. Osim toga izdvojila bi samo tropsku bakteriju koju je od svih država pokupila u tropskom dijelu Australije.

„Mučila me skoro dva mjeseca i u to vrijeme je bilo jako teško i bolno putovati, pa sam većinu vremena odležala.“ 

Naravno da me je bilo strah, ali ne situacija oko koje ljudi obično imaju najviše predrasuda. Moj najveći strah bio je da ću završiti u prometnoj nesreći jer sam non-stop na cesti i realno postojala je veća mogućnost da me udari auto.

Prije putovanja radila je u vlastitoj marketinškoj agenciji, koju je dijelila s poslovnim partnerom iz Austrije. Bavili su se digitalnim marketingom i prodajom autorskih prava na digitalne fotografije. „Nakon što je naš internacionalni klijent zbog financijskih problema odlučio zatvoriti urede po Europi, pa tako i Zagrebu, ja sam odlučila napraviti prekretnicu u svom životu i ispuniti si dugogodišnju želju – autostopersko putovanje od Zagreba do Bora Bore.“

Ubrzo piše knjigu o svom životu na cesti

Za put je mnogo radila i štedjela pa je krenula s vlastitom ušteđevinom. No, kako nije planirala biti na putu tri godine i osam mjeseci, morala je za vrijeme putovanja spontano prolaziti poslove kako bi popunila budžet.

„Bilo je to najčešće u zamjenu za smještaj i hranu. Radila sam na Tajlandu, Maleziji, Singapuru i Australiji. Tijekom svog putovanja imala sam čak 14 poslova – od podučavanja engleskog do rada u reggae baru, čuvanju 92-godišnje bake i djeda do rada na svjetskom paintball natjecanju.“

Privatni album

Privatni album

Kaže kako je uspjela pronaći alternativu za sve troškove, osim za izdatak za vize. „To nikako nije komforan život.“ Kaže da je cijeli život mnogo putovala, pogotovo jer je 12 godina trenirala tenis i odlazila na mnoga natjecanja. Stopirala je i za vrijeme dok je imala vlastitu firmu, ali na mnogo kraće relacije.

Uskoro se vraća u Francusku Polineziju gdje će brodo-stopom oploviti jako egzotična, ali nešto manje poznata otočja Tuamotu i Marquesas. „Ovaj put ću sa sobom nositi videokameru i sve doživljaje objavljivati na Facebooku.“ Na jednom od otoka će stati i do jeseni napisati knjigu o svoje posljednje četiri godine života na cesti. „Nadam se da se krajem godine vidimo u Hrvatskoj na promociji knjige.“

100posto priča

putopis

autostop

Ana Bakran

Bora Bora

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter