Kako diše Hvar zimi?

Ledeni apartman sam grijao otvorenom pećnicom, gotovo spalio Unescovu baštinu, kupao se u prehladnom moru, ali bih se opet vratio


Robin Mikulić
04.03.2019.17:00
Ledeni apartman sam grijao otvorenom pećnicom, gotovo spalio Unescovu baštinu, kupao se u prehladnom moru, ali bih se opet vratio
privatni album/100posto

sažeto

Otišli smo na Hvar kako bismo povjerili je li ona široko rasprostranjena predrasuda sa su otoci tijek zime mrtvi istinita i gadno se prevarili


Robin Mikulić
04.03.2019.17:00

Kad nekome kažete da idete na godišnji odmor krajem drugog mjeseca, postoje otprilike dvije opcije. Prva je da hvatate neke popuste jer vam se, eto, baš skija u nekom mondenom europskom skijalištu koje si inače ne biste mogli priuštiti niti na rate čak i kad iznos panično podijelite na sve već ionako preopterećene kartice. Druga je mogućnost sjeverna Afrika, mnogo sunca, malo terorista, all inclusive hotel s pet zvjezdica za koji som kuna. Također na kredit.

Ja sam otišao na Hvar. 

privatni album/100posto

Dobro, nije to baš bio pravi godišnji koliko ekspeditivni put u jedan od najstarijih gradova na našoj obali kako bih provjerio kako taj ipak poprilično udaljeni otok diše tijekom zime.

Ljetovalište za bogate

Jer, budimo realni. Tko danas Hvar povezuje s ičim drugim doli elitnom turističkom mekom gdje pokrivanje stola košta onoliko koliko Beyonce treba da joj se osigura privatnost. Skupo u tri rodna mjesta. I mnogo pijanih Britanaca sklonih egzibiocionizmu do te mjere da su lokalne vlasti bile primorane uvesti porez na golotinju. A pitanje je i koliko je ta primoranost bila pitanje nužnosti i morala, a koliko je u igri bio sjajan potez za dodatno punjenje gradskog proračuna.

Uglavnom. Put od Zagreba do Hvara tijekom zime brži je i jeftiniji nego tijekom ljetnih mjeseci. Kad se poklope idealni vremenski uvjeti naš će najosunčaniji otok čak i za ovih tmurnih mjeseci akumulirati više vitamina D od sive nam metropole.

Nedaća na nedaću

No, kad sam kretao, nije se sve činilo najbolje, a zasigurno ne idealno. Prvo sam debelo zaspao. Umjesto da se probudim i pravovremeno spakiran uhvatim autobus kako bih stigao na zadnji trajekt za Stari Grad, koji iz Splita polijeće u 13:30, ja sam panično u 8 ujutro lijetao stanom poput muhe bez glave tražeći čiste gaće. Bio je četvrtak. Zaposlene kućanice koje muku muče s punjenjem vešmašine jer žive i, suprotno raširenom mišljenju, financiraju se same, gaće i čarape peru jednom tjednom. Preferabilno vikendom. Nije da je struja jeftinija, iako bi to bilo sjajno za moj kućni budžet o kojem ovisi i tele od 85 kila, samo se u subotu ujutro lakše dokopati štrika koji dijelim s hrpom studenata. Oni, vidite, za razliku od mene, svoju ludost još nisu ostavili iza sebe. Srećom.

privatni album/100posto

Ponovno smo u tramvaju. Od polaska jedinog busa s kojim imam još barem minimalne šanse dokopati se Hvara dijeli me točno 7 minuta. Ja sam još uvijek u zarobljen u drugim kolima šestice. Dva semafora dijele me od kolodvora. Nisam podigao niti novac. Sve u zadnji čas. Proklet bio i ti i majka koja te tako neorganiziranog rodi. Znate već, svi su u takvim situacijama od koje psorijaza buja kao iz šale kriviji od vas samih.

Pa ipak, možda me bog zaboravio kad je dijelio pamet, ali me zato zasuo srećom. Kako bih inače u 7 minuta pakla, bez da nekog ubijem, obavio sve osim jutarnjeg pražnjenja i sjedio u autobusu 2 minute prije polaska.

Pekla me gorčina koju je ostavila moja nesuđena suputnica. Ne vjerujte, ljudi, Danajcu kad vam pijan obećaje konjeve. 

privatni album/100posto

Mislim, tko će živ usred ciče zime preživjeti sam mrtvilo otoka. Ono, ne lažem kad kažem da sam, kad sam zamišljao Hvar zimi, na ulicama doslovno vidio dva i pol zombija i jednu mršavu mačku.

Kako li sam se samo prevario!

Sve samo ne uspavani otok

Jednom kad sam se domogao trajekta i usput riješio smještaj u zadnji čas jer me prva gospođa u koje sam rezervirao apartman otkantala doslovno 5 do 12 – živio hrvatski turizam, bila je doslovna najmirnija plovidba u mom životu. Dva sata u kolasalnijem od svih trajeta koje sam ikad vidio prošla su bezbolno poput poroda na epiduralnoj. Modro more bez ijednog oblačka na obzoru. Ne znam, možda je ipak samo radio još onaj ksanaks koji sam roknuo večer prije.

privatni album/100posto

Istina je da je polovica birtija bila zabijena kao kad Amerikancima prijete uragani čudnovato pitomih imena, ali ljudi na ulicama svejedno nije nedostajalo. Staro, mlado, muško, žensko. Možeš birat. I svi su pristojni. Ne kažem, možda sam ja te osmijehe i pozdrave i dalje vidio i čuo jer se tabletica u mom stomaku još nije dokraja otopila, ali zasigurno nije škodilo savršenom prvom dojmu.

A ima čovjek što vidjeti, bujne zelene šume, živa povijest u svakom kamenu drevnog slikovitog ribarskog sela. Pobogu, govorimo o mjestu u kojem je Petar Hektorović opjevao svoje Ribanje i ribarsko prigovaranje. Ako ste ikad čitali, ili se barem pravili da jeste, ona dokonost koja je utkana u svaki njegov nerazumljiv, a i dalje opojan stih bez svake se sumnje napojila ozračjem koje u Gradu vlada.

Jedina pljuska sudbine servirana je hladna

Dok nisam ušetao u apartman i shvatio da nema grijanja čak ni u vidu klima uređaja. Reći ću vam samo da se dio groda u kojem sam boravio zove Šiberija s dobrim razlogom. Ništa. Čovjek na otoku uvijek mora biti snalažljiviji nego na kopnu. No, jeba*a mačka ježa ako se kamena kućica u kojoj sam odsjeo ugrijala za stupanj čak i nakon što sam otvorio na najjače navijenu pećnicu. 

privatni album/100posto

Prekriješ se dekom preko glave i nadaš se najboljem. Svi ste gledali dokumentarce gdje govore da je smrzavanje od svih neprirodnih smrti najmanje bolna.

Jutro u koje sam se probudio ipak je izbrisalo i otopilo sve ozebline koje sam zadobio tijekom noći. Pjev galebova, sigurnost zbijenih kamenih kuća i nepreglednih uskih koridora koje tvore. Zvuči kao klišej, ali nekad klišeji postoje s dobrim razlogom.

Živahan otočki gradić

Moram priznati da sam se iznenadio kad sam, nakon prve jutarnje kave u svom vlastitom malom dvorištu usred povijesne jezgre grada, izašao na ulicu. Hrpetine ljudi sjede na suncem okupanim terasama. Čovjek bi pomislio da je riječ o turistima poput mene, ali kad jednom prozbore nepogrešivo ćete ih prepoznati kao domaćine. Jezik kojim se služe ne bi mogao biti dalje od prirođenog mi kajkavskog, a opet si umišljaš da razumiješ o čemu pripovijedaju kad se zagrću svojim dugim otvorenim vokalima.

privatni album/100posto

Ne znam jeste li znali, ali Stari je Grad najstariji grad na našoj obali, a i šire. Grci su ga kolonizirali pred 2400 godina i život otada u njemu buja. Svjedoče o tome zasigurno i golema obrađivana polja, smještena nedaleko stare luke, koja se nalaze pon Unescovom zaštitom.

Starograđani su se nekad primarno očito bavili poljodjelstvom. Hm, kako mi je moj ljubazni vodič ispričao, danas tome više nije tako. Tek malobrojni lokalci još uvijek obrađuju polja ili idu u ribe. Okrenuli se ljudi lukrativnijim djelatnostima poput turizma. Čišće je, iziskuje manje znoja i dopušta čovjeku da tijekom osam mjeseci bezbrižno ispija kavu usred radnog dana.

No, ne može se reći. Grad i dalje izgleda besprijekorno. Onako načičkan crkvama i romantičnim palačama, popločen izlizanim kamenom vizura nenarušenih ijednom ruševinom, ponosno vijuga duž desne obale dugačke uvale.

privatni album/100posto

S druge strane, da mi je bilo do ribe, i da nisam uhvatio jedinog ribara koji svoje sugrađane opskrbljuje svježom ribom, plakao bih za nekim manje razvijenim turističkim seocetom ili bih bio osuđen na dobro opremljenu trgovinu.

Zavidna razina sadržaja 

A takvih u Starom Gradu ne nedostaje. Ondje su, naime, i tijekom zime otvoreni veliki i mali dućani, prihvatljivih cijena i prepoznatljivih marki. Ima mesnica, butika, galerija i dva restorana koji rade tijekom čitave godine. Postoje vrtić, osnovna škola, a mladi se Starograđani mogu čak i umjetnički obrazovati. Na raspolaganju su im glazbena škola i amaterske glumačke družine. 

Imaju čak i svoje vlastito kino, smješteno u pristojno opremljenoj knjižnici, koje tijekom vikenda nudi čak nekoliko filmskih projekcija te gdjekad koje kazališno gostovanje s kopna. Istina, produkcija malo kasni pa sam ja od četiri filma koji su se taj vikend nudili pogledao četiri, ali kao netko tko je odrastao u selu s otprilike istim brojem duša žiteljima Hektorovićevog rodnog grada mogu biti itekako zavidan.

Aktivni odmor

Što se drugih sadržaja tiče, ako čovjek želi nešto noćne zabave, tu su Jelsa i Hvar. Možete do njih čak i javnim prijevozom, ali on je za moje pojmove bio ipak malo preskup. 15 minuta vožnje autobusom do Hvara koštat će vas van sezone 37 kuna. Što je previše budući da većina turista ionako ne ovisi o takvoj vrsti prijevoza nego se na taj način po džepu opaljuje već ionako zakinute domaćine.

Ja sam radije sjeo na bicikl i, uz stručno vodstvo svog domaćina, vrludao bližim i daljim zakucima uspavanog otoka. Oni koji rade, radili su u punom jeku. Mi smo, pak, za to vrijeme dokoličarili u kamenoj poljskoj kućici praveći se da smo profesionalni izviđači. Naš je zanos trajao, doduše, kratko. Dok gotovo nismo zapalili nestručnim baratanjem kaminom. Ljudi, sjetite se da treba otvoriti dimnjak jer ćete u suprotnom čađe u plućima imati više u plućima nego u dimnjaku.

privatni album/100posto

Što još čovjeku preostaje raditi u Starom Gradu na Hvaru u ovo doba? Ako ste malo aktivniji turist, zasigurno ćete htjeti sa sobom ponijeti i prikladnu obuću za hodanje. Grad je opkoljen brdima i brdašcima čijih ćete se širokih panoramskih pogleda dokopati laganom šetnjom kroz drevne popločene staze kroz pitome maslinike.

privatni album/100posto

Za one hrabrije, tu je uvijek i more. Ja sam se odvažio tek na ritualno pranje nogu. Gležnjevi me od hladnoće bole još i danas, ali kažu da žile vole. Pa neka im onda.

Zašto, dakle, na Hvar zimi? Jeftinije je, neće vas gušiti niti sparine niti nesnosne gužve kojih zasigurno na ulicama grada tijekom ljetnih mjeseci ne nedostaje (gospon booking kaže da se smještaj tijekom sezone rezervira najmanje tri mjeseca unaprijed), a možda će netko domaći čak i pronaći vremena da vam u polju okrene meso na gradele. Besplatno.

Uglavnom, tko god da radio za taj grad, svoj posao radi dobro. Ne dostaje dole ničega, zasigurno velikim naporima lokalnih vlasti, čak niti krajem veljače.

 

Hvar

Stari Grad

otok hvar

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter