Primalja Erika provela je 42 godine u rađaoni

'Mi ženama uplitanjem u porod, davanjem dripa, oduzimamo porod na neki način. Trpamo ih u okvire umjesto da pustimo da to same odrade prirodno'


Lada Novak Starčević
26.12.2018.17:00
'Mi ženama uplitanjem u porod, davanjem dripa, oduzimamo porod na neki način. Trpamo ih u okvire umjesto da pustimo da to same odrade prirodno'
Foto: Goran Mehkek / CROPIX

sažeto

'Primalja ima mozak, srce i deset prstiju. Onog časa kad počinje upotreba lijekova i instrumenata u porodu to više nije domena primalje nego liječnika', kaže gospođa Spirić


Lada Novak Starčević
26.12.2018.17:00

'Ne mogu reći da mi je bio djetinji san biti primalja, nekako sam tu školu završila spletom okolnosti, ali sada kada se osvrnem mogu reći da bih opet isto. Prekrasan je to posao', kaže nam Erika Spirić, koja je kao primalja u rađaonici radila 42 godine, a 2016. otišla je u penziju.

Cijeli svoj radni vijek provela je u rodilištu varaždinske bolnice, a radila je od 19. godine. Mnoge žene koje su rađale posljednjih desetljeća čule su ili čitale po forumima o babici Eriki, koja je sinonim za prirodan porod.

Svog prvog poroda koji je odradila i danas se sjeća.

'Ubačena sam jednu nedjelju cijeli dan, a od škole je prošlo šest mjeseci. Kolegica koja je bila iz noćne ostala sa mnom. Nekad nas je bilo malo i nitko te nije pitao znaš li ili ne znaš. Nije mi bilo ugodno niti jednostavno. Dijete je bilo prerano rođeno, imala sam još pet rodilja u rađaoni.  Bilo je puno posla to je možda i dobro jer ne stigneš razmišljati koliko ne znaš i koliko si nesiguran", priča nam.

'Sve su vikale, čulo ih se do Zagreba'

Kaže da je, srećom, došla 'dobro potkovana', imala je solidno znanje i praksu. Prisjeća se da je za maturu trebala imati 30 poroda, a danas trebaju imati 10.

Završila je školu u Vinogradskoj, a roditelji su se preselili iz Zagreba u Ludbreg pa je i ona otišla za njima.

Kada sam došla raditi bilo je jedne godine u Varaždinu 2700 poroda. Danas ih ima manje od 1600.

Gospođa Spirić kaže da ne može reći da je prije sve bilo jako humano, danas je puno humanije.

iStock

"Tada nije ni moglo niti biti drukčije, ja sam bila sama u rađaoni sa pet žena, nisam stigla držati ih za ruke, bile su same bez pratnje."

Teško je ženi biti samoj u tim trenucima, ona mora imati nekog svog, nekog kome vjeruje, kaže primalja.

"Sve su vikale, čulo bi se do Zagreba. Išli smo od jedne do druge kao na traci. Danas žena više zna, želi više pažnje, nekad je legla na ginekološki stol i nije se smjela pomaknuti, kamoli da bi šetala, stajala, da bi na zahod otišla. Hvala bogu da smo nešto i naučili godinama. Postoji potreba žena da im objašnjavamo, da im damo da sudjeluju, da ih držimo za ruku."

Ako je žedna, smatra da ženi treba dati vode. Prošla su vremena kad nisu smjele ništa.

Ako je manje žurbe i intervencija, manje je pucanja i rezanja

Objašnjava nam da je žena u trenutku svog porođaja najvažnija. Bitno je da ima povjerenje u sebe i snagu svog tijela. Smatra da osoblje u bolnici mora biti strpljivo prema vremenu koje joj je potrebno da se porodi.

"Žena mora imati vrijeme za sebe i svoj porod, onoliko koliko njoj treba. I kod epiziotomije je najvažnije imati strpljenja. Ako netko mora ići kositi travu ili mu počinje Dnevnik pa kaže 'ajmo ju poroditi da stignemo', onda će naravno biti intervencija i onda sigurno bude pucanja i rezanja. Svi koji smo uključeni u porod moramo imamo strpljenja i onda žene neće popucati niti će postojati potreba za urezom međice. Ili budu, ali u malom postotku", kaže nam.

Gospođa Erika kaže da je i drip nepotreban ako je s trudnoćom i porođajem sve do tad bilo dobro.

U biti je drip umjetni oksitocin. Mi ženama uplitanjem u porod, davanjem dripa oduzimamo porod na neki način. Na taj način sprečavamo ženine prirodne hormone koji se izlučuju, koji djeluju na trudove…

No, objašnjava nam da je takvo mišljenje prije od primalja nego od liječnika. 

"Liječnike uče da je svaki porod potencijalno rizičan porod. I oni u svemu vide i gledaju patologiju na koju oni onda moraju utjecati, moraju spriječiti patologiju. Puno puta se desi da se time da bi se nešto spriječilo se izazove nešto drugo što se onda opet mora sprječavati. Puno uplitanja u porod nije dobro", kaže nam iskusna primalja.

Objašnjava da liječnici vole nadzirati porod, upravljati njime i to je razumljivo jer su tako naučeni.

"Puno poroda se može dovršiti prirodno, samo što mi ženama ne damo priliku da razviju hormone i da se porode jer smo sve strpali u nekakve okvire. 'Nemamo mi što čekati, vi se morate poroditi', često kažu. U mnogim rodilištima uključe štopericu, ako se žena ne porodi u određeno vrijeme onda se intervenira na razne načine, a njoj treba dati vremena".

Ženama treba vjerovati, ako kažu da ih boli ne lažu

Primalje bi trebale razmišljati drugačije, ona su zadužene za fiziološki porod.

Sve što je patologija nije naš posao. Primalja ima mozak, srce i deset prstiju. Onog časa kad počinje upotreba lijekova i instrumenata u porodu to više nije domena primalje, to je domena liječnika.

Zbog svega se, smatra Spirić, svi koji sudjeluju u porođaju moraju educirati i zato postoji cjeloživotno učenje da bi promijenili puno stvari u svom odnosu prema porodu i rodiljama.

iStock

Ona je jedanput rodila i nije imala drip. Kaže da zato ne zna kako to boli, ali uvijek je slušala žene. "Ženama treba vjerovati. Nisu one izmislile to što pričaju, ako ih boli ih boli".

Misli da se prečesto i previše rade inducirani porodi bez indikacije, a barem 50 posto žena može roditi svojom snagom bez uplitanja.

Indukcija je opravdana kad žena ima primjerice visoki krvni tlak, dijabetes, kad je njeno zdravlje ugroženo, a automatski i zdravlje djeteta. Ali ako je sve u redu i trudnoća je fiziološka, nema potrebe.

Naglašava nam da nikako ne želi umanjiti važnost carskog reza, dripa i epiduralne, ali smatra da velikom broju žena to ne treba.

"Epiduralna pomaže onima koje imaju nizak prag boli. Tim ženama to treba omogućiti. Nije ona mimoza, ona je takva. Sve im treba objasniti prije nego što počne porod, još u trudničkoj ambulanti ih unaprijed pripremiti. Ta epiduralna može spriječiti carski rez jer kad je žena u grču ne može se opustiti i porod ne napreduje. Dobije li epiduralnu, opusti se, ušće se otvori i porođaj se dovrši vaginalno", kaže nam.

Gospođa Spirić zalaže se za ženino pravo na izbor, jer je svaka žena drugačija te je bitno da se nakon svega dobro osjeća.

Iz njenog iskustva najugodniji i najfiziološkiji porođaji su ako žena stoji, čući ili je na stolčiću.

"To su uspravni položaji u kojima trudovi i gravitacija guraju dijete prema dolje pa naravno da je takav porođaj brži. Da li je ženi najugodniji to ona mora odrediti sama. Postoji puno načina poroda i ženi treba dati mogućnost da se postavi onako kako je njoj najugodnije. Ne smijem ja kao babica razmišljati da je meni teško čučnuti na pod. Žena mora biti u centru, u središtu pozornosti i ona je važna. Važan je njen osjećaj, ne osjećaj doktora ili babice koji su tu. Žena rađa, mi joj samo pomažemo. Mi ju ne porađamo, iako si svi mi i liječnici i babice želimo pripisati važnost pa govorimo 'porodili smo ju'. To nije točno, žena se porodila sama, a mi smo joj samo pri tome pomogli", naglašava gospođa Spirić.

Pomogla je, priča nam, ženama i u stojećem položaju, i na koljenima čak, ali nije da je bebu lovila kao loptu, ona neće izletjeti, ona izlazi polako.

Najteže je kad se rodi mrtvo ili oštećeno dijete

"Jedna se kako je sjedila na stolčiću u jednom trenutku primila meni za glavu i ustala se, a onda se porodila u tom položaju, stojeći. Žene su snažne u tom trenutku, oksitocin i endorfin koji se izlučuju jako pri porodu, ako ne djelujemo lijekovima, a u trenutku poroda se izlučuje adrenalin, koji ženi da snagu da porodi dijete", priča nam.

Nema ništa prirodnije od toga da se žena porodi kako je htjela. Danas se još uvijek premalo pažnje posvećuje ženinim potrebama, a najvažnije je u fiziološkom porođaju gledati ju i slušati. Ona se i glasa na svoj način, sva je u svom svijetu. Najgore je kad liječnik ili babica kažu ženi ozbiljno 'a sad me slušajte'- Mi trebamo slušati njih, a ne one nas.

Mnoge su do prije desetak godina dolazile u Varaždin poroditi se zato jer je tamošnje rodilište među prvima omogućavalo ženama porođaj kakav žele. Jedino nisu imali kadu, ali radili su sve drugo. Primalji Spirić je bilo drago što su dolazile k njima, ali joj je, kaže nam, bilo žao što im nisu to osiguravali u Zagrebu.

Sada u Zagrebu daju gotovo iste mogućnosti kao u Varaždinu.

"Koje uvjete trebaš za smjestiti muža? Koliko njima prostora treba? Ili dati ženi da stane kraj kreveta? S CTG-om se može dići, treba se samo namjestiti tako da se postigne uredan zapis. Ženi je dovoljno da se digne, neće sad ona hodati daleko", govori nam.

No, tiho nam kaže, nije ni u njenom poslu bilo sve samo veselje. Teško je iskustvo kad se rodi mrtvo ili oštećeno dijete. Ona i kolegice uvijek su davali mogućnost oproštaja, pozvali bi tatu ako nije bio tamo i omogućili roditeljima da se oproste od djeteta.

Strašno je kad neki kažu 'kaj budete to gledali?' Treba dati da se djetešce prigrli, makar imalo 200 grama, to je njeno dijete.

Nekad, priča nam, nije bilo ultrazvuka, nije se uvijek znalo koliko djece žena nosi pa su prije porođaja opipavali trbuh. Foto: Goran Mehkek / CROPIX

"Rodi se jedno, pa drugo, a onda vidimo da stiže i treće. Žena nije ni znala što je čeka, nije imala ni ime, trećem je dala ime po liječniku", smije se.

'Ako je trudnoća fiziološka, svejedno je rađa li žena kod kuće ili u bolnici'

Bilo je i padanja u nesvijest, ali ne puno. Muževi su, kaže nam, ponekad tako osjetljivi, kad boli ženu boli i njih.

"Jedan je sjedio na krevetu i kad je doktor krenuo prokidati vodenjak on se onesvijestio. Mislili smo da neće biti na porodu, ali je bio i bio je ok".

Kaže da su nekad pratnja svekrve i mame, doule su dobra podrška. No, smatra, nisu svi za podršku, neki su u rađaoni samo da budu tu.

"Sjećam se jedne mlade žene, u trudovima, bolovima, a mama joj je sjedila u ćošku i gledala mirno u mobitel, nije ju ni za ruku primila."

U rađaoni je puno emocija, nekad od boli, a onda i sreće - plaču rodilje, plaču muževi, plačemo mi, a znaju zaplakati i učenici na praksi.

Gospođu Spirić za kraj smo pitali kako komentira porođaje kod kuće.

"Svi znamo da oni postoje. No, važno je da u tom trenutku žena bude uz babicu. Rodilja nikako ne smije biti bez stručne pomoći. Jer ako krene nešto krivo, a ona mora u bolnicu, s njom mora doći i primalja koja je do tada bila uz nju i osoblju u bolnici mora reći kako je porođaj do tada napredovao i zašto se je odlučila na transfer.

To je pošteno prema rodilji, prema primalji koja je bila uz nju, ali i prema bolničkom osoblju koje toj ženi tada treba pomoći. Zato bi država trebala urediti porođaje kod kuće i postaviti pravila igre. U protivnom će se žene i dalje porađati ili uz primalju iz inozemstva ili bez stručne pomoći, što nije dobro.

Ako je trudnoća fiziološka, potpuno je svejedno rađa li žena kod kuće ili u bolnici", rekla nam je.

trudnoća

100posto priča

porod

carski rez

primalja

Erika Spirić

epiduralna

epiziotomija

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter