Borba s opsesivno kompulzivnim poremećajem

'Mislila sam da ću umrijeti ako ne okrenem kvaku četiri puta'


Valerija Bebek
31.08.2017.11:55
'Mislila sam da ću umrijeti ako ne okrenem kvaku četiri puta'
Genevievemora.com

sažeto

Mlada glumica je zbog OKP-a na kraju razvila anoreksiju, izbjegavala je hranu jer je jedino tako dobila osjećaj kontrole


Valerija Bebek
31.08.2017.11:55

Genevieve Mora (22) glumica i model iz Novog Zelanda otvoreno je progovorila o svom opsesivno kompulzivnom poremećaju koji ju je gurnuo u ponor borbe s anoreksijom u dobi od 14 godina. "Imala sam strah od neparnih brojeva. Teško je to objasniti, ali moj bi mi mozak govorio da napravim nešto. Na primjer da dotaknem kvaku na vratima, i sve dok to ne bih napravila na pravi način ili dok se ne bih osjetila puno, morala bih to nastaviti činiti", objašnjava mlada žena.

"Moj OKP me uvjerio da, ako ga ne poslušam, ako ne okrenem kvaku četiri puta, ja ili netko od mojih voljenih će umrijeti", kazala je. Pojašnjava kako je to način na koji rasi poremećaj, jer je najlakše prepustiti se kompulzivnom ponašanju. Ako je nešto napravila ispravno, smanjila bi joj se anksioznost, sve do iduće situacije i 'upute'.

"Znam da zvuči ludo, ali to bude tako stvarno i sve dok netko ne iskusi taj osjećaj, teško je shvatiti", rekla je Genevieve.

Facebook

Rođena u Aucklandu, mlada žena je škotskih i maorskih korijena. Za obitelj kaže da je joj je pružila najbolji odgoj, u djetinjstvu je bila okružena ljubavlju roditelja i prijatelja.

"Bila sam vrlo društvena, plesala sam, trenirala mnoge sportove, sve dok nisam napunila 10, tada su počeli moji problemi", prisjetila se.

Djevojka visoka 180 centimetara, u svojoj najtanjoj fazi težila je samo 48 kilograma, bila je to posljedica njene rigorozne dijete, u kojoj je jednostavno - izbjegavala hranu. To joj je davalo 'kontrolu' - prvi put u mnogo godina.

"To što nisam jela dalo mi je neki osjećaj moći, osjetila sam da imam kontrolu nad nečime, a to nisam osjetila godinama", opisala je. Svakim jelom koje je preskočila, svakim zalogajem koji nije sažvakala osjetila se vrjednije. "Moji popisi hrane koje smijem jesti stalno su se smanjivali, na kraju me bilo strah jesti sve, svaku hranu", kazala je.

Genevievemora.com

Hranu je odbijala jesti, sakrivala bi ju, radila je svakako bi joj njezin poremećaj dao odobravanje. "Obitelj je od početka shvatila da imam problem, pokušali su sve da mi pomognu. Ali poremećaj u prehrani učini vas jako tajnovitim. Često sam vježbala u tajnosti, a stalno sam imala izgovore zašto baš tada ne mogu jesti", prisjeća se.

Točno se sjeća trenutka kad aje u dobi od 10 godina razvila strah od umiranja - kasnije se taj problem toliko razvio da je odbijala napustiti kuću. Ušla je u kuhinju, tata je kuhao večeru, a na televiziji su bile vijesti, čula je jednu priču o ubojstvu. I tada se njezin cijeli život promijenio.

"Bila sam uvjerena da me netko želi ubiti. To je zastrašujuća misao za bilo koga, a pogotovo za 10-godišnju djevojčicu." Cijeloj situaciji nije pomogla ni činjenica da je nekoliko susjeda završilo u problemima s policijom, a malena ih se bojala. "Ne bih napuštala kuću bez odrasle osobe, a često mi je trebalo vremena da skupim hrabrost i zakoračim kroz ulazna vrata", prisjeća se.

U siječnju 2010. primljena je u bolnicu, i to je bilo ključno za njezin oporavak. kaže kako je imala sreću što je bila dovoljno bolesna da ju odmah hospitaliziraju, na odjelu je provela tri mjeseca.

Genevievemora.com

"Jako samo otvoreno govorila o tome koliko se mučim, mislim da je to olakšalo posao cijelom mom timu i sestrama, jer su mogli pravilno planirati i voditi liječenje", kazala je. Iduće dvije godine prošla je intenzivno liječenje. Ističe važnost svoje obitelji koja joj je cijelo vrijeme pružala mnogo ljubavi i podrške.

"Naučila sam nove tehnike, naučila sam prebroditi napadaje. Nije bilo lako i lagala bih da kažem kako se i danas ne borim s anksioznošću. Borim se, ali ovog puta ja kontroliram nju, a ne ona mene", objasnila je.

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter