Iskustva očeva s poroda

'Mislio sam da ću se onesvijestiti koliko me stiskala, povraćala je po meni... No, ništa se ne može mjeriti s čarolijom kad vidiš svoje dijete'


Lada Novak Starčević
11.09.2018.21:00
'Mislio sam da ću se onesvijestiti koliko me stiskala, povraćala je po meni... No, ništa se ne može mjeriti s čarolijom kad vidiš svoje dijete'
iStock

Lada Novak Starčević
11.09.2018.21:00

'Hoću li preživjeti porod? Hoću li se onesvijestiti kad vidim krv? Mogu li izdržati gledajući svoju ženu kako se muči?', pita se to većina muškaraca prije ženinog poroda. 

One na to najčešće uzvraćaju 'Ja moram roditi dijete, ti samo trebaš gledati'

Istina je da je porod prilično traumatičan čin, no ženama prisustvo partnera daje sigurnost i smiruje ih. Zbog toga je poželjno da muškarci ne isključe unaprijed mogućnost sudjelovanja na porodu. Bitno je da se unaprijed educiraju i da odu na trudnički tečaj tako da budu pripremljeni na ono što ih u rađaoni čeka, savjetuju babice. Jer nikome nije u interesu da bolničko osoblje na porođaju ima više posla s tatom nego s trudnicom.

Danas u većini rodilišta oko 50 posto rodilja dolazi u rađaonu uz prisustvo partnera ili druge bliske osobe.

Donosimo inspirativna i pomalo šokantna iskustva s porođaja devetorice hrvatskih očeva:

TONI (40)

Nisam bio siguran kako će to izgledati i hoću li se ja, koji padam u nesvjest kad mi vade krv, izblamirati tamo do bola. Ali ako već žena rađa i podnosi tu muku, onda je najmanje što mogu učiniti biti tamo pored nje. I, naravno, nije krenulo dobro jer sam se skoro srušio već nakon 20 minuta nakon što su joj zabili sve te igle u rodilištu u Vinogradskoj. Izašao sam van na nekih 20 minuta da udahnem zraka, a onda sam, kada sam se vratio, odgulio do kraja. Svih devet sati. U jednom trenutku sam morao opet van, ali ne svojom voljom, nego zato jer je nastala panika zbog iznenadnog pada tlakova kod supruge i djeteta. Sve u svemu, neprocjenjivo iskustvo. Posebice kada smo shvatili da je cijeli izgon pratilo jedno 30-ak učenika medicinske škole. Sve u svemu, drago mi je da sam bio.

DARIO (42)

Bio sam uz suprugu cijelo vrijeme, smatrao sam da je važno da ja zadržim mir pa sam bio maksimalno posvećen svojoj dragoj. Držao samu ju za ruke, vodio je kroz disanje, plesao s njom kroz bolove... Poslije mi je rekla da je osjećala kao da smo nas dvoje sami na svijetu. U trenutku kad je prešla na stolčić držao sam ju iza leđa. Čak mi je i povratila po ruci koliko joj je loše bilo. Tješio sam ju i hrabrio. Slušao sam babicu i onda prenosio njoj što treba. Kad se naša kćer rodila rasplakao sam se od sreće. To je bila čista ljubav. Osoblje je zaboravilo na mene u cijeloj strci pa sam ostao dugo u rađaoni, bio sam i dok je malena cicala, a i dok je supruga porađala posteljicu. Kasnije sam je proučavao s liječnikom. 

iStock

VJEKO (38)

U početku, nisam bio oduševljen idejom da prisustvujem porodu. Išao sam sa ženom na sve moguće preglede tijekom trudnoće, mislim da je ni jednom nisam pustio samu. Ali, sam porod zvučalo mi je zastrašujuće. S jedne strane mi je bio užas pomisao da ću gledati nju kako pati, a osim toga dva frenda su imala baš loše iskustvo (mogu mislit koliko su ti porodi bilo loše iskustvo za njihove žene, ako su se ova dvojica 'oporavljala'), pa sam imao i dodatne razloge. No, kako je supruga imala komplikacije u trudnoći te su je morali hitno poroditi, sve to sam zaboravio kad je stigla ta vijest. Jednostavno, znao sam da mi je tamo mjesto, valjda nešto proradi u čovjeku – kako se porod bliži, sve više osjećaš kako nekom možeš biti podrška, a ne da to gledaš sa svoje sebične strane. Porod je bio induciran i glatko je prošao. Sve u svemu, dobro sam se držao. A onaj osjećaj kad sam vidio naše dijete, baš je neopisivo. Proslavio sam tu večer s frendovima, uzeo sam ecstasy, 'špica' koju sam doživio na porodu nije usporediva s tom euforijom, petsto puta je bolja.

ANTE (32)

Jako sam želio biti na porodu. Na prvi nisam stigao jer ženi nisu na vrijeme rekli da me nazove. Stigao sam dok su joj našeg prvog sina stavljali na prsa. Na drugom nisam ništa prepuštao slučaju. Bio sam od samog početka uz nju. Bilo je savršeno. Jako su me obuzele emocije, nevjerojatno je što žene sve pretrpe. I dan danas se divim supruzi zbog svega.

iStock

BORIS (35)

Nisam baš bio euforičan u vezi odlaska na porod, ali supruga me molila. Naravno, bio sam podrška sa strane, ispred nisam išao tako da, srećom, ipak nisam vidio sve detalje. Sve je to prilično stresno, teško je gledati svoju voljenu da se toliko muči. Nakon svega sam rekao 'nikad više'. A onda sam išao opet i za drugo dijete. U životu nisam osjetio veći strah. Bojao sam se strašno za suprugu i bebu, sve je to jako riskantno i izgleda jako opasno. Ufff, i danas protrnem kad se sjetim svega... Ali drago mi je da sam bio, supruga kaže da sam ju spasio.

MARIN (37)

Bio na oba, kasnije sam se nudio susjedama i ženinim prijateljicama da idem s njima ako im muževi neće. To ne bih propustio ni za što na svijetu. Rođenje prvog djeteta bilo je divno, sve je nekako išlo prirodno, osjećao sam nevjerojatnu ljubav prema supruzi. Kad je nekoliko godina kasnije rađala kćer, nikada se u životu nisam bojao kao tada. Nakrcali su je dripom, bila je totalno izgubljena, puno je krvarila. Kćer je bila skroz crna kad se rodila, izbezumio sam se. Srećom, sve je dobro završilo, ali tad sam se osjećao potpuno nemoćno.

DANIEL (34)

Supruga me pred kraj poroda toliko stiskala za ruku da mi se na trenutke činilo da ću se onesvijestiti. A, opet, ona je bila u tolikoj agoniji da mi se činilo neprimjereno išta joj govoriti pa sam hrabro prešutio. Nije nimalo lako gledati tu strašnu bol i ženinu patnju. Najgore je što joj nikako ne možeš pomoći, a riječi se u tim trenucima čine prilično izlizano i nepotrebno. Bio sam presretan jer sam prvi dotaknuo našu kćer. To je osjećaj koji se niti ne može opisati riječima. Čista sreća.

iStock

BRUNO (29)

Bio sam na oba porođaja moje supruge. Prvi je trajao desetak sati, dobila je drip. Bilo je grozno gledati ju koja se muči. Trudio sam se olakšati joj što više mogu. No doista je teško gledati osobu koju voliš kako pati, a ti ništa ne možeš učiniti. Kad je napokon došao malac, sve je nestalo. To je trenutak koji ti promijeni život. Uspostaviš neraskidivu vezu odmah, znaš da to dijete voliš od prve sekunde. Preporučio bih svim očevima da odu na porod, ne samo zbog posebnog iskustva, već i zato da olakšaju ženama te trenutke koji nisu nimalo laki. Drugi porod je bio carskim rezom tako da nisam mogao biti u operacijskoj sali. Čim je završio dali su mi bebu u ruke. Isti osjećaj kao i prvi put. Jednostavno nezaboravno.

KREŠO (26)

Inače smo supruga i ja nerazdvojni i uopće ne mogu ni zamisliti da bi tada bio negdje drugdje. Bili smo skupa i na tečaju. Imali smo sreću pa je porod trajao samo tri sata. Pričao sam s njom, masirao je, dodavao vodu... Čaroliju nakon poroda kad su nam malo zamračili rađaonu i uz tihu glazbu nas troje ostavili same neću nikada zaboraviti. Zahvalan sam osoblju bolnice što su bili tako uviđavni. Priče da muškarci ne idu u rađaonu jer porod strašno izgleda i da će im se onda sve zgaditi su glupost jer ako mi muškarci možemo uživati u činu pravljenja djeteta, onda nema razloga zašto bi nam trebao biti problem prisustvovati dolasku svog djeteta na ovaj svijet.

100posto priča

roditeljstvo

porod

otac

tata

porođaj

Podijeli članak