Šokantna ispovijest ovisnika

'Mislio sam da ovisnost držim pod kontrolom, a na kraju sam se drogirao od jutra do mraka. Krao sam hranu samo da bih imao za više heroina'


Robin Mikulić
06.02.2019.12:00
'Mislio sam da ovisnost držim pod kontrolom, a na kraju sam se drogirao od jutra do mraka. Krao sam hranu samo da bih imao za više heroina'
Reuters

sažeto

Britanski novinar podijelio je svoja iskustva s dugogodišnjom borbom protiv svoje teške ovisnosti


Robin Mikulić
06.02.2019.12:00

Uživao sam kad sam bio high. Bila je to jedna od mnogih nagrada u kojima sam uživao. A onda je to postala jedina stvar u kojoj sam uživao, piše Vice.

Volio sam to više od svog posla, svog zdravlja, svojih prijatelja i svoje obitelji.

A onda više to nisam volio nego sam to trebao. Trebalo mi je da izađem iz kreveta, da uđem u krevet, da razgovaram, da vodim tužnu ispriku od svog života.

Onda sam to počeo mrziti, ali nisam mogao stati. Na kraju sam potrošio godine pokušavajući prestati raditi ono što mrzim.

Na heroinu je sve bolje

Na heroinu se sve činilo jednostavnije i bolje. Bio sam si OK, bio sam OK s drugim ljudima, OK sa životom. Imao sam osjećaj da mi je kvaliteta života bolja. Dobio sam dobar posao u novinarstvu. Nosio sam košulje, nekad čak i kravate. Radio sam priče za naslovnice.

iStock

No, moja je ovisnost izbrisala sve granice. Samo doma… Samo na poslu… Samo nakon podneva… Nikad prije 9 ujutro… nikad prije posla… Nikad igla… Sve je to uskoro prestalo važiti.

Ubrzo je došao trenutak kad sam se počeo drogirati čim bih otvorio oči ujutro i nastavio bih do kasno u noć. A onda je prestalo djelovati. Vratili su se svi problemi od kojih sam pokušao pobjeći pomoću droge, samo još veći. A došla je i moja heroinska ovisnost.

Rokao sam se po zahodima

Budio bih se u 5:45. Upalio bih radio, neku poljoprivrednu emisiju, i rokao se. Nakon toga bih se osjećao dovoljno normalno da doručkujem i usput provjerim što se događalo na azijskom tržištu dionica.

Na poslu bih bio do 7. Napisao bih par vijesti. Oko 9 odlazio sam u invalidski WC u podrumu po novi šut. U idealnim situacijama s tim bih izdržao do ručka kad bih uzimao svoju dnevnu dozu metadona.

Neočekivana nuspojava moje ovisnosti bila je ta da sam u redakciji provodio više vremena nego što sam trebao. Moj je život postajao sve bezsadržajniji. Čitajući dugo u noć financijska izvješća pravio sam se da moj život ima nekog smisla.

Krao sam hranu

Moja je ovisnost bila moja najveći prioritet. Mjesečno sam zarađivao oko 20.000 kuna, na stan bih potrošio 7.000, ostalo je odlazilo za heroin. I nisam kupovao sam heroin. Za plaću bih se počastio crackom. Hranu sam većinu vremena krao. Realno, mogao sam si ju priuštiti, ali sam odlučio taj novac radije uložiti u droge. Tijekom dana bih pisao o dionicama nekog trgovinskog lanca, a navečer bih u tom istom lancu prehrane krao hranu.

Uskoro je došao i trenutak kad je moj posao počeo patiti zbog moje ovisnosti. Kasnio sam i bio nepouzdan, ali kolege su bili susretljivi i strpljivi. Znali su da imam problem, ali ne i točno s čim. Htio sam im sve priznati. Bio sam umoran od laži. Bilo je situacija kad se to gotovo i dogodilo, ali nakraju sam odustao zbog srama.

Damjan Tadic / CROPIX

Mnogo sam vremena provodio po WC-ima. Živio sam 15 minuta od redakcije, a često sam noći provodio u onom invalidskom zahodu u podrumu u kojem sam se ujutro drobio. 

Slomio sam lubanju, ali ni to mi nije bilo dovoljno

Iako sam znao da me droge ubijaju, nisam se skidao. Predozirao sam se, pao niz stepenice i završio s frakturom lubanje. Doktor me upozorio da je crack opasan, a ja sam išetao iz bolnice i roknuo se. Imao sam osjećaj da su droge ključne za moje preživljavanje. Ako to nije sje*an mozak, onda ne znam.

Ono što me najviše začudilo bilo je to koliko je zapravo teško skinuti se. Uvijek sam mislio da je to odluka koja se samo tako donese, danas ću prestati. Ali ja sam tu odluku donio nebrojeno puta. Probao sam sve, čak i rehabilitaciju, ali svaki put bih se vratio paklu droge. Počeo sam misliti da nikad neću pobijediti svoju ovisnost.

A onda sam se skinuo

No, nakon godina i godina drogiranja, konačno sam čist. 15 mjeseci.

Vratio sam sve što sam u međuvremenu izgubio. Zahvalan sam na svemu što imam, ništa ne uzimam zdravo za gotovo. Trenutačno radim u centru za odvikavanje i pomažem drugima.

Još uvijek se zna dogoditi da poželim biti high, ali sad taj high tražim drugdje – trčim 20 kilometara kroz šumu.

Nakon što sam godinama samome sebi pokušao pomoći drogama konačno sam shvatio da je sa mnom sve u redu. Trebala mi je samo pomoć, a bilo me strah potražiti ju. Imao sam predodžbu o tome kako izgleda prosječni heroinski ovisnik, ali je bila daleko od odraza u mom ogledalu. Mislio sam da sam dovoljno jak da svoju ovisnost držim pod kontrolom, kako li sam se samo prevario!

ovisnost

heroin

rehabilitacija

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter