Strašna tragedija pogodila je Split pred 75 godina

'Mislio sam da taj dan neće nikad završiti koliko su saveznički avioni bombardirali. Danima smo bili bez struje. Bio je to rat nezamislivo teži nego Domovinski rat.'


Robin Mikulić
03.01.2019.18:00
'Mislio sam da taj dan neće nikad završiti koliko su saveznički avioni bombardirali. Danima smo bili bez struje. Bio je to rat nezamislivo teži nego Domovinski rat.'
arhiva SD

sažeto

Saveznička vojska bombardirala je 3. siječnja '44. Split. Poginulo je 20-ak ljudi, a uslijedili su samo još veći horori


Robin Mikulić
03.01.2019.18:00

Malo je još uvijek živih Splićana koji se sjećaju bombardiranja iz vremena II. svjetskog rata. Jedno od njih, a ukupno ih je na Split u razdoblju između rujna ’43. i lipnja ’44. izvršeno 21, dogodilo se na današnji dan 1944. godine, samo nekoliko dana nakon što je Split zadesio jedan od najgorih zračnih napada koje taj grad pamti. Tog zlokobnog 3. siječnja 1944. godine u život je izgubilo 20-ak ljudi, a taj se napad smatra jednim od 4 najrazornijih.

Sjećanje na ratne dane

„Bio je to najgori dan u Splitu u Drugom svjetskom ratu. Mislio sam da taj dan neće nikad završiti koliko su saveznički avioni bombardirali. U četiri vala su tukli grad, a najviše su bili usredotočeni na Gradsku luku“, prisjetio se za Slobodnu 82-godišnji Tomislav Marasović, ugledni povjesničar umjetnosti i nekadašnji prorektor Sveučilišta u Splitu, nemilosrdnog bombardiranja Splita koje je uslijedilo točno pet mjeseci nakon siječanjske kataklizme. Imao je tad 15 godina. 

arhiva SD

„Znam za slučaj iz Tartaljine ulice gdje je bomba srušila kuću, a podrum i ljudi u njemu su ostali netaknuti. Nekoliko metara dalje, bomba je pogodila točno u podrum, svi su izginuli, a kuća je ostala čitava. Strašno je to bilo. Oba starija brata bila su u civilnoj zaštiti i cijeli dan nismo znali jesu li uopće živi dok smo bili u skloništu. Danima smo bili bez struje“, nastavlja Marasović.

„Danima smo pratili preko radija događaje i to smo shvaćali kao dio psihološkog plana da se slomi Hitlerova ratna mašinerija. Znali smo da samo Saveznici mogu zaustaviti Hitlera. Vjerujte mi, bio je to rat nezamislivo teži nego Domovinski rat“, komentira ugledni sveučilišni profesor.

Pomno planirani napadi

Saveznici su na Split, koji je tada bio pod njemačkom okupacijom, u rasponu od devet mjeseci nasrtali zrakom 1890 puta. Zvona za uzbunu oglasila su se točno 640 puta, a izveden je 21 napad.

arhiva SD

Jednim od najrazornijih smatra se onaj izveden na 3. lipnja ’44. kad je život izgubilo 227 ljudi dok ih je sveukupno tijekom tog razdoblja umrlo preko 450. Nekoliko tisuća ljudi je ranjeno, a grad je ostao razoren – uključujući i njegove gotovo sve kulturno povijesne spomenike.

Svako je bombardiranje Splita bilo pomno planirano, a u tim su planovima sudjelovali i partizani. Iako su Split iza Rijeke imao najbolji sustav protuzračne obrane i raspolagao 20- i 88-milimetarskim topovima, tada najboljima na svijetu, partizanski odredi oko Splita onemogućili su obranu grada i time sudjelovali u ratnom zločinu nad splitskim pučanstvom.

arhiva SD

Britanci su se bojali rovoske bitke

Ukupni cilj svih zračnih napada na Split bilo je dodatno slabljenje već ranjene nacističke vojske koju su Saveznici do ’44. već opkoljivali sa triju strana. Strateški plan bombardiranja osmislio je, inače, britanski maršal Arthur Harris poznatiji i kao Bombarder.

Njegovu je pak politiku , iako svjestan njezine moralne kontroverznosti, pragmatično je blagoslovio tadašnji britanski premijer Winston Churchill. Htio je Staljinu i Rooseveltu pokazati da je rat protiv Njemačke moguće voditi bez iskrcavanja u okupiranoj Europi jer se bojao da se ne ponove strašne rovovske bitke Prvog svjetskog rata.

Malo je još uvijek živih Splićana koji se sjećaju bombardiranja iz vremena II. svjetskog rata. Jedno od njih, a ukupno ih je na Split u razdoblju između rujna ’43. i lipnja ’44. izvršeno 21, dogodilo se na današnji dan 1944. godine, samo nekoliko dana nakon što je Split zadesio jedan od najgorih zračnih napada koje taj grad pamti. Tog zlokobnog 3. siječnja 1944. godine u život je izgubilo 20-ak ljudi, a taj se napad smatra jednim od 4 najrazornijih.

„Bio je to najgori dan u Splitu u Drugom svjetskom ratu. Mislio sam da taj dan neće nikad završiti koliko su saveznički avioni bombardirali. U četiri vala su tukli grad, a najviše su bili usredotočeni na Gradsku luku“, prisjetio se 82-godišnji Tomislav Marasović, ugledni povjesničar umjetnosti i nekadašnji prorektor Sveučilišta u Splitu, nemilosrdnog bombardiranja Splita koje je uslijedilo točno pet mjeseci nakon siječanjske kataklizme. Imao je tad 15 godina. 

Znam za slučaj iz Tartaljine ulice gdje je bomba srušila kuću, a podrum i ljudi u njemu su ostali netaknuti. Nekoliko metara dalje, bomba je pogodila točno u podrum, svi su izginuli, a kuća je ostala čitava. Strašno je to bilo. Oba starija brata bila su u civilnoj zaštiti i cijeli dan nismo znali jesu li uopće živi dok smo bili u skloništu. Danima smo bili bez struje“, nastavlja Marasović.

Danima smo pratili preko radija događaje i to smo shvaćali kao dio psihološkog plana da se slomi Hitlerova ratna mašinerija. Znali smo da samo Saveznici mogu zaustaviti Hitlera. Vjerujte mi, bio je to rat nezamislivo teži nego Domovinski rat“, komentira ugledni sveučilišni profesor.

Saveznici su na Split, koji je tada bio pod njemačkom okupacijom, u rasponu od devet mjeseci nasrtali zrakom 1890 puta. Zvona za uzbunu oglasila su se točno 640 puta, a izveden je 21 napad.

Jednim od najrazornijih smatra se onaj izveden na 3. lipnja ’44. kad je život izgubilo 227 ljudi dok ih je sveukupno tijekom tog razdoblja umrlo preko 450. Nekoliko tisuća ljudi je ranjeno, a grad je ostao razoren – uključujući i njegove gotovo sve kulturno povijesne spomenike.

Svako je bombardiranje Splita bilo pomno planirano, a u tim su planovima sudjelovali i partizani. Iako su Split iza Rijeke imao najbolji sustav protuzračne obrane i raspolagao 20- i 88-milimetarskim topovima, tada najboljima na svijetu, partizanski odredi oko Splita onemogućili su obranu grada i time sudjelovali u ratnom zločinu nad splitskim pučanstvom.

Ukupni cilj svih zračnih napada na Split bilo je dodatno slabljenje već ranjene nacističke vojske koju su Saveznici do ’44. već opkoljivali sa triju strana. Strateški plan bombardiranja osmislio je, inače, britanski maršal Arthur Harris poznatiji i kao Bombarder.

Njegovu je pak politiku , iako svjestan njezine moralne kontroverznosti, pragmatično je blagoslovio tadašnji britanski premijer Winston Churchill. Htio je Staljinu i Rooseveltu pokazati da je rat protiv Njemačke moguće voditi bez iskrcavanja u okupiranoj Europi jer se bojao da se ne ponove strašne rovovske bitke Prvog svjetskog rata.

U ovakvoj je situaciji Hrvatska postala bojišnica velikih sila. Naime, nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943., britanski vojni vrh je Churchilla uvjerio da je potrebno osvojiti gradove na dalmatinskoj obali, koji su bili pod nadzorom NDH i Nijemaca, i tako stvoriti mostobran kojim bi se opkrbljivao Titov partizanski pokret.

Prema podacima koje je 2006. donio službeni povjesničar američkog zrakoplovstva Richard G. Davis, i Amerikanci su pomagali Titu u namjeri da "protivnicima uskrati sklonište i radnu snagu. U skladu s tim, njegovi su predstavnici kod saveznika tražili bombardiranje gradova u kojima su bili smješteni Nijemci i njihovi suradnici."

Sve u svemu, od jeseni 1943. počelo je bombardiranje luka, vojnih i industrijskih postrojenja te prometnica na području pod nadzorom Hitlerove saveznice NDH.

Splićani su bili iznenađeni napadima jer su se nedugo prije toga usprotivili Nijemcima i jer je puno stanovnika otišlo u partizane.

Ipak, sa stajališta tadašnje savezničke vojne logike Split je bio legitiman vojni cilj jer je tada djelovalo "Jadransko brodogradilište d. d." koje je trebalo služiti za potrebe mornarice NDH.

100posto vremeplov

II. svjetski rat

bombardiranje Splita

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter