HRVATSKI SHELDON COOPER

Mladi fizičar koji ‘doručkuje’ motivacijske govore


Juraj Filipović
16.02.2017.16:00
Mladi fizičar koji ‘doručkuje’ motivacijske govore
Jakov Novak

sažeto

Samuel Bosch (21) se kao dijete doselio iz Njemačke u Zagreb. Priča tri jezika, radio je na Wall Streetu, obišao pola svijeta i na svom fakultetu ima prosjek 4.9. Osvajao je državna prvenstva u fizici i triatlonu


Juraj Filipović
16.02.2017.16:00

On je 21-godišnji student treće godine na zagrebačkom PMF-u. Zaljubljen je u teorijsku fiziku, a u tom području do sada je ostvario respektabilne rezultate. Piše znanstvene radove i predstavlja sve suprotno od stereotipa kojim etiketiraju fizičare kao geekove ili asocijalne štrebere. Glavni junak naše priče nacionalni je prvak u triatlonu, priča tri jezika, radio je na Wall Streetu i već je obišao pola svijeta.
Samuel Bosch rođen je u blizini Nurnberga, a danas u Zagrebu živi samostalno i zarađuje za život. Roditelji mu žive u drugom dijelu grada. Svoje ispite završava u lipnju tako da mu ostane vremena za studijska putovanja na ugledne svjetske institute na kojima obavlja praksu i tako zaradi za stanarinu i putovanja. Njegov trenutni prosjek iznosi 4.9, a jedinu četvorku u indeksu objašnjava nedostatkom vremena za spremanje ispita jer je žurio na internship u London.
Prije nekoliko godina privukao je pažnju javnosti izvanserijskim rezultatima na državnoj maturi kao učenik XV. gimnazije u Zagrebu. Jedini je u zemlji 100 posto riješio testove iz matematike i fizike, a na testu iz njemačkog jezika ostvario je 'samo' 98 posto. Bio je jedini učenik na području Hrvatske koji je tri puta sudjelovao na Olimpijadi iz fizike, a svaki put je osvajao medalju. Također, nekoliko je puta osvajao državno prvenstvo u fizici, ima i zlatnu medalju na razini države u triatlonu.

Naučio hrvatski jezik za pola godine

Na naš susret u kafić stigao je pet minuta prije. Slutio sam da ću dočekati nekakvog opsesivno-kompulzivnog, introvertiranog tipa koji neodoljivo podsjeća na Einsteina, no ostao sam iznenađen kada je ispred mene stao uredno podšišani i moderno odjeveni mladić atletske građe. Na prvu sam pomislio da se radi o studentu Kineziološkog fakulteta, a ne fizičaru koji bi za koju godinu mogao podizati znanstvenu revoluciju.
Naručio je pivo. Ispričao mi je kako je u Hrvatsku doselio 2000. godine jer su mu roditelji ovdje počeli raditi za jednu njemačku tvrtku. Nemaju hrvatsko porijeklo i nije znao ni riječi hrvatskog.
“Baš sam krenuo u prvi razred osnovne škole i znao sam samo izgovarati jednostavnije riječi. No, brzo sam učio, za pola godine već sam solidno komunicirao s prijateljima. Valjda je to lakše kad si dijete jer se, evo, mučim s francuskim već godinu dana“, kaže Samuel koji izvrsno priča njemački, engleski, hrvatski i uči francuski.
Kaže da je često nailazio na prepreke zbog svog imena, porijekla i religijske pripadnosti. Danas su, smatra, ljudi otvoreniji i lakše je živjeti, a i deklarira se kao agnostik. Objašnjava da je razlog tome što općenito ne voli vjerovati u bilo što bez da prije toga vidi dokaze. No, ipak priznaje da duboko u sebi gaji stanoviti autoritet prema religiji i transcendentnom biću, pa ne isključuje i ne negira bilo kakvo postojanje istog. Po tom pitanju najviše voli čitati Dawkinsa, Darwina i Hegela.

Fizičar može biti vjernik

Na pitanje može li uopće jedan znanstvenik koji se bavi evolucijom, brojkama, česticama i logičkim zakonitostima živjeti 'zarobljen' u religijskoj dogmatici pragmatično je odgovorio: “Prije svega potrebno je razlučiti u kojem smislu netko vjeruje u Boga. Ako vjerovati znači zatucano, rigidno i bespogovorno vjerovati u teoriju da je svijet nastao u sedam dana, onda je to vrlo opasan pristup za napredak znanosti. Religijski nerv kod fizičara nije toliki problem, barem ako ne miješaju dogmatiku i znanost. Ne treba zaboraviti da je puno znanstvenika, filozofa pa i fizičara došlo do spoznaja da Bog postoji, ali neki su ih i osporavali…“
Njegova njemačka hladnoća, protestantska etika i logički um vjerojatno su i razlozi zbog kojih se tako rano osamostalio od roditelja i marljivo radi na karijeri. Nezamisliv mu je pak prosječni hrvatski mentalitet koji uključuje život s roditeljima do srednje dobi i oslanjanje na nasljedstvo. Samuel smatra da nekretnine do mirovine ne treba kupovati jer te karijera u 21. stoljeću može odvesti u bilo koji kraj svijeta.

Jakov Novak

Ima curu i bogat društveni život

Prijatelji ga često uspoređuju sa Sheldonom Cooperom, ali za razliku od popularnog lika kod Boscha je fascinantna skromnost kada priča o sebi: “Kad sam došao na fakultet mislio sam da puno znam o fizici, ali fizika je uvelike kompleksna. Valjda ću do pete godine studija uspjeti nešto razumjeti“, našalio se.
Osim toga što je vrsni sportaš, on ima curu ali i bogat društveni život. Uvjerava me da fizičari nisu onakvi kakvim ih zamišljaju recimo studenti humanističkih znanosti.
“Poznajem puno fizičara sportaša, ali samo u Aziji sam se susreo s tim stereotipom. Tamo su mladi fizičari poput robota koji rijetko izlaze iz kuće, a život provode uglavnom pred računalom“, dobacio je uz lagani osmijeh.
Njemu u životu pomaže stroga organizacija.
“Svakog dana prije spavanja na komad papira napišem raspored za sutra kojeg se čvrsto držim. Na tom popisu su razrađene moje dnevne obveze u stotinku. Svako jutro ustajem oko 6 i zatim doručkujem. Uz doručak 'jedem' i motivacijske govore (Ted-talks) na YouTube-u uspješnih ljudi koji su krenuli od nule, a danas imaju zavidne svjetske karijere. Zatim idem na fakultet i slušam predavanja, nakon čega se malo odmorim i krenem s učenjem od nekoliko sati, s tim da točno isplaniram koliko učim za svaki kolegij. Poslije idem na trening, pa se nađem s curom ili s prijateljima na piću“, srčano nam objašnjava.
Ne gleda TV, ne izlazi do sitnih sati i ne igra igrice. Misli da bi zbog toga morao žrtvovati stvari koje su mu bitnije u životu.
Zbog ozbiljnije ozljede koljena zadnje vrijeme je smanjio intenzitet treninga triatlona, kojim se počeo baviti 2010., a već 2013. osvojio je prvu zlatnu medalju na državnom prvenstvu. Kolektivni sportovi poput nogometa ili košarke ga, kaže, ne zanimaju. U njegovom genetskom kodu utkan je isključivo individualizam. Na sramežljiv način je pričao o svojoj zlatnoj medalji. Naglasio je kako je spomenuto prvenstvo osvojio jer su s njega izostala dva najbolja sudionika.
“Je li i skromno prepričavanje o tom natjecanju posljedica tvog njemačkog mentaliteta?“, pokušao sam ga isprovocirati. No on je odmah povukao paralelu s hrvatskim mentalitetom uz klasičan primjer: “Gledam svoju rodbinu, mnogo je uspješnih ljudi tu. Uglavnom su menadžeri u velikim korporacijama, ali nikad ne pričaju o svojoj plaći, ne kupuju skupe automobile ili odjeću. Oni žive skromno, međutim tu u Hrvatskoj ljudi rade osrednji posao i na kredite kupuju skupa vozila. Nikad neću razumjeti to“, iskren je.

Radio je na Wall Streetu

Samuel je svojevremeno bio na internshipu na Wall Streetu - svojevrsnoj kolijevci kapitalizma, i to ovog ljeta, neposredno nakon što je proslavio 21. rođendan. Tamo je sa svojim timom analizirao financijsko kretanje tržišta. Osim toga 2015. usavršavao se u Kopenhagenu na Niels Bohr Institutu što će vjerojatno rezultirati CC člankom na kojem će biti prvi autor. Nadalje, u Londonu je radio u tvrtci D.E.Shaw koja se bavi trgovanjem dionicama i financiranjem znanstvenih projekata, a najdraže mu je bilo kada je šest mjeseci proveo u Keniji predavajući fiziku osnovnoškolcima.
Za razliku od mnogih mladih ali i starijih Hrvata koju sreću traže u Irskoj ili Njemačkoj, Samuel ima izrazitu želju ostati raditi u Hrvatskoj. Doduše planira upisati doktorat negdje u svijetu gdje bi se usavršavao, ali zapanjujuće je nastojanje jednog Nijemca da se pozicionira na Balkanu. “Vjerojatno ću tražiti posao u Hrvatskoj iako se u ovoj državi znanost jako malo cijeni, a u nju se ulažu minorni iznosi, no fizika nije u tako lošem stanju naročito teorijska koja ne zahtijeva previše ulaganja. Kada je riječ recimo o eksperimentalnoj fizici, lakše je potražiti sreću negdje drugdje.“
Istini za volju, itekako je ogorčen na hrvatski establišment i političarima poručuje da se potrude u smislu da zadrže mlade u domovini. Također mnogim Vladama do sada zamjera pasivnost u pogledu povezivanja znanosti i industrije. Bosch smatra da znanost treba privući privatne ulagače koji u njoj vide profit, ali i da treba pojačati suradnju s Europskom unijom. Gdje nema profita, nema ni velikih ulaganja. To je jednostavno pravilo tržišta. Mišljenja je da država u znanost nikad neće dovoljno uložiti iz razloga što za to nije zainteresirana.

S prijateljima organizira debate

Unatoč tome već razmišlja da osigura alternativni put jer tvrdi da na njegovom fakultetu vlada nepredvidiva situacija u pogledu novih radnih mjesta za znanstvene novake ili asistente, kao i na Institutu za fiziku.
“To je vrlo loše i zbilja nije poticajno. Zbog toga ću, ako ne uspijem u znanosti, svoje afinitete pokušati afirmirati u privatnom sektoru, koji isto tako u Hrvatskoj još nije toliko razvijen. Svakako ću učiniti sve da mi polazišna točka bude Hrvatska. Volio bih tu graditi život iako namjeravam stalno putovati i po nekoliko mjeseci mijenjati boravište. Sviđa mi se ova zemlja i jedna je od najljepših u svijetu, vjerujte mi“, ističe sugovornik.

Jakov Novak

I u privatnom životu Samuel je vrlo neuobičajen. S prijateljima jednom u dva tjedna organizira filozofske debate. Temu dogovaraju tjedan dana prije, a filozofiranje se održava u njegovom dnevnom boravku. On smatra da je to izrazito formalan događaj na kojem uče argumentirati, uvažavati sugovornike i proširivati znanje. Recimo, prošlog tjedna su raspravljali o postojanju univerzalnog morala, a dotakli su se i slobode medija i rezultata američkih izbora…

Ključ uspjeha kroz pet točaka

Za kraj nam je otkrio svoj ključ uspjeha. To je pet stvari kojih se pridržava: disciplina, žrtvovanje za stvari koje ga zanimaju, česta putovanja, učenje jezika i drugih kultura, strpljenje i gledanje ‘Ted-talksa’.
Izrecitirao je svoju životnu slagalicu poput kakve pjesmice i za kraj dodao: “Mladi trebaju ustajati puni energije i sa željom da baš taj dan promjene svijet. Ja doručkujem motivacijske govore. Oni me inspiriraju i drže na životu.“

feel good

Student

Sheldon Cooper

Fizika

Samuel Bosch

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter