GODIŠNJICA UŽASA U 'VLAKU SMRTI' KOD RUDINA

'Mladić je ispred mene umirao djevojci na rukama, preklinjala me da mu pomognem, ozlijeđeni su zapomagali, sve je bilo puno krvi... Prošli smo deveti krug pakla'


Lada Novak Starčević
23.07.2019.13:50
'Mladić je ispred mene umirao djevojci na rukama, preklinjala me da mu pomognem, ozlijeđeni su zapomagali, sve je bilo puno krvi... Prošli smo deveti krug pakla'
CROPIX/arhiva

sažeto

Franjo Martinović, koji je sa suprugom išao iz Zagreba prema Splitu, za 100posto se prisjetio vožnje koja mu je prije 10 godina potpuno promijenila život


Lada Novak Starčević
23.07.2019.13:50

Prije 10 godina, 24. srpnja 2009. godine, vlak Hrvatskih željeznica koji je iz Zagreba vozio za Split iskočio je iz tračnica i gotovo se survao niz pružni nasip nedaleko kaštelanskog naselja Rudine.

U katastrofalnoj nesreći poginulo je šestero putnika - Domagoj AlvirEmil Gaj AndricLorraine BodetPetra RadićMira Rogan i Krešimir Trajbar.

Još 55 ljudi je ozlijeđeno, a od toga ih je 17 zadržano na liječenju u splitskom KBC-u. Među njima su bili i Franjo Martinović (72) i supruga Ana (67).

Gospodin Martinović ispričao nam je detalje vožnje koja mu je potpuno promijenila život.

Krenuli su sa zagrebačkog Glavnog kolodvora oko 7. Vlak je bio pun. U njemu su većinom bili turisti koji su se uputili na more, a bilo je i dosta mladih. Sve je bilo opušteno.

On je sa suprugom išao na Vis. Trebali su se u Splitu ukrcati u trajekt. Prisjeća se da nikad do tad nisu na more išli vlakom, ali su taj put odlučili tako jer je bilo jako vruće pa mu se nije dalo voziti.

CROPIX/arhiva

Ispred njih je sjedio mladi par, 20-godišnji student FER-a Domagoj Alvir, i njegova djevojka. Bili su nježni jedan prema drugome. Priča nam kako su se stalno mazili i smiješili.

Negdje oko Knina su se zamijenili za sjedala, mladić je sjeo kraj prozora i na njega naslonio glavu. Ubrzo je zaspao.

Bili smo već prilično blizu Splitu kad sam osjetio kako se vlak ljulja. Budući da sam tehničke struke, cijeli sam svoj radni vijek proveo u Končaru, znao sam da nešto nije u redu. Pitao sam konduktera: 'Što je ovo? Kako ova budala vozi?'. Rekao je da su otkazale kočnice.

Već minutu kasnije nastao je strašan kaos... 

Martinović kaže da je prošao bez ozljeda jer se ustao kad je vidio da su stvari krenule po zlu.

CROPIX/arhiva

Kaže da su drugi putnici bili mirni, nitko nije slutio koji ih užas čeka. Nastala je buka, tutnjanje. Kad je grunulo u stijenu, svi su prozori na jednoj strani bili razbijeni i vlak se nakosio. 

On se uspaničio, ali je bio dovoljno priseban da stane kao da skija. Njegova supruga se primila za naslon ispred sebe. Slomila je ruku i ključnu kost, i danas ima željezo u šaci. Kad je sve stalo vidio je da mu žena krvari.

Mladi Domagoj umirao je ispred mojih očiju. Bilo je strašno. U trenutku udara je bio naslonjen na staklo, pogodio ga je u glavu neki komad konstrukcije vlaka i nanio mu teške ozljede. To je izgledalo strašno... Krvi je bilo posvuda, u potpuno razorenom vlaku odjekivali su strašni jecaji. Sjećam se njegove djevojke, držala ga je na rukama i nije mu mogla pomoći.

Izbezumljena ga je gledala u oči i davala mu mobitel, zapomagala je i preklinjala ga neka nazove mladićevog oca, koji je liječnik u Zagrebu.

CROPIX/arhiva

"Ja sam bio toliko u šoku da nisam mogao uopće micati rukama. Istovremeno sam maramicom, koju uvijek nosim u džepu, zaustavljao krvarenje iz suprugine glave. U tom užasu sam samo mislio da moram ostati priseban da ne padnem u nesvijest. Čuli su se jauci umirućih i teško ozlijeđenih, krvi je bilo posvuda, borba za život… Proživjeli smo i preživjeli deveti krug pakla", kaže Martinović, koji se i danas svega živo sjeća.

Iza njega je sjedila 19-godišnja studentica Petra Radić, koja je isto kao i Domagoj Alvir spavala tijekom puta. Njezina smrt je bila trenutna. 

"Nesretna djevojka u udaru je pala na moj kofer. Gledao sam je kako leži na njemu, odmah sam znao da nije živa. Kad su mi kasnije dali da ga preuzmem nisam imao snage. Nisam ga mogao uzeti…", prisjeća se.

Svi su putnici za vrijeme vožnje bili osigurani u Sunce osiguranju koje je obiteljima poginulih trebalo isplatiti minimalno 240 tisuća kuna. Njegova supruga Ana od osiguranja je dobila 1500 kuna.

Nama je to strašna trauma za čitav život. Meni su i dalje te užasne scene pred očima, poginuli...

Jedan prometni stručnjak Martinoviću je kasnije rekao da se prilikom sudara desila sreća u nesreći jer, da je vlak nastavio juriti, survali bi se u provaliju i nitko ne bi preživio.

CROPIX/arhiva

"Supruga i ja smo posjećivali psihijatre, psihologe, borili smo se sa strahovima nakon nesreće. Morali smo nastaviti živjeti, ali vjerujte da je jako teško", kaže Martinović.

Njegova supruga je bila 12 dana u bolnici, a i dan danas nije dobro. Nakon odlaska iz splitske bolnice on se tri mjeseca u svom zagrebačkom domu brinuo za nju.

CROPIX, arhiva

Hranio ju je, kupao je, podizao iz kreveta… Kaže da je tri mjeseca trpjela nesnosne bolove, a da ih se za to vrijeme nitko iz HŽ-a, Vlade RH ili nekog od ministarstava nije sjetio.

Nisam ih imao namjeru tužiti, no kada su nam ponudili 110 tisuća kuna odštete, prema nekim komisijskim papirima, i kada sam vidio da ih nije briga za nas, odlučio sam se na tužbu. Kada su shvatili da smo ih tužili, tek su se tada javili dopisom.

Sudski proces trajao je predugo. Trebale su godine da se utvrdi odgovornost HŽ-a i da se donesu presude. Stalno su se tražile izlike i razlozi za odgađanje suđenja, govore oštećeni.

"Naknada koju smo dobili je minimalna, niti frtalj od onoga što smo preživjeli", smatra Martinović.

CROPIX/arhiva

Njegova supruga se više nikad nije vozila vlakom, strašno se boji. Kad čuje udar željeza, doslovno se paralizira od straha. 

Vještaci su kasnije zaključili da je vlak bio ispravan i svi kočnički sustavi su radili. Testovi pri rekonstrukcijama pokazali su da se lokomotiva na dijelu pruge koja je bilo tretirana tzv. retardantom nije mogla zaustaviti. 

Do iskliznuća je došlo nakon blokade kočnica koje se događa kada je podloga skliska te nema trenja na pruzi. Kemijsko vještačenje potvrdilo je da se sporni retardant na vrućim tračnicama pretvara u uljastu smjesu sličnu vosku, što smanjuje trenje i mogućnost kočenja. 

Vrhovni sud je početkom 2019. potvrdio zatvorske kazne bivšem šefu ekologije HŽ Infrastrukture Ivici Medaku kojemu je zatvorska kazna u trajanju od četiri godine tako postala pravomoćna i trogodišnju zatvorsku kaznu stručnom konzultantu iz tvrtke Intrade Ivici Bazini, koji je trebao izraditi prskalicu kojom se retardant TG 300 posipao po tračnicama.

Potvrđena je i presuda prema kojoj su zbog nedostatka dokaza optužbe oslobođeni direktor tvrtke Intrade Ivan Tomašković, voditelj protupožarne zaštite HŽ- a Split Drago Rogulj i vatrogasac DVD-a Stružac, Branko Tišljar.

Nažalost, šest života više ništa ne može vratiti.

prometna nesreća

tragedija

vlak

Hrvatske željeznice

Franjo Martinović

Domagoj Alvir

Petra Radić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter