Doki Doki, Plavi kit... Mogu li igrice biti opasne za djecu?

'Mladima su igre na internetu bijeg od vlastite nesigurnosti. Roditelj je tu da jasno postavi pravila'


Lada Novak Starčević
13.10.2018.21:00
'Mladima su igre na internetu bijeg od vlastite nesigurnosti. Roditelj je tu da jasno postavi pravila'
Screenshot/Doki Doki

sažeto

"U igrici djeca imaju sve pod kontrolom, a u stvarnosti ništa", kaže dr. sc. Zoran Zoričić


Lada Novak Starčević
13.10.2018.21:00

U posljednje vrijeme puno se govorilo o Plavom kitu, kompjuterskoj igri koja potencijalno potiče mlade na samoubojstvo. Ona u periodu od 50 dana nagovara igrača da izvršava raznorazne zadatke, poput gledanja horor filmova, buđenja usred noći, samoozljeđivanja, a sve završava samoubojstvom.

Odnedavno postoji još jedna kompjuterska igra o kojoj se govori kao opasnoj za djecu. Posebno je zabrinjavajuće što je dovedena u vezu s tragičnom smrti 12-godišnjaka iz Zagreba prije više od pola godine. 

Dječak se dva mjeseca nakon početka igranja ubio

Doki Doki Literature Club naizgled je bezazlena. Glavni lik je emotivni tinejdžer koji piše pjesme kako bi impresionirao djevojke. No, kako igra odmiče pretvara se u psihološki horor.

Može se 'skinuti' besplatno, a oni koji ju žele igrati moraju potvrditi da imaju 13 ili više godina. Potvrda ne uključuje roditeljsku zaštitu.

Iako nitko ne može sa sigurnošću tvrditi je li to razlog samoubojstva hrvatskog dječaka, koji je izvršio taj čin na isti način kao i lik u igrici, njegova majka je nedavno za The Sun Online ispričala o utjecaju koji je igrica imala na njega.

Osnovnoškolac je, prema njenim riječima igricu počeo igrati u prosincu, a život si je oduzeo dva mjeseca kasnije. 

"Počeo je govoriti o tome kako igrica razbija četvrti zid', i dok ja nisam shvaćala o čemu je riječ, njemu su se i inače sviđale misteriozne intelektualne stvari. Rekao mi je da igra postaje čudna i pomalo zastrašujuća, ali tek smo kasnije otkrili pravu prirodu igrice...  Znamo da je gledao kako ju drugi igraju na YouTubeu. U posljednjem mjesecu života promijenio se, postao je mračniji. Izgubio je interes za školom, a bio je jedan od najboljih učenika. Pojavili su se i problemi sa snom, prestao je jesti, a za to nije bilo naznaka. Puno se toga događalo s mojim sinom. Doki Doki samo je jedan dio toga, ali moram znati da je njegova smrt imala neko značenje. Mora pomoći drugoj djeci, odgovornost je roditelja govoriti o tome", ispovijedila se britanskom tabloidu majka.

Likovi u igrici obraćaju se direktno igraču i na neki način on ulazi u samu igru. Igrač je ujedno i glavni lik, anksiozni učenik koji se učlanjuje u književni klub i počinje pisati poeziju. Nakon  nekog vremena najbolja prijateljica glavnog lika priznaje mu da se bori s depresijom. Kasnije igrač pronalazi njeno obješeno tijelo...

Problem je što su igrice interaktivne pa se teško 'izlazi' iz njih

O utjecaju igrica na djecu razgovarali smo s dr. sc. Zoranom Zoričićem, specijalistom psihijatrije i subspecijalistom alkoholizma i drugih ovisnosti u Kliničko bolničkom centru Sestre milosrdnice.

U početku razgovora odmah nam je jasno naglasio da spomenut slučaj nikako ne bi komentirao jer nije upoznat s njime.

Psihijatar nam je objasnio kako svatko može razviti ovisnost o igricama, a najviše su o njima ovisni mladi između 12 i 25 godina.

Rekao je da neke igrice svakako potiču agresiju i mogu potaknuti nezreli ego na neke neracionalne poteze. Problem je što su one interaktivne, kad uđete u njih kao da ne možete izaći. Mladi su nekritični prema njima i koriste ih kao bijeg od vlastite nesigurnosti. 

100posto

"U igrici imaju sve pod kontrolom, a u stvarnosti ništa", kaže nam dr. Zoričić. Dodaje da koliko god je važno suzbiti ovisnost, tako je još puno važniji zadatak riješavati razvojne krize kod djece.

Mladi su, objašnjava, posebno osjetljivi, prvo, jer su biokemijski nerazvijeni, drugo, socijalno su još nekompetentni i slabi, a ujedno puni adrenalina i želje za uspjehom, bijegom od napetosti iz obitelji, društva, iz škole... pa počinju igrati igrice koje se od opuštanja promeću u problem.

Cijela obitelj ima isti problem, a dijete je najslabija karika

"Roditelji moraju odlučno postaviti pravila i držati ih se. Oni znaju izgubiti živce, biti strogi i reći 'nema više', a onda nakon sat vremena popustiti. S djetetom treba razgovarati otvoreno, bez podizanja tona, postaviti granice", kaže psihijatar. Objašnjava da nema striktnih pravila koliko se djeca smiju zadržavati u igranju na kompjuteru.

Dopušteno je 2 i pol sata radnim danom. Preko vikenda sat duže. Sve više od toga je prekomjerno. Vrtićka djeca ne bi trebala uopće igrati igrice.

O ovisnosti se može govoriti kada određeno ponašanje, u ovom slučaju igranje na kompjuteru, ide na štetu drugih važnih aktivnosti, kao što je učenje ili spavanje.

U Hrvatskoj ne postoji registar koji prati dječju ovisnost o internetu niti organizirana istraživanja, no problem je svakako u porastu. Dječaci su češće navučeni na igrice, dok su djevojčice ovisnice o chatu. 

Roditelji u svemu moraju imati zadnju riječ - za rješavanje problema potrebno je uključivanje cijele obitelji i mijenjanje postojećih obrazaca. Iako je odraslima, kad umorni dođu kući s posla, ponekad jednostavnije djecu ostaviti pred 'ekranima', to nikako ne smije biti redovita praksa.

Kad dijete sjedi za kompjutorom, nema više potrebe za aktivnošću.

"Cijela obitelj ima isti problem, ali dijete je najslabija karika jer još nema mentalni kapacitet da se kako treba suoči s realnošću. Nažalost, okruženje mlade potiče na ovisnost", govori dr. Zoričić.

ovisnost o igricama

Zoran Zoričić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter