Shrvana mama o svojim najgorim danima

Moj se 1-godišnjak tog dana veselo igrao, a onda se jednostavno srušio i umro. Pet dana kasnije ubio mi se muž. Kako se oporaviti nakon toga?


100posto
24.04.2019.12:00
Moj se 1-godišnjak tog dana veselo igrao, a onda se jednostavno srušio i umro. Pet dana kasnije ubio mi se muž. Kako se oporaviti nakon toga?
Profimedia

sažeto

Rhian je u svega nekoliko dana ostala bez svoje obitelji. Godinama je patila, a onda je preokrenula svoj život


100posto
24.04.2019.12:00

Kad je Rhian te večeri posluživala večeru svojoj obitelji nije ni slutila da će to biti zadnji put kad će svi biti na okupu. Pet dana nakon toga ona je planirala pogreb svog sina i svog voljenog supruga, piše The Sun.

Njezin se jednogodišnji sin tog dana igrao sa svojim igračkama kad je odjednom, usred igre, jednostavno preminuo u njihovom obiteljskom domu. Njegov se otac s tim gubitkom nije znao nositi pa je pet dana nakon toga skočio s mosta. 

Došlo je iznenada

„Bio je to jedan sasvim normalan dan. George se smijao i puzao naokolo. Činio se savršeno zdravim, pojeo je svoju večeru, a onda se samo srušio i nije se više micao“, prisjeća se svoje najveće noćne more 41-godišnjakinja.

iStock

„Onda je uslijedio napadaj koji nismo mogli zaustaviti. Pozvali smo hitnu, prebacili su ga u bolnicu, ali on se više nije probudio iz kome. Umro je unutar par sati.“

Nitko nam nije pomogao

Doktori su šokiranim roditeljima dopustili da sa svojim sinom provedu njegovih zadnjih par sati, a onda, kad je sve bilo gotovo, morali su ga ostaviti i vratiti se kući. U danima koji su uslijedili nije im pružena nikakva psihološka podrška.

„Bilo je to par dana nakon njegovog prvog rođendana. Jednostavno su nas poslali kući njegovim rođendanskim čestitkama koje su još uvijek bile posvuda po kući. Nitko nas nije pitao trebamo li kakvu pomoć. Mi smo bili ti koji su trebali zvati ljude koji nam nikad ne bi odgovorili. Pet dana nakon toga moj je muž bio mrtav. Ubio se.“

Moj suprug nije pokazivao nikakve znakove koji bi upućivali na tragediju

Rhian je četiri mjeseca nakon pogreba saznala što se zapravo dogodilo njenom sinčiću. Obdukcija je pokazala kako je pokupio upalu pluća i svinjsku gripu. Tvrdi i kako u danima koji su uslijedili nije bilo nikakvih naznaka za horor koji je uslijedio.

Zajedno je sa suprugom planirala djetetov sprovod i razgovarali su o budućnosti koja ih čeka nakon te strahote. Onda se autom odvezao u smrt s mosta.

„Nikad nije pokazivao nikakve znakove psihičkih problema. Brinuo se za nas, razgovarali smo o svemu i bili smo generalno jako bliski. No, osjećao se odgovornim za Georgevu smrt. Mislio je da ju je mogao spriječiti.“

Utjeha je stigla prekasno

Sudski vještak kasnije je očevu smrt proglasio nesretnim slučajem, a ne samoubojstvom. Pripisao je taj čin PTSP-u od kojeg je patio zbog sinove smrti.

„Bilo mi je lakše kad sam čula da je razlog svemu tome bila njegova trauma. Ali i dalje… Činjenica da nije bilo psihološke podrške… Netko mu je trebao pomoći. Ni u najluđim noćnim morama nisam očekivala ovakav ishod.“

Ona stoga vjeruje da bi njen suprug još uvijek bio živ da mu je pružena adekvatna pomoć. 

I sama sam zbog svega dotakla dno

Osim toga, Rhian kaže da je i sama zbog svega dotakla dno. Tko u njenoj situaciji ne bi, odjednom je morala organizirati dva sprovoda.

„Nisam htjela iz kuće. Brinula sam se što će se dogoditi. Jednostavno nisam otvarala vrata“, prisjeća se. „Godinama sam to sve skupa potiskivala, a onda me jednog dana naprosto sve skupa ošinulo. Slomila sam se.“

„Mrzila sam samu sebe, krivila se. Jednostavno nisam znala kako dalje. Ljudi ti govore da je plač dio žaljenja. To je najlakši dio. Nitko ti ne govori da te ta tuga dovede do toga da u odrazu ne prepoznaš vlastiti odraz“, otkriva.

Živim zbog njih

Naposljetku se za pomoć obratila terapeutu, potražila je stručnu pomoć i konačno se suočila sa svojom boli na pravi način. Naučila se s njome nositi.

iStock

„Imam predivnu obitelj i prijatelje i danas stojim ovdje zbog njih, ne zbog terapeuta. Nakon svega vratila sam se na posao, ali sam shvatila da me to više ne ispunjava.“ Prije svega ovoga radila je kao učiteljica. 

Dala je otkaz i osnovala udrugu za pomoć obiteljima koje se nose s istim problemima gubitka s kojima se nosila i sama. „Jednostavno sam se bacila u to. Radila sam to za njih i brzo sam svojim novim poslom postala opsjednuta.“

Utjehu je pronašla u svom novom suprugu, preudala se prošle godine za čovjeka s kojim je radila u udruzi. „Ljudi misle da sam sad sve preboljela, ali to nije točno. Ne prođe dan, a da ne zaplačem. Jednostavno sam upoznala muškarca koji mi je spreman pomoći. To je sve“, zaključuje.

smrt

depresija

tuga

gubitak

psihološka pomoć

newsletter

Prijavite se na Newsletter