Hrvati su nam otkrili kako su bližnjima priznali da su gej

'Moje prvo outanje sa 16 nije prošlo dobro. Od urlanja da sam bolesna, da će me se odreći, uvreda... Baka me pitala tko je muško, a tko žensko u vezi'


Robin Mikulić
14.01.2019.17:00
'Moje prvo outanje sa 16 nije prošlo dobro. Od urlanja da sam bolesna, da će me se odreći, uvreda... Baka me pitala tko je muško, a tko žensko u vezi'
iStock

sažeto

Skupili smo nekoliko različitih iskustva ljudi koji su učinili jedan od većih i težih koraka u svom životu - izašli su iz ormara


Robin Mikulić
14.01.2019.17:00

Koliko outanje može biti mukotrpan proces, naučio sam na vlastitoj koži. Odrastati u maloj ruralnoj sredini koja na drugačije reagira otprilike kao Tina Katanić na spomen amaterskih filmića, i nije neki životni stil koji bih preporučio onima slabih živaca i tanke kože.

Ja sam se, recimo, kao i mnogi drugi, svakodnevno borio s homofobnim ispadima najgore vrste. I ne, bez obzira što o tome mislili, to nije okej. Takve stvari ostavljaju duboke ožiljke i oštećuju djecu. Imamo zakone kojima bi se odavno trebalo kažnjavati kretene koji misle da je njihova nazadnost prihvatljiva jer njihov prvi krezubi susjed afirmativno na to gleda. Dobro došli u 21. stoljeće, stiglo je čak i u Hrvatsku.

Vratimo se mi tekstu. Jasno da su svi znali da sam gej, ali doma se oko te teme dugo hodalo po jajima. Ne zbog mojih, oni s time nisu imali nikakvih problema – uključujući baku kojoj je negdje u mojoj 23. prisjelo što još uvijek nikoga nisam doveo kući, za razliku od njezine ostale unučadi, pa je mi je iz vedra neba obznanila da je u mojim godinama već okej kući dovesti i prijatelja. Tako i dan-danas zove moje dečke.

Problem je bio u meni. Dok to ne izgovoriš naglas, nije istina bez obzira na činjenicu, i sad ću biti stereotipno prost, s koliko si luleka oblizao vrhnje. Odrasteš, ojačaš, pregrizeš go*no i shvatiš da ti se život neće ni najmanje promijeniti jer će tamo neki trol, bez da zna išta o tebi, misliti da si bolestan. I ja mislim da je pedofilija bolesna pa ne bacam jaja po sakralnim objektima.

Uglavnom, bez obzira na izdašan uvod, ovo nije tekst o meni. U nastavku vam donosima nekoliko iskustava ljudi koji su smogli snage i hrabro istupili iz ormara.

Martin

Ja sam se poluplanirano outao... Jednog dana majka, prekrasna osoba, ali totalni homofob, i ja smo se dogovorili da ćemo cijeli dan provesti skupa u gradu pošto se ne vidimo toliko često jer sam joj se "odvojio od sise".

Obišli sve dijelove grada, sve butike, sve fast food restorane i tako smo sjeli u kafić na kavu. Skužio sam da je malo sumnjičava, počela je pričat kako nije sigurno bit gej, kako je tu puno bolesti u igri, a kondomi ne mogu spriječit zarazu od svih pa da to i inače nije baš normalno i tako je ona imala govor, bogme, nekih pol sata.

Onda je napokon prešla na stvar. "Sine, imaš li ti meni što za reći na temu ovoga svega?" Bio sam vrlo dobro svjestan na što cilja. "Da, budem si dečka obavijestil o ovom, nismo znali koliko opasnosti postoji dok mi ti nisi diskretno iznijela ove sve."

Jakov Prkić / Cropix

Počela se smijat i onako me blago šupila. "Daj budalo, nije smiješno, budi ozbiljan." Rekao sam joj da sam ozbiljan pa joj se onaj smiješak u sekundi neutralizirao, oči samo što nisu zasuzile.

Na kraju mi je odgovorila da je to ok i da će me ona i dalje voljeti, ali da je to bolesno i da bi ona bila sretnija kad bih imao curu.

Tako je prošao moj coming out s roditeljima. Mislim, i dalje to traje jer se majci svaki put zasuze oči kad joj kažem da imam dečka, ali eto, u principu ništa opasno.

S prijateljima nisam imao problema, svi su toliko bili nezabrinuti oko toga i gledali me tipa "Oke, i šta sad?" jer je njima to nebitno, to im je isto kao da sam im došao i rekao da sam strejt....

Barbara

Moje prvo outanje sa 16 nije prošlo dobro. Od urlanja da sam bolesna, da će me se odreći, uvreda i da ne nabrajam dalje. Što me je totalno šokiralo jer me je odgajala da uvažavam različitosti, ne diskriminiram, da su svi jednako vrijedni i fakat sam mislila da neće biti big deal... ali eto, ispalo je da sam ja njeno dijete pa to za mene ne vrijedi.

Nakon tog šoka sam prekinula s curom, zatvorila temu do ove godine, u međuvremenu probala imat dečke i živjeti po tim njenim kriterijima.

Bila sam s curama, ali nikad u vezi, nekako me pojela autohomofobija.

Kad sam se odselila počela sam suptilno zagovarati i pričati s njom o tome bez da stavljam sebe u kontekst. Pokazala je razumijevanje, na referendumu glasala protiv i prije 3 godine, kad sam radila jako puno emisija LGBTIQ tematike, i sama rekla da joj nije bitno s kim sam dokle god sam sretna, ali tu se još nisam osjećala dovoljno sigurno da joj išta kažem (ili sebi) i čak sam opovrgnula.

Onda ove godine take two - isto grozno iskustvo, jer je*i ga, razuvjerila sam je prije 3 godine i pripisala je to tinejdžerskoj fazi.

Srdjan Vrancic / CROPIX

S moje strane, drukčije je outat se sa 16 i s 26. Tako da sam istrpila uvrede i pizd*rije i bila uporna u komunikaciji i objašnjavanju svega što ne razumije jer je samohrana majka - jedino dijete i od obitelji imamo samo jedna drugu.

Sve se smirilo nakon par mjeseci. Sad je okej, ja doziram s informacijama, ona s pitanjima, ali odnos je postojan.

Marko

Ja živim s nonom pa nemam pritisak roditelja, ali ona je oduvijek znala, bez obzira na to što sam u srednjoj školi imao cure. Oh, the memories.... I pitala me nekoliko puta, ali svaki put bih pronašao izliku da ne priznam jer, unatoč tome što su mi svi iz društva govorili da mi je nona kraljica i da je otvorena, nisam pronašao hrabrosti za to.

Ne zato što nisam bio toga svjestan već zato što sam iz nekog razloga volio držati svoju privatnost privatnom. Nona i ja se obožavamo, ali ima stvari oko kojih smo tajnoviti jedno prema drugome, i bilo mi je u najmanju ruku neugodno s njom razgovarati o tome.

Ante Čizmić / Cropix

Kad sam prohodao s bivšim u prosincu i kad je on počeo spavati kod mene svaki vikend ili svaki drugi vikend, ja misteriozno počeo odlaziti svaka tri dana ''kod prijateljice piti i spavati'', mislim da je sve sjelo na svoje mjesto. 

U šestom sam mjesecu s nonom čekao autobus jer je išla kod sestre u Beč. Stajali smo i pušili i govori ona meni kako ima puno hrane koju je ostavila i na kraju me pita neću li biti gladan s onim tužnim pogledom tipične none koja strahuje da će se vratiti, a ti ćeš biti kost i koža.

„Ma neću, dolazit će XY kod mene pa ćemo nešto izmiksati.“ Potom me samo pogledala i nasmiješila se od uha do uha i sekundu poslije pitala: „Jeste vas dvoje skupa?“

Nisam više mogao tajiti, a ni odugovlačiti jer je bilo bolno preočito. Zagrlio sam ju i rekao joj da jesmo, a ona me pitala koliko dugo, tko je cura, a tko dečko.

Zakolutao sam očima i odgovorio joj protupitanjem. „Zašto misliš da već dvije godine idem na Pride, nona?“ Želi i ona doći, naime.

Uglavnom, da... divno iskustvo. Rekla je da neće nikome reći. Majci neću reći jer je ona promjenjiva, s ocem se ionako slabo čujem pa nemam ni potrebu za time jer će vrijeme otkriti.

Prije dva vikenda sam pijan došao doma i paradirao s Pride zastavom po stanu, a ona se samo nasmijala. 

Siniša

Tek sad vidim zapravo koliki sam ja sretnik. Istina, moje outanje prije nekih 10-ak godina nije doma naišlo odmah na odobravanje, ali s vremenom, člancima s interneta, razgovorima, prepričavanjem iskustava drugih, dugih objašnjavanja da su LGBT ljudi sasvim normalni, sve je nekako sjelo na svoje mjesto.

Srdjan Vrancic / CROPIX

Usput su sreli i neke gej ljude, imali prilike čuti i od njih neke stvari… Moji su počeli mijenjati stavove i danas su jako osjetljivi na bilo koju vrstu diskriminacije. I to ne samo obitelj već i prijatelji i poznanici koji su imali malo konzervativnije stavove.

Spominjao sam puno puta prijatelje koji su religiozniji, neki su čak i radikalno desno orijentirani i u pravašima, ali s vremenom su vidjeli da imati gay prijatelja nije ništa strašno.

Danas mi svi pokušavaju namještat tipove kad čuju za nekog da je gej.  Čudna je to vrsta ljudi kojom sam okružen. Od onih koji su odmah prihvatili i nije im to stvaralo nikakav problem do onih s kojima je to išlo malo teže, ali danas su prilično otvoreni po tom pitanju. Osim jednog frenda koji je rekao da mi neće oprostit ako ikad završim sa Srbinom ili muslimanom. Little did he know da sam već to odradio.

homofobija

outanje

coming out. gay

izlazak iz ormara

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter