KAKO JE ŽIVJETI U METROPOLI BEZ AUTA?

'Na biciklu nema gužve, živciranja u koloni i brige oko parkinga, a na njemu se i najbolje razbudim. Čak volim vožnju tramvajem'


Lada Novak Starčević
15.08.2019.19:00
'Na biciklu nema gužve, živciranja u koloni i brige oko parkinga, a na njemu se i najbolje razbudim. Čak volim vožnju tramvajem'
Privatni album

sažeto

'Ni biciklisti ni vozači auta često ne znaju što rade. Guraju se, svi su bahati i misle da imaju prednost', kaže naša sugovornica sa desetogodišnjim stažem vožnje bicikla


Lada Novak Starčević
15.08.2019.19:00

Dok u svom automobilu jurim po gradu s jednog na drugo mjesto čini mi se nevjerojatno da netko sve te stvari obavlja na biciklu ili pješice no iz godine u godinu sve je više takvih sugrađana.

Mladi su sve manje zainteresirani za vožnju, moguće zbog prilične skupoće vozačkog ispita, ali i zbog alternativnih načina prijevoza.

Svi koji su odbacili automobile kažu mi da im je to, nasuprot mišljenju da je komplicirano, donijelo svojevrsnu slobodu. Nema točenja benzina, stajanja u koloni, traženja parkinga... A svi kažu da imaju dojam da su tako dobili i vrijeme za sebe, bez uzrujavanja oko gužve.

Razgovarali smo s dvoje Zagrepčana kojima ne pada na pamet sjesti u automobil, a imaju za to dobre argumente:

DINA POPOVIĆ (44)

Iako je položila vozački još na početku fakulteta, i to iz prvog pokušaja, nikada nije vozila automobil.

"Ne sviđa mi se osjećaj nelagode koji imam kad sam u autu. Vjerojatno zato što nisam počela voziti odmah nakon polaganja vozačkog pa nisam odmah stjecala iskustvo. Fali mi sigurnosti, ne želim ugrožavati ni sebe ni druge u prometu", kaže nam iskreno. 

Priznaje da je komotna jer njezina četveročlana obitelj ima auto pa kad treba ići negdje dalje, muž vozi.

Dugo je pješačila, a onda je u tridesetima počela redovito voziti bicikl. "Često sam vozila i kćer u stolici na biciklu do vrtića. Sada ne mogu zamisliti da idem drugačije na posao. Ne gužvam se po putu, a i lako se parkiram".

Privatni album

Vozi se barem 200 dana u godini, a čak joj je i draže voziti zimi.

"Ne razumijem zašto svi vade bicikle iz šupa usred ljeta i najvećih vrućina. Najveći gušt je vožnja u jesen ili proljeće. Jedino izbjegavam vožnju po kiši jer se previše smočim".

Do posla ima 20 minuta normalne vožnje, a dio puta većinom prođe sa suprugom koji je isto na biciklu pa onda produže svatko svojim putem.

Mnoge su prednosti vožnje biciklom pred autom. Brže se stigne, nema gubljenja živaca u prometu, zdravije je, sili me na kretanje, a i dobro razbudi ujutro. 

Bicikl joj diktira odijevanje tako da pazi da joj odjeća uvijek bude zgodna za vožnju. U njezinoj garderobi nema mjesta suknjama i dugim kaputima, a zimi pazi da joj jakna bude topla i da pokriva leđa.

Privatni album

Kaže da joj nikad ne padne na pamet misao da bar vozi automobil. Sad su djeca veća, ali i dok ih je trebalo voziti po aktivnostima uvijek bismo se nekako snašli.

"Išli smo tramvajem ili koristili sjedalicu za bicikl. Volim tramvaje. Mene jedino može izluditi vožnja u autu. Osjećam nervozu pri stajanju u kolonama i sve mi je draže od toga", priča nam.

Privatni album

Dva puta je do sad imala teže padove. Još kao tinejdžerica je razbila arkadu jer je udarila glavom u kamen, na savskom nasipu. Drugi put je imala kontuzija lakta prije dvije godine. No to je, smatra, normalno, kad toliko voziš.

"Oko starog Trnja sam pala, prebrzo sam i okomito uletjela na rinzol. Jednom mi se vezica tenisice zapetljala za pedalu, to je baš opasno. Od tada pazim da mi vezice nisu predugačke", kaže Dina.

Nakon godina iskustva kaže da su podjednako opasni na cesti i biciklisti i vozači automobila. Smatra da je glavni problem svih - egoizam.

"Čudim se da nema više nesreća u kojima su sudionici biciklisti jer ni oni ni vozači često ne znaju što rade. Guraju se, svi su bahati i misle da imaju prednost", navodi i dodaje da na biciklu nema mjesta slušanju muzike.

U vožnji ne razmišljam, gledam oko sebe i opuštam se. Ali bitno je stalno imati pod kontrolom uvjete na cesti jer nismo sami.

Ljubav prema biciklima je prenijela i na djecu tako da i oni često biraju to prijevozno sredstvo, a sin student isključivo se vozi biciklom.

Privatni album

TOMISLAV KUKEC (32)

Kad su krajem srednje škole svi dečki pričali kako će polagati vozački on je već tad počeo raditi. Tad je već vozački stajao oko 6000 kuna i to mu je bilo previše, a roditelje nije htio žicati. Tako je ideja o vozačkoj dozvoli završila s 'budem', priča nam Tomislav. 

"Kako je vrijeme išlo ili nisam imao vremena ili novaca. I prošlo je deset godina i nikad to nisam napravio. Otkad živim u Zagrebu baš mi nikad nije falilo", kaže nam i dodaje da misli da bi mu gužve i stres u prometu bili jako naporni jer nikako ne voli konflikte.

Eventualno bi nekad volio s obitelji otići na izlet izvan grada, ali ima dosta prijatelja pa se onda s njima dogovori. Njegova tročlana obitelj, u kojoj niti partnerica ne vozi, najčešće se odlučuje za vožnju busom.

"Lani smo išli vlakom od Zagreba do Splita, pa od Splita do Pule. To je jedna avantura". 

Po gradu najčešće ide pješice ili tramvajem, a ako kasni ili pada kiša ide taksijem.

Kad sam izračunao koliko mjesečno trošim na taj taksi, iznos je oko 500 kuna najviše, a kad bi morao plaćati auto, servise, benzin, parking i moguće kazne bilo bi sigurno skuplje. Vremenski bi mi trebalo isto, a još bi se živicirao kao moji kolege oko parkinga.

Kad ide javnim prijevozom, objašnjava nam, do posla mu treba 25 minuta, a otprilike mu isto to vrijeme treba za dolazak taksijem u špici.

Kaže da mu ne bi bio problem ni kad bi mu posao bio puno dalje od kuće.

"Neko vrijeme su u mojoj firmi govorili da ćemo seliti izvan grada. Čak sam se i veselio jer sam podstanar pa bi vjerojatno našao neku jeftiniju kuću od ove u centru", objašnjava.

CROPIX/arhiva

Nije mu nikakav problem seliti se za poslom. Dok je živio sam uvijek je tražio stan koji je pet minuta od posla tako da si je prilično pojednostavio život.

Bicikl vozi ponekad, ali nije pasionirani biciklist. Kaže da bi vremenski uvjeti morali biti idealni da bi mu bio gušt.

Što se tiče nekih situacija, kad, primjerice, treba ići na hitnu, čini mu se jednostavnije uzeti taksi nego juriti vlastitim automobilom.

Strah od vožnje nema iako je doživio nekoliko teških prometnih nesreća kao maloljetnik, a i na poslu se nagledao brojnih nesreća. Kaže da je dobar suvozač koji nikada ne pametuje. Voli kad se stisne gas, čak mu je iritantno kad netko vozi presporo.

Zanima me gledati ljude kako voze. Prijatelji su mi se smijali jer sam godinama igrao jedan simulator vožnje kamiona koji je vrlo uvjerljiv. Voziš se kroz cijelu Europu, praktički u realnom vremenu.

"Svi su se čudili zašto sam tako lud za tim. Čak sam si htio kupiti volan sa papučicama... To je moja vožnja. Nema policije, kazni, nitko ti ne trubi", smije se.

automobil

biciklizam

vozačka dozvola

pješaci

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter