Posljednji trenuci najvećih nacista

Na vješala su dolazili uplašeni i blijedi ko krpe, a njihova su tijela spaljena u istoj peći u kojoj su oni u Dachau palili Židove


Robin Mikulić
08.12.2018.17:00
Na vješala su dolazili uplašeni i blijedi ko krpe, a njihova su tijela spaljena u istoj peći u kojoj su oni u Dachau palili Židove
profimedia

sažeto

Do smrtnog odra vodilo je 13 stepenica, stara je to američka tradicija. Svaka je platforma imala propadalište koje je garantiralo da prisutni ipak ne vide posljednje trzaje osuđenika


Robin Mikulić
08.12.2018.17:00

Suđenje nacističkim ratnim zločincima u Nürnbergu označilo je novo poglavlje u svjetskoj povijesti. Glavešinama Hitlerovog režima koji je počinio dotad nezabilježene zločineprotiv čovječanstva prvi se put u sudskoj praksi, između ostaloga, sudilo za genocid. Glasoviti procesi započeli su pola godine nakon završetka II. svjetskog rata, trajali su nešto više od godine dana te rezultirali s 12 smrtnih osuda.

O težini i razmjerima brutalnih zločina izvještavalo se tad diljem svijeta, a smrtne su presude nacističkom političkom vrhu bile već gotovo predodređene. Potvrđuje to činjenica što je već prije kraja suđenja naručena specijalna užad za vješanje, 40 komada konopa od prvorazredne talijanske konoplje s čvorom obloženim kožom kako bi omča osuđenicima samo stezala vrat ne ranjavajući im kožu. Svaki je konop bio dugačak točno tri metra i deset centimetara, piše Yugopapir.

profimedia

Odred za odstrel

U to je vrijeme već odlučeno i tko će biti dželat najvećim njemačkim krvnicima. Kad je prvi otpao, jer je odlazio u penziju, izbor je pao na Amerikanca Johna Woodsa, iskusnog američkom časnika koji je u svojoj karijeri izvršio 364 smrtne kazne vješanjem. A da svemir ima humora dokaz je to što je umro u prometnoj nesreći ugušivši se sigurnosnim pojasom vlastitog auta.

Radio je s pet pomoćnika pripremao se za posao života. Njihova imena, doduše, nikad nisu izašla u javnost. Osobno se za to pobrinuo tražeći da se njihovi identiteti sačuvaju u tajnosti zauvijek kako njihove obitelji ne bi prolazile isto što i njegova zbog izbora njegove karijere. Woods je, naime, nekoliko puta tijekom svog života trovan.

Cirkuska arena

Za mjesto pogubljenja odabrana je stara sportska dvorana zatvora u kojem su osuđenici boravili tijekom suđenja. Prozore su zastrli plavim zastorima, kako bi bili sigurni od nepoželjnih pogleda. Oko stratišta podignut je ring od 10 jakih svjetla, a u središtu su se nalazile tri jednake tribine visoke dva metra izrađene od grubog drveta.

Do smrtnog odra vodilo je 13 stepenica, stara je to američka tradicija. Svaka je platforma imala propadalište koje je garantiralo da prisutni ipak ne vide posljednje trzaje osuđenika. Svako je tijelo na užetu trebalo visjeti 15 minuta, a koristila su se samo dva od tri vješala. Treće je bilo rezervno, za slučaj da nešto pođe po zlu.

U pomoćnoj sobici, odmah do stratišta, postavljeno je nekoliko poljskih kreveta za čuvare te 12 sanduka od grubog drveta bez ikakvih ornamenata ili ukrasa.

profimedia

Tajne pripreme

Sve su se te pripreme vršile u tajnosti. Što se na tom Odjelu smrti, kako su ga interno zvali, događa nisu znali čak niti čuvari koji su pazili osuđenike. Prostor je bio strogo čuvan, a dan pred izvršenje kazne, pred palaču pravde postavljeni su čak i tenkovi.

Samom izvršenju smjelo je prisustvovati svega 45 ljudi, od čega ih je osam bilo novinara. Redoslijed izvršenja smrtnih bio je poznat otprije. Najavljeno je da program kreće od ponoći 16. listopada 1946. godine.

U Nürnberg su za te potrebe stigli najviši njemački dužnosnici, predsjednik bavarske vlade i nirnberški javni tužilac. Oni su s američkim časnicima u noći izvršenja optuženima morali priopćiti da su im žalbe odbijene.

profimedia

Niste mi rekli ništa novo

Prvi je na red došao Streicher. Kad su vrata njegove ćelije otvorena, bio je budan. Nosio je potkošulju i hlače. Zatreptao je očima. Kad mu je priopćeno da mu je molba odbijena te da će njegova osuda biti izvršena rekao je hladno tek da nije čuo ništa novo što nije znao već i ranije.

Sauckel, von Ribbentrop, Keitel i Kaltenbrunner bili su tad u okolnim ćelijama. Čuli su što im slijedi, ali nitko od njih nije progovorio ni riječi. Jedino što je Sauckel rekao bilo je to da visoko poštuje američke oficire. „Uvijek su sa mnom postupali lijepo, ali nikako ne mogu poštovati američko sudstvo.“

profimedia

Te je noći padala jaka kiša, a bilo je i hladnije od prosjeka. Ekipa koja je čekala u dvorani bila je nervozna. U prvom redu do stratišta postavljeno je osam stolova za novinare. U prostor za pogubljenje moglo se ulaziti samo kroz mala željezna vrata. Dopremljena su čak i dva svećenika, jedan katolički drugi luteranski. Sve je bilo spremno.

Ribbentrop

Kad su se na željeznim vratima čula prva tri udarca bilo je jedan ujutro. Iza dva stražara prvi je glavu pomolio Ribbentrop ruku svezanih lisicama, košulje otvorene na prsima te od vjetra i kiše lako razbarušene kose. Bivši nacistički ministar vanjskih poslova osvrnuo se po prostoriji te nesigurnim korakom zakoračio prema vješalima. Zaustavio se pred prvom drvenom stepenicom žuta lica. Od straha je sklopio oči.

Ribbentrop

„Neka Bog spasi Njemačku. Želim da Njemačka opet bude ujedinjena, da se Istok i Zapad slože kako bi mir mogao zavladati svijetom.“ Tim se riječima oprostio od života.

Keitel

Pet minuta nakon toga opet se kucalo na ona mala željezna vrata. Ušao je Keitel, šef Wehrmachta, blijed poput krede. Odjeven u generalske hlače sigurnim je korakom koračao prema svom krvniku.

„Molim Svemogućeg da se smiluje njemačkom narodu. Više od dva milijuna ljudi umrlo je prije mene. Sada idem za svojim sinovima. Neka Bog čuva Njemačku!“

Nakon toga liječnici su provjerili kuca li Ribbentropu još uvijek srce. Nakon što su ustanovili smrt, njegovo je uže odrezano oštrim nožem dok mu je leš prebačen u sanduk.

Nisam kriv!

1:30. Čuje se novo kucanje. U dvoranu smrti ulazi golemi Ernst Kaltenbrunner. Dočekao ga je katolički svećenik. Osuđenik je drhtao dok je svećenik nad njim čita molitve za pokojnike.

Njegovo lice puno ožiljaka bilo je blijedo. „Volio sam svoju domovinu i svoj narod. Nisam kriv ni za jedan zločin zbog kojih ste me osudili“, izgovorio je kukavički prije no što je pao u svoju smrtnu jamu.

Göring se kukavički ubio sam

profimedia

Nakon njega na istom su ga putu slijedili Jodl, Rosenberg, Frank, Frick, Streicher, Sauckel i Seyss-Inquart. „Deset ljudi u 103 minute, to je dobar posao“, uzviknuo je krvnik Woods kad je pogubljen posljednji osuđenik.

Göring, čovjek čijem se pogubljenju veselila većina prisutnih, nije im dao tu zadovoljštinu. Otrovao se u svojoj ćeliji prije no što je izveden na stratište, ali se nikad nije saznalo kako je došao do otrova.

Spaljeni su u peći u Dachau

Mrtvački sanduci s leševima nacističkih glavešina prebačeni su nakon izvršenja smrtnih kazni iz Nürnberga u koncentracijski logor u Dacahu. Krematorij u kojem su svega par godina ranije nacisti spalili milijune svojih žrtava čekao je spreman svoju posljednju intervenciju.

Peć i njezin oganj spremnim je držao bivši njemački logoraš glasovitog imena Richard Wagner. Prvog je vatra progutala Keitela, zadnji je bio Streicher. Nakon nekoliko sati peć je zauvijek ugašena. Američki su vojnici skupili pepeo ratnih zločinaca i prebacili ga u dvije kante za smeće.

Kante s pepelom džipom su prevezene na obalu rijeke Isar, rijeke koja prolazi kroz München, gdje je pepeo bačen u vodu. Točna je lokacija nepoznata je su se sudionici morali zakleti da ju nikad neće odati.

100posto vremeplov

Hitler

nacisti

koncentracijski logor

nürnberški procesi

nürnberg

göring

ribbentrop

dachau

posljednje riječi

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter