FOTO: U tajnim nacističkim bunkerima u Zagrebu

Najveći od njih ne vidi se ni na Google kartama, '45-e je skrivao Hitlerove jurišnike, a '91 je bio sklonište


Robin Mikulić
01.05.2019.11:00
Najveći od njih ne vidi se ni na Google kartama, '45-e je skrivao Hitlerove jurišnike, a '91 je bio sklonište
tomislav kristo / cropix

sažeto

Istražili smo zaboravljene bunkere u zapadnom dijelu grada. Obišli smo dva bunkera na Črnomercu i jedan nadomak Podsuseda


Robin Mikulić
01.05.2019.11:00

Zagreb je pun tajni. Neki su s njima upoznati bolje od drugih. Najviše se to možda odnosi na nas dotepene Zagrepčance koji nisu imali prilike provesti djetinjstvo penjući se, obilazeći i njuškajući po zaboravljenim biserima vojne povijesti. 

Jer, tko se kao dijete nije igrao rata? Ovdašnji klinci su, kako sam naučio, za tu igru imali samo mnogo bolje uvjete. Iako, ja, kao i čitava moja generacija, jesmo odrasli u ratu. Možda nije najzgodnije reći, ali i dalje nas to nije spriječilo da ga se igramo – apsurdne li misli. No, možda je upravo to taj temeljni problem čovječanstva i žudnje za krvlju, nasilju se uči od malih nogu. 

Dosta filozofiranja, vratimo se mi priči.

tomislav kristo / cropix

Bunkera ima posvuda. Po Zagrebu su posijani doslovno u gotovo svakom kvartu koji je niknuo podno Medvednice, a vjerojatno i šire. Kao što rekoh, relativno sam nov ovdje – 12 godina staža. Ne znam sve. Pa ipak, nemalo sam se začudio, krenuvši u istragu ove teme, kad sam naletio na informaciju da se u mom kvartu - Črnomerec, nalazi ne jedan, ne dva pa čak ne niti tri, nego čak pet bunkera. Rekoh, pa što ja, rođeni avanturist i istraživač – mo'š mislit, ne bih to lijepo istražio.

Tajna črnomerečkih bunkera

Interneti kažu da je do njih lako. Mali je problem u tome što ih više nema pet, nego su se održala samo dva od kojih je tek u jedan moguće ući. Drugi leži zaglibljen polupotopljen u jednom od dvije črnomerečke lokve koje se iz nekog razloga nazivaju jezerima.

Krenuli smo, tako, fotograf i ja u tu istraživačku ekspediciju. I on i ja naoružani istim informacijama. Dođeš do okretišta na Črnomercu, prođeš super izdanje propalog Todorićevog lanca dućana, probiješ se kroz mrežu na sjeverozapadnom dijelu odmah do stare Ciglane i kreneš u žbunje.

Obavezno ponesite vodonepropusnu odjeću, kažu upute, ne idite po mraku, opasno je. Nije to parkić, kretat ćete se po zagrebačkoj verziji džungle gdje divlje zvijeri, opasni reptili i smrtonosni insekti samo čekaju na urbane avanturiste. 

tomislav kristo / cropix

Dobro, malo pretjerujem, ali dopustit ćete mi da dokraja iživim svoju robinzonovsku fantaziju. Obuću svakako ponesite. Nakon što smo mi tim labirintom satkanom od žbunja, visoke trave, niskog raslinja i rabljenih kondoma lutali dva sata, nisu nam bile mokre samo čarape. Bile su nam mokre i gaće. Sve za službu.

I do tih fortifikacija, ako niste kreteni poput nas dvojice, doći ćete odmah. Prije no što se upustim u svoju epopeju fejlova ispričat ću vam pravi put. Krenete, dakle, od one prerezane žice kod Konzuma. Hodate minutu ravno kroz utabanu stazu. Uđete u šumarak. Prođete prvo jezerce, odmah do je drugo. U drugom leži Prvi bunker. Lijevo od njega, zaklonjen granama, skriva se drugi. 20 metara zračne udaljenosti. 

Taj prvi, za koji Internet kaže da ga je teže naći – što je fakat nerazumljivo jer doslovno izvire iz vode na čistini smještenoj 10 metara od golemog parkirališta, našli smo odmah.

Drugi, a rekao sam vam gdje se nalazi, tražili smo sat i pol. Prohodali smo čitavu tu črnomerečku džunglu, neke dijelove i dvaput (čovjek niti ne shvati koliko je taj labirint puteljaka utabanih od strane ljudi koji iz samo njima poznatih razloga misle da u Zagrebu nema boljih jebodroma nego učmale šumice o čemu svjedoče gomile nesmotreno odbačenih kondoma), vratili se u auto, ponovno konzultirali internete, GPS i onda konačno shvatili da bismo za upute mogli pitati ribiča koji peca plastične boce na prvom jezeru.

tomislav kristo / cropix

„Dečki, pa taj vam je bunker odmah tu gore iznad mene. Kaj ga ne vidite?“, pita nas začuđeno ribič.

I, gle vraga, fakat je. Prošli smo ga dvaput. Dvaput. Nijednom nismo zakoračili prema njemu jer se ona druga staza činila manje blatnjavom i obraslom. Izaberi jedan put, sigurno ćeš pogriješiti, kako bi rekla Fata Morgana u Hugu. Brijem da se tako zvala, slobodno me ispravite. Ali, eto, čisto da potvrdimo još jednom najvažnije pravilo avanturista. Pravo se blago uvijek krije iza paučina, lokvi, blata i hrpe dreka. O, da. I kroz ljudski feces valja proći na putu do najvećeg bunkera u ovom dijelu Hrvatske.

Najveći bunker takve vrste u Hrvatskoj

Riječ je o, kako izvori stručniji od mene kažu, njemačkom bunkeru iz Drugog svjetskog rata, takozvani regelbau. Mi bismo ovdje rekli tipska gradnja. Po više povijesnih izvora, isti onakav kakav je bio i na Siegfriedovoj liniji u Njemačkoj. Znači, daleko je od toga da bude unikatni svjedok povijesti.

Po onome što se zna, korišten je za komunikacije i protuzračnu obranu u službi 7. SS divizije Prinz Eugen. Građevina površine više od 300 kvadrata i teška nekoliko desetaka tona očuvana je do te mjere da bi se očekivalo da se odnekud začuje “Alarm! Alarm!”, kako je kolega svojedobno napisao, pa da se ispred vas stvore Hitlerovi jurišnici. 

Bez pretjerivanja, uz malo truda oko čišćenja okoliša i valjda metar debelih zidova, mjesto bi izgledalo kao da je sagrađeno prije par godina. Kako je konstruiran, teško je sjetiti se eksploziva kojim bi ga se uništilo. Više je to kakva utvrda nego bunker. U blizini, na drugoj strani jezera, nalazi se još jedan, gotovo uništeni bunker koji se malo-pomalo predaje vodi. Ukupno ih je bilo pet, a regelbau koji smo obišli bio je središnji.

tomislav kristo / cropix

Vrijeme je učinilo svoje, metalni dijelovi konstrukcije su zahrđali. Ulaz je slobodan, vrata više nema, a ona kojima su se otvarali ventilacijski otvori jako su zahrđala. Za vrijeme Domovinskog rata, doznajemo, regelbau je služio kao sklonište. Uočljivi su tragovi korištenja, s pokojim grafitom na zidovima, uobičajenim folklorom koji krasi takva zagrebačka mjesta. Ništa čudno, vrlo je prostran, s nekoliko velikih prostorija. Dobro ga skrivaju okolna šuma i šikara, teško je uočljiv s tla, iz zraka vjerojatno podjednako, a teško ga je zapaziti i na Googleovim kartama.

U sve se ovo, baš poput nas, možete uvjeriti i vi sami. Za neko čudo, bunker nije nastanjen niti su u njemu vidljivi tragovi nedavno zapaljene vatre. Neke su prostorije, doduše, pune vrećica čudnog sadržaja, druge su pune rupa koje se čine da onamo pripadaju, treće ljudi koriste kao ad hoc 'jebodrome'. O, da. Čak se i ondje ljudi vole.

No, sve u svemu, mjesto se ne čini nimalo opasnim. Zidovi su još uvijek bijeli, stropovi iako zahrđali čvrsto stoje na mjestu, a podovi se čine kompaktnima. Drugim riječima, ako sam preživio ja, preživjet ćete i vi.

Druga destinacija, treći bunker. Podsused.

Potpuno drugačiji tip bunkera nalazi se samo 15 kilometara zapadno

Do njega je, prema uputama s interneta također lako. U praksi je ipak malo teže. Mi smo Podsused okružili dvaput. Ali, zato vi, ako ovo čitate, nećete morati. Vozite se, dakle, Alejom Bologne. Prođete Zagreb. Dođete do ono čudnovatog raskrižja pred Zaprešićom – račvište od tri ceste. Pođete desnom. Skrenete opet prvo desno – čim vidite željeznički most koji premošćuje rijeku Krapinu netom prije no što se ulije u Savu. Spustite se asfaltnom cesticom ispod tog mosta et voila! Usamljena i gorda kula koja nijemo, nagrižena zubom vremena, stražari na obalama i obroncima zapadnog ruba grada.

tomislav kristo / cropix

Bit ću iskren. Iako je građena prema njemačkim planovima za njezinu endehazijsku vazalsku vladu, odmah se vidi da je kvaliteta izvedbe mnogo lošija od one bunkera na Črnomercu. Stepenište koje vodi u bunker gotovo se u potpunosti odvojilo od glavne zgrade, ali se još uvijek dovoljno čvrsto drži da se stepenicama popnete kako biste zavirili u unutrašnjost bunkera. Samo oprez!

Nosivi stupovi stepeništa su slomljeni i stvarno se pokušajte othrvati potrebi da zavirite u utrobu kule. Ionako se nema što za vidjeti. Svi su stropovi propali, ući se, dakle, ne može, a vidjet ćete tek gole ciglene zidove. Čak ni moj fotograf nije imao muda penjati se, a većeg je duha, da ne kažem muda, od mene. Ili sam ja samo glup.

Nesuđena crta obrane

Bilo kako bilo. Nekoliko riječi o povijesti podsusedskog bunkera. Onih travanjskih te svibanjskih dana ’45., kad je već bilo izvjesno da je Njemačka izgubila rat, a s njom i NDH, Zagreb je bio prava ljudska košnica. „Mnoštvo hrvatskih i njemačkih vojnih odora, raznih rodova, izmiješanih s izbjeglicama iz cijele Hrvatske preplavilo je zagrebačke ulice“, piše Vojna povijest. 

„Broj stanovnika višestruko se povećao, a vojni su šatori bili postavljeni i izvan dvorišta vojarni. Velik broj ljudi iz raznih krajeva Hrvatske, osobito s juga zemlje, bježao je pred nadirućim snagama Jugoslavenske Armije. Mnogobrojni su se hrvatski časnici zalagali za obranu Zagreba, gdje bi se zaustavljajući JA dalo vremena hrvatskim pregovaračima da stupe u kontakt s Angloamerikancima. 

Planovi o obrani Zagreba izrađeni su još 1944. godine. Grad je bio podijeljen u tri obrambene zone: prva zona Remete – Gračani – Gornji Bukovec – Dubrava – Savica do Leskovca – Stenjevec – Podsused, druga zona Maksimir – Kanal – Horvati – Kustošija – Šestinski dol – Mirogoj – Donji Bukovec i treća zona bila je predviđena za eventualno povlačenje obrambenih snaga iz prve i druge zone prema Gornjem Gradu i Tuškancu. 

tomislav kristo / cropix

Na tim se mjestima planiralo posljednje moguće obrambeno uporište. Teško naoružanje trebalo se prikupljati na Kazališnom trgu i kod Tehničkog fakulteta u Klaićevoj ulici odakle bi se raspoređivalo na zagrebačkoj bojišnici, već prema potrebi. 

Od prosinca 1944. u prvoj se zoni, osobito na području Gračana, Remeta i Bukovca, izgrađuju razne fortifikacije, prije svega betonski bunkeri, koji su i danas dobro očuvani“, kaže izvor.

Ako ste, dakle, i sami raspoloženi malo istražiti zapadni dio Grada, detaljne upute imate. A kako stvari stoje, uskoro biste na istom mjestu mogli pročitati sličan vodič kroz noviju fortifikacijsku povijest istočnog Zagreba. Ne, ozbiljno. Idući tjedan se penjemo kroz obronke ponad Maksimira i Sesveta gdje je, navodno, razasuta gomila objekata sličnih ovima iz današnje priče. Plus, neki od tih bunkera su još uvijek opkoljeni minama pa će napetost biti još i veća.

Stoga, prije nego se sami odlučite osvojiti te utvrde, pričekajte našu priču kako biste se uvjerili da je bezbedno. Ako preživim ja, preživjet ćete i vi.

Hitler

NDH

II. svjetski rat

bunker

tajna povijest

bunker na črnomercu

bunker u podsusedu

pavelić

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter