Šokantni izvještaj iz hrvatskog logora smrti

'Najveći problem na Golom otoku su homoseksualci. To su većinom psihopati koje tretiramo kao bolesnike i dajemo im terapiju'


Robin Mikulić
15.11.2018.17:00
'Najveći problem na Golom otoku su homoseksualci. To su većinom psihopati koje tretiramo kao bolesnike i dajemo im terapiju'
istock

sažeto

U reportaži o zloglasnom zatvoru iz '71. nevjerojatna je količina propagande


Robin Mikulić
15.11.2018.17:00

Na Yugopapiru naletjeli smo na ekskluzivnu reportažu s ozloglašenog Golog otoka iz ’71. i, priznajemo, ostali smo nemalo šokirani propagandom. Autor teksta, tako, na početku svoje reportaže priznaje kako je Goli otok u svojim začecima bio kaznionica za političke zatvorenike koji su, nakon što su pušteni na slobodu, pronijeli loš glas o zatvoru, ali uvjerava kako tome već dugo nije tako.

Tada, one davne 1971., Goli je otok namijenjen izdržavanju kazni za mlade prestupnike. Priznaje, doduše, da se i oni žale na uvjete na otoku, ali tvrdi da ima i drugih. Ljudi koji vjeruju da se s zatvorenicima na Golom otoku postupa preblago.

Bit će još i bolje

„Valja odmah reći da Goli otok nije ono što većina zamišlja. Istina, na njemu je ograničeno kretanje osuđenih za vrijeme radnog vremena, ali kad osuđeni imaju slobodno vrijeme cijeli otok (u prosjeku promjera oko dva i pol kilometra) je njihov.

istock

Otok je dobrim dijelom pošumljen. Betonske ceste i pješačke staze povezuju mnoge pogone s naseljem u kome borave osuđeni, s upravom doma, zgradom hotela, restorana itd.

Kad se podigne vodovod, a to se očekuje još ove godine, na otoku će biti još više zelenila, svijetlih hala s ventilacijskim uređajima i suvremenim mašinama.

Goli otok još više će promijeniti izgled, još brže demantirati lažne glasine koje o njemu, kao nečem sumornom, kruže. Ali, bez obzira kako će on izvana izgledati, kazneno-popravni dom na Golom otoku i dalje će ostati mjesto za preodgoj mladih ljudi koji su krenuli stranputicom“, prenosi Yugopapir.

Adekvatna psihološka skrb

Mlade osuđenike dočekivali su po prijemu psiholog, psihijatar i pedagog. Suvremenim metodama rada poput psihoterapije osuđeni su liječeni od trauma hapšenja i rastanka s roditeljima i djevojkama. Osim toga, ti su ih stručnjaci psihološki pripremali na život i rad u domu.

Psiholog Mijat Ravlić (33) tvrdio je tad da je stjecanje radnih navika najvažniji dio procesa resocijalizacije, a zatvorenici su radili u pogonima za izradu stolaca, keramičkih pločica i druge robe koja se izvozila isključivo u SAD.

Nakon što bi odradili posao, piše srpski reporter, vraćali bi se u svoja naselja koja, prema njegovim riječima, više podsjećaju na neko omanje selo nego na zatvor. Odande bi neki odlazili u školu, drugi u knjižnicu, TV-salu, na sportske terene… Čitajući njegov izvještaj čovjek bi stvarno pomislio da su ljudi na Golom otoku uživali jednako kao zatvorenici u konc logorima iz kojih su svojevremeno također dolazili ovakvi lažni naručeni tekstovi.

istock

Osim toga, osuđenici su navodno imali pravo i na godišnji odmor od kojih su ga neki čak smjeli koristiti izvan otoka. Stanoviti Ljupče Taškov iz okolice Skoplja izrazio je želju da se kući vrati avionom. „U upravi KPD Rab dugo su razmišljali da li da mu to dozvole. Postojala je, naime, bojazan pojedinih odgajatelja da Taškov ne otme avion. Riskirali smo.“

Sretni Makedonac vratio se na otok nakon isteka godišnjeg odmora, a strahovi njegovih odgajatelja pokazali su se neutemeljenima.

Osim toga, uprava je mladim prestupnicima u tom trenutku omogućila i neograničeno dopisivanje s rodbinom i posjete svake nedjelje. „Nastojimo da roditelji postanu aktivan faktor u preodgoju osuđenika. Samo za osam mjeseci ove godine osuđenicima je došlo u posjetu 1.150 posjetitelja. Oženjeni imaju poseban popust. Po pravilu, žena osuđenika može, ako to želi, i više dana ostati u posjeti svom suprugu. Smatramo da je to jako važno radi čuvanja integriteta bračne zajednice“, ispričao je reporteru upravitelj Ivan Saftić.

'Pasivni homoseksualci su najopasniji'

Možda je to ipak bilo rješenje za jedan drugi problem koji je morio upravu Golog otoka. Buktjela je homoseksualnost. „U naselju točno znamo tko su oni. Najgore je, međutim, kada se nekoliko homoseksualaca udruži, sačekaju u WC-u nekog mlađeg osuđenika i siluju ga. To je i za zatvorske prilike užasno“, ispričao je tad 20-godišnji Beograđanin Dragan Šećerovski.

 „Dr. Vasilije Puljević potvrdio nam je postojanje homoseksualaca. -Da li su ti homoseksualci pokušali prići i jesu li s tobom tražili vezu i prijateljstvo – jedno je od pitanja koje postavljamo učesnicima ankete. Od 162 osuđenika koji su ove godine sudjelovali u anketi, njih 11 posto odgovorilo je da su imali 'takve prilike'. Prema tome, negirati postojanje ovakvih pojava u KPD Rab na Golom otoku, bilo bi suprotno stvarnosti. Tih pojava ima, kao i na drugim mjestima gdje boravi duže vremena veći broj muškaraca.

Treba razlikovati one 'pasivne' i one 'aktivne' homoseksualce. 'Pasivni' su u manjini, ali zato 'opasniji'. 'Aktivnih' homoseksualaca ima više. Prema njima često izričemo odgojne kazne odvajanjem u druge prostorije, samice ili odjeljenje s pojačanim nadzorom. S 'pasivnim' homoseksualcima situacija je kompliciranija. To su većinom psihopati kojima je homoseksualnost sastavni dio života. Njih tretiramo kao bolesnike i dajemo im određenu medicinsku terapiju“, kazao je psihijatar.

istock

Samoubojstvo pokušavaju psihopati

No, nije to bio jedini problem s kojim su se psiholozi onih dana na Golom otoku susretali. Tijekom ’71. godine bilo je 50 slučajeva ljudi koji su zbog psihičkih problema pokušali pobjeći (što nikome nije uspjelo) ili su na sebe digli ruku.

„Samoubojstvo pokušavaju psihopati. Na otoku imamo bolnicu s psihijatrijskim odjelom s 10 kreveta. Tu se liječe neurotičari. Od ukupnog broja osuđenih koji ovdje izvršavaju kaznu, skoro 70 posto ima neurotske osobine. Nešto više od 5 pacijenata osuđenih su debili i imbecili. Pravih psihopata ima oko 12 posto“, zaključuje doktor Puljević.

homoseksualizam

goli otok

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter