Priča Hrvatice koja je bila na triježnjenju

Nakon burnog izlaska provela sam noć u zatvoru. Imala sam cimericu Turkinju koja je imala proljev, proglasili su me luđakinjom, ali desila se i jedna dobra stvar


Robin Mikulić
14.11.2018.13:50
Nakon burnog izlaska provela sam noć u zatvoru. Imala sam cimericu Turkinju koja je imala proljev, proglasili su me luđakinjom, ali desila se i jedna dobra stvar
iStock

sažeto

Ćelija za triježnjenje me iznenadila. Ne da sam ikad mislila da ću ju jednom doživjeti iznutra, ali bože moj. Život. I to dosta filmski?


Robin Mikulić
14.11.2018.13:50

To je trebao biti jedan od dana koje sam trebala pamtiti čitav život. Na kraju je to i postao, ali ne iz razloga iz kojih sam to očekivala.

Ekipa s kojom sam tad radila bila je nominirana za neku prestižnu nagradu. Bila sam prilično ushićena. Obukla sam svoje najbolje odijelo. Bijelu košulju, dobar kaput i seksi čizme. Čak sam otišla i na frizuru prije eventa. Posebne prilike iziskuju znalačke ruke koje znaju ukrotiti moju divlju grivu.

Sjela sam u auto, navila muziku. Organizator nam je dodijelio vlastiti stol. Šampanjac je tekao u potocima, ali se nisam baš usudila piti. Što ako dobijem i pozovu me na binu da održim govor? Neću se sramotiti pijana pred kolegama.

iStock

Nismo dobili. Ja se nisam napila. Odlučili smo nakon dodjele otići još na koju cugu. Je*eš sve, zaslužili smo to iako nismo dobili. Odradili smo dobar posao.

Event se zavukao. Bio je utorak 2 ujutro, a Zagreb nije tad baš bio mjesto u kojem je u to doba bilo nekog izbora. Najbolje čemu smo se domislili bio je jedan poznati narodnjački klub. Nije baš moj đir, ali nekad čovjek treba pregristi gov*o.

Lik me baš uzeo na pik

Sjela sam u auto, sama, i krenula. Nakon par minuta vožnje, zaustavila me policija, dvojica njih. Prvog se više baš ne sjećam, ima tome već godina, ali zato ću drugog pamtiti do smrti. Visoki ćelavi lik prilično agresivnog nastupa.

CROPIX

Kao, zna on mene iz grada. Ja njega prvi put vidim. Bio je, u najmanju ruku, bezobrazan, a ja nikad nisam bila od žena koje mudro šute. Pušem. Znala sam da nisam pijana, napuhala sam nešto sitno. On piše cedulju na kojoj stoji da sam odbila alkotest i rekla mu da sam popila pivo i razne koktele. Poslala sam ga u pi*ku materinu. Možda nisam trebala, ali ajde.

Stigem ja u taj klub, nadrkana. Ekipa razularena. Odmah sam kliknula s vlasnikom. Ispričala sam mu svoju tužnu priču. On me tješio pjesmom. 10 puta Ne može nam niko ništa za malu koja je ostala bez vozačke. Simpatično.

Gospođo, sad ćete s nama

Dotad smo se već bili fino nacugali. Oko 5 ujutro bilo je vrijeme za poći kući. Ne znam zašto, ali sjedam ja u auto s kolegom veselo pjevušeći onu himnu iz kluba. Nismo još ni pravo krenuli kad rotirka. Isti lik koji me zaustavio prije. Sad gnjavi mog kolegu. Izgubila sam živce i odlučila da ću ja sama kući. Nemrem više tog kretena.

Vraćam se do auta. Odlučim ići okolnim putem. Možda jesam pijana, ali ne toliko da zaboravim gdje me murja uhvatila prije. Je*eš mi mater, kaj me nisu opet zaustavili i to isti oni likovi. „Gospođo, sad ćete s nama.“

Ostavila sam auto na obližnjem parkingu i strpaše me u maricu. Mene, uglednu profesionalku. Prva postaja, Hainzelova. Tamo sam tek puhala. 1 i nešto sitno. Odande do Oranica. Možete reći kaj hoćete, ali murja ne štedi na benzinu. Provozali su me po čitavom gradu.

Rešetke, metalni WC, par kreveta i veliki prozor

Ćelija za triježnjenje me iznenadila. Ne da sam ikad mislila da ću ju jednom doživjeti iznutra, ali bože moj. Život. I to dosta filmski?

Znate one fore sa oduzimanjem vezica, lanaca, remena? Stvarnost. Doslovno su mi rastavili kaput, izvukli žnirance iz čizama. Ja kakva jesam se šalim da, ako se baš planiram objesiti, uvijek imam košulju. Glupača. Skoro su me polugolu poslali u ćuzu radi mog dugog jezika.

Ne sjećam se više koliko je bilo kreveta u sobi, 4 ili 6, ali bilo ih je nekoliko. Madraci relativno novi, zapravo više strunjače kakvih se sjećam s tjelesnog. Nove deke, tople. Ružičaste. Sjećam se da mi je bilo hladno. Dobro da je bio već dan jer ne znam bih li mogla zaspati.

Cimerica iz pakla

Srećom ili nesrećom, imala sam cimericu. Turkinja. Neka fina djevojka. Izgledala je kao da je došla iz izlaska. Doduše, nije govorila ni riječ hrvatskog pa smo se sporazumijevale rukama i nogama. Scena kao iz jeftine komedije. Ja pokazujem zašto sam ovdje. Driving. Drinking. Paris Hilton. U to je vrijeme ona jadna, naime, taman proživljavala sličnu tragediju.

Andrija Lucic / CROPIX

Njen red. No papers. Mama. Papa. Istanbul. Sraćka. Dobro, to nije pokazivala, ali ju je imala. Jadnica je povraćala i obavljala nuždu čitavo vrijeme dok ju nisu odveli. A WC je onaj mali metalni s pipom gdje bi inače bio kotlić. Ja žedna kao graba. Mamurluk. Nije mi bilo druge, u jednom sam trenutku morala gucnuti vodu sa zahoda na kojem se ova mala Turkinja prije toga čitavu noć praznila. Najgora voda u životu.

Kako je vrijeme odmicalo, bilo mi je prilično dosadno. Spavala nisam, s cimericom se isto nisam usrećila pa sam pokušala s policajcem. On govori da ne bi smio, ali staje iza vratiju da ga kamera ne snimi. Još se i danas smijem kad se sjetim kako bi moj (podugačak) razgovor s tim policajcem izgledao nekom tko je vidio ekran te nadzorne kamere. Potpunu luđakinju koja razgovara sama sa sobom.

No, u svemu tome postoji jedna dobra stvar. Pojela sam jedan od boljih pohanaca u životu, ali majke mi. Bio je, doduše, serviran između dvije šnite kruha, ali kaj sad. Najela sam se.

Susret s prošlošću

Oko 5 popodne prebacili su me konačno na prekršajni sud. Imala sam sreće, da je bio vikend prognjilila bih u ćuzi mnogo dulje od 12 i pol sati. Majke mi moje, najdužih 12 i pol sati u mom životu.

Da moja sramota bude veća, ondje sretnem kolegu s faksa. Ja fino obučena, pita me jesu li me prebacili konačno na sud. Studirali smo zajedno. Pita me kad sam stigla. 5 ujutro, odgovaram. A, ti si stranka, znači! Propala sam u pod.

Ulazim u sudnicu, pozdravim se s kolegom. Imala sam sreće. Dobila sam neku razumnu sutkinju koja mi je opalila najmanje što je mogla.

O, da. Bio je to dan koji ću pamtiti zauvijek. Bila sam među prvim Hrvaticama koje su probale ćeliju za triježnjenje. Jedan dan u životu sam bila hrvatska Paris Hilton. Tko to još može reći za sebe, a?

policija

Paris Hilton

triježnjenje

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter