ISPOVIJEST ŽENE (35) KOJA ZNA DA ĆE USKORO UMRIJETI

'Ne polažemo pravo na sutra. Naša tijela su iznajmljena. Ovaj dan je iznajmljen. Ništa neće ostati...'


100posto
08.11.2018.17:00
'Ne polažemo pravo na sutra. Naša tijela su iznajmljena. Ovaj dan je iznajmljen. Ništa neće ostati...'
GoFundMe

sažeto

Katia Bozhikova dobila je rak u dvadesetima. Deset godina kasnije bolest je metastazirala na jetru, rebra, limfne čvorove, pluća i mozak


100posto
08.11.2018.17:00

"Kada sam dobila prvu dijagnozu imala sam 26 godina. To nije dob u kojoj te ljudi ohrabruju da razmišljaš o smrti. To je bila velika tabu tema. Čak i samo postavljanje pitanja o tome mi je djelovalo kao da radim nešto pogrešno", ispričala je spisateljica Katia Bozhikova (35) za Vice nekoliko tjedana prije smrti.

Naime, deset godina nakon prvog saznaja o bolesti dobila je metastaze. Dijagnosticirana joj je četvrta, terminalna faza bolesti.

"Istraživanje o smrti tada se produbilo, zato što nisam odmah osjetila nenormalnu količinu straha od smrti. Osjećala sam strah od dijela svog života koji će predstavljati umiranje", rekla je.

Najteže joj je bilo kad bi se prisjetila prijatelja koji je prije dvije godine umirao 'pokraj mnogo strojeva koji su drndali i nije bio kod svoje kuće'. To ju je užasavalo puno više od samog trenutka smrti.

 
 
 
View this post on Instagram

..also this is how I am spending most of today post burn - clean, happy & tired #sharingrandommoments

A post shared by Katia Bozhikova (@peeltheonion) on Sep 3, 2018 at 3:56pm PDT

Prijatelji su ti koji ju drže, govorila je. Posebno joj je bilo teško jer je živjela u Americi.

"Bojala sam se da će me, zbog toga što ne živim u svojoj rodnoj zemlji i daleko sam od obitelji, predati u ruke neznancima. Međutim, moji prijatelji i zajednica su pokazali da griješim. Ne znam gde bih trenutno bila da nema njih. Često ima dana kada me cijelo tijelo boli i teško je tražiti od nekoga da ostane sa mnom cijelu noć, da bih mogla otići na wc ili popiti malo vode, ili uzeti lijekove. Meni je to djelovalo kao teret, ali nitko od mojih prijatelja nikada na mene nije ostavio dojam kao da sam im na teret. Ni u jednom trenutku me nisu napustili", ispričala je.

Mnoge sitnice zbog kojih je bila zabrinuta, primjerice kako izgleda i određeni društveni standardi, su izgubile na značaju.

"To je uklonilo mnoge filtere, u smislu da sam mnogo autentičnija po pitanju same sebe."

 
 
 
View this post on Instagram

This is a post on the topic of help, which has been brewing within me for a while. I don't like asking for help, and even if I get it it's hard to accept it without feeling guilty. There's a heavy voice in my head that keeps saying "You are SUPPOSE TO make it on your own, isn't that what you trained for your whole life?" I did. Independence for a woman is a big deal (but I am not going to go there). Independence has always been a big deal FOR ME - a validation of my struggles and my achievements, of my choices & mistakes, a trophy with the inscriptions "YOU MADE IT". If I've needed help, the voice would bring out a heavy pen, make a note and subtract points from my "worthiness" account. • And here I am, at the edge of life & death, at the edge of what is deemed possible by medical institutions and what believed by fables of a handful of survivors. I've surpassed my wits and all my training in independence & pride, for they have nothing to offer at the edge of anyone's life. And I'm leaning in deeply into the most uncomfortable spot of the universe - the one that is asking me how much is my life still worth and how far am I ready to go into acceptance, vulnerability, beliefs & fairy tales in order to stretch the elastic band around my breath before it ricochets back into the void. • The medical world today doesn't give me hope and maybe I won't be the one to fall under the umbrella of "cured of Stage 4 cancer", but I believe one day there will be a more human solution to it, because more and more will follow all the traces and all the steps of those, who like me, were willing to keep trying everything and not succumb to the belief that it is impossible, and that looking for something outside of the medical institutions is foolish (also a topic that needs a post on its own in order to address it fairly). • I cannot promise you I will survive, because I don't deal the cards of life. And your help is not creating just hope for a cure. Your help is fueling a magical life! And I give you a promise for a magical LIFE despite my diagnose. • [Continued in comments]

A post shared by Katia Bozhikova (@peeltheonion) on Jul 28, 2018 at 7:59pm PDT

Sve je to ostavilo posljedice na njene veze s majkom i drugim ljudima koji život i smrt nisu doživljavali kao ona.

Shvatila sam da mi nije posao da činim da se drugi osjećaju dobro. Posao mi je da budem iskrena.

U trenutku razgovora prošla je dva tjedna u teškim bolovima.

"Izgubila sam razum. Nije bilo lijepo. To nije ona vrsta bola koji daje mudrost. Netko mi je nedavno rekao da je 'Bol divan učitelj, ali samo naknadno'. Tijekom tog perioda bola nije imalo smisla da pribjegnem meditaciji ili razmišljanjima. Bol te povuče do dna, do korijena, na način koji ti zaista pokaže granicu", iskrena je.

Više nije gubila vrijeme na upoređivanje s drugima. Time je, priznala je, otklonila mnogo bespotrebne patnje. "Život je previše ozbiljan da bismo ga shvaćali ozbiljno".

Ono što nas natjera da se promijenimo je kada nam se oduzme nešto za što mislimo da na to polažemo pravo, rekla je.

Naša tijela su iznajmljena. Ovaj dan je iznajmljen. Ništa neće ostati. Ako živimo sa stavom 'Zaslužujem ovo', u nekom trenutku ćemo se zaglaviti pokušavajući zadržati nešto što nije naše, čega više nema, i onda se moramo promijeniti.

Zaključila je da je najvažnije od svega okružiti se ljubavlju jer smo mi plemenska stvorenja.

"Trenutno prolazim kroz najluđa liječenja, koja ne bih bila u stanju podnijeti sama. Podrška i ljubav mog plemena mi znači sve na svijetu", završila je razgovor za Vice.

 
View this post on Instagram

Beautiful moments @inna.shnayder Thank you @dave.krugman for capturing #lighthaus #home #sister #summerinnewyork

A post shared by Katia Bozhikova (@peeltheonion) on Jul 16, 2017 at 12:00pm PDT

rak

umiranje

smrtonosna bolest

newsletter

Prijavite se na Newsletter