Iskustva roditelja čija djeca ne idu na vjeronauk

'Ne vidim razliku između vjerskih pjesmica i Pioniri maleni. I Tito je bio ljubav, a tko nije tako mislio loše je završio'


Robin Mikulić
21.03.2019.17:00
'Ne vidim razliku između vjerskih pjesmica i Pioniri maleni. I Tito je bio ljubav, a tko nije tako mislio loše je završio'
Ilustracija / Andrija Lucic / CROPIX

sažeto

Živimo u dominantno katoličkoj zemlji u kojoj se vjeronauk tretira istovjetno s drugim predmetima. Pa ipak, izborni je i što s onima koji ga ne slušaju?


Robin Mikulić
21.03.2019.17:00

Vatikanski ugovori obvezuju Republiku Hrvatsku da nastavu vjeronauka tretira kao i svaki drugi pedagoško-edukacijski aspket obrazovanja - makar i u vidu obaveznog izbornog predmeta. O ustavnosti izvođenja nastave vjeronauka u sekularnim školama izjasnio se nedavno i Ustavi sud poručivši kako u tome ne postoji ništa sporno.

Stvarnost je ipak mnogo kompleksnija od toga. Mnogi roditelji, bez obzira na stajališta dominantne većine ili Ustavnog suda, svoju djecu odgaja u drugačijem duhu - onom ateističkom pa smo provjerili s kakvim se problemima oni i njihova djeca susreću u sustavu u kojem kao nevjernici čine apsolutnu manjinu.

Klara

Moja kćer ide u treći osnovne i otpočetka ne ide na vjeronauk. Srećom, to u njenoj novozagrebačkoj školi nije nikakav problem, zbog čega mi je iznimno drago. 

Neja Markicevic / CROPIX

U razredu kao da su se podijelili - pola ih ide i pola ne tako da nitko ne osjeća nikakvu diskriminaciju. 

Za vrijeme vjeronauka djeca koja ne idu su u knjižnici i svima je to ugodno. 

Očito je učiteljica to ispravno postavila i objasnila djeci jer vidim da jedni druge ne gledaju prema tome niti sam ikad čula ijedan komentar da ih to razlikuje ili odvaja. 

To je dokaz da se može kad su ljudi tolerantni.

Marta

Moj sin sjedi na satu vjeronauka jer bivša knjižničarka koje je sad u mirovini nije dala da bude u knjižnici za vrijeme sata vjeronauka. To sam saznala puno kasnije, kad sam ga pitala jednom prilikom koji klinac sjedi na tom satu. 

Za kćer su mi ponudili istu stvar. Kao, nije upisana na vjeronauk, ali zašto ne bi mogla sjediti na tom satu? 

Uglavnom, glatko sam odbila, pa sad sjedi u knjižnici u kojoj radi nova knjižničarka, puno normalnija od stare. 

Meni je i ova moja priča jedan od razloga zašto to nije djetetova odluka, nego odluka roditelja.

Jelena

Ja sam tek krenula u ove vode. 

U vrtiću ima soba za katehezu. Moj muž je jedan dan došao po malog, jedva ga je pronašao, nije ni znao ni da ima ta soba, a pogotovo da je naš mali tamo završio. 

Teta je onako usput rekla - a-ha, nisam vas ni pitala je l' imate što protiv, na što je muž rekao da ima i žena je rekla isto.

To je inače jedna vrlo kvalitetna odgajateljica, s malom manom da je u religijskom transu.U vrtiću se djeca križaju prije obroka. Ona je stalno sva u ljubavi i Isusu. 

Imali smo predstavu gdje nam je mali pjevao Isusu pjesmice... 

Meni tu nema nikakve razlike od Pioniri maleni i Druže Tito mi ti se kunemo. I Tito je bio ljubav, a tko nije tako mislio loše je završio.

I evo, snašlo me jučer pitanje: Što je to Isus? i Gdje ću onda biti kad umrem?Na prvo sam odgovorila da je to bio jedan čovjek za kojeg neki ljudi vjeruju da je sin Božji, ali da mi ne vjerujemo. A na drugo sam mu odgovorila protupitanjem - gdje je bio prije nego se rodio? Pa je dijete reklo da nije nigdje bilo, pa sam mu rekla da opet neće nigdje biti i da smo eto slučajno nastali i da ćemo svi jednom umrijeti. 

A on je mirno zaključio - kao ona zmija što smo je vidjeli jučer na cesti mrtvu. To "jučer" je bilo ljetos i jako ga je fasciniralo.

Tanja

Čisto kao nekakav uvod, moje dijete ne ide na vjeronauk, u školi u kojoj ako takvih učenika još ima, mi za njih ne znamo. Što se tiče rasporeda, tu je ok, dosad je učiteljica uvijek namjestila da je vjeronauk prvi ili zadnji sat, tako da rupa nema.

Međutim, to što je jedini, mom sinu dosta teško pada. Dosad je bio u konformističkoj fazi, rekao bi „ja vjerujem u boga, ali mi mater ne da da idem na vjeronauk“, s tim mi nije bilo problem živjet. Sad je u fazi ljutnje na svaki spomen vjerskih sadržaja. 

Dakle, kad god se na nastavi spominje Bog, Isus, Marija, on kaže da osjeti jaku ljutnju. Jedno vrijeme bi „začepio uši da ne sluša“, pa sam pričala s njim da se bojim ako to druga djeca skuže, da će ga i zbog toga zezati, dogovorili smo da u takvim trenucima proba napraviti nešto što će njega smiriti, a što nije baš vidljivo.

Tih sadržaja je sve više. Na hrvatskom, na glazbenom, škola sad okićena plakatima punim vjerskih sadržaja… jučer neki domaći, a ono, tekst o tradicionalnom slavljenju Božića, meni samo kičast, njemu pun vrućih riječi.
Odakle ta ljutnja, to mi je jasno. On je već poznat kao „onaj koji ne vjeruje u boga“, kaže mi sinoć „čak i neki prvaši znaju za mene“. Nije da mu se netko zbog toga ruga niti ga izolira, barem nisam čula za ružne nadimke i slično, ali svako toliko ga krenu uvjeravat da bog postoji i da je njega stvorio. 

Ranko Suvar / CROPIX

Rekao je da se neki znaju namjerno prekrstit pred njim da ga isprovociraju, nisam sigurna je li to samo njegova interpretacija njihovog postupka koji nema veze s njim, ili su i prokužili da je na to osjetljiv pa u trenutku potrebe se to izvuče. Nije da to sustavno rade, nego tipa njegov prijatelj s kojim je inače dobar, naljuti se na njega i onda ga time ide razljutit.
Naravno da se dio mene pita jesam li mu ja potakla toliku osjetljivost na to sve skupa jer je vidio da ni ja nisam sretna kada se neke stvari događaju u školi.

Marija 

Mali mi ide u 7. razred, nije upisan na vjeronauk, ali sjedi na satu i dobro se zabavlja. Piše testove nekoj curi koja ima nekih problema s učenjem. Tako da znam i koju bi ocjenu imao. 

On tamo naravno ne mora biti, ali iz nekog razloga ga to veseli. A ideju spasenja i vječnog života mu nemam namjeru izbijat iz nekih drugih teških razloga o kojima neću pisati. 

Kod nas su sve te stvari okrenute na šalu. Jedini način funkcioniranja. Nemam bolji način od toga. 

Kod nas to nikad nije bilo previše važno, dvojica starijih su išli na vjeronauk, čak imaju i sakramente jer su tako htjeli. Ali meni je dosadilo to slušati, pa sam rekla dosta. 

I sad imam ovog koji se svako malo poziva na Sveto pismo... 

Anita

Moj, prvi razred, čepio uši kad su pjevali neku pjesmu svetom Nikoli na glazbenom. Nije htio ići na neku predstavu za svetog Nikolu i tako... 

Sad baš nisam upućena za božićne teme, ali mislim da su učiteljice skužile i da njemu onda daju nešto drugo da radi, a i ja sam im lijepo rekla da mislim da vjerske teme spadaju u vjeronauk. 

Na primjer, u boravku su djeca crtala svetog Nikolu, on je dobio nešto drugo. Kad sam ga pitala zašto čepi uši, neće mi reći. S druge strane, zna sve rimske, grčke, astečke bogove i to su teme koje ga jako zanimaju. 
Iz razreda mu pet suučenika ne ide na vjeronauk, ali samo on na ostalim predmetima ima taj stav prema vjerskim temama. Baš ima otpor prema bilo čemu vjerskom. 

Jednom kad je trebao ući u učionicu da pokupi stvari, a tamo je bila časna na vjeronauku, baš se prepao i nije htio ući. Za sad je izuzet iz vjerskih tematika na ostalim predmetima i u boravku. 

Ne pridajem tome previše brige, hoće-neće, njegova stvar. Ako će mu sutra ovisiti ocjena o tome, onda će valjda biti dovoljno pametan da nešto napravi zbog ocjene. 

Sve je to životna škola.

Ana

Kod nas naizgled nije tako loša situacija jer otprilike trećina djece ne ide na vjeronauk, ali na sredini prošle školske godine je došla nova vjeroučiteljica i njen dolazak je naglo i jako zaoštrio i pogoršao odnose među djecom. 
Okitila je učionice od vrha do dna vjerskim posterčićima, tekstićima i radovima djece, sve do jednog prepuno gramatičkih i pravopisnih grešaka. Osim toga, redovito kadi učionicu tamjanom, dijeli djeci igračke na poklon i očigledno vrlo aktivno vrši svoju evanđeosku misiju širenja svjetlosti vjere jer vidim da i moja starija, a bome i mlađi, sve češće dolaze bijesni iz škole. 

Nedavno je starija rekla "znaš, ja sam jedina u razredu koja ne vjeruje u boga, svi vjeruju, čak i oni koji ne idu na vjeronauk." 

A mlađi mi je digao živac prije neki dan kada je došao iz škole sav uznemiren što im je učiteljica podijelila svima bojanke koje je spremila vjeroučiteljica o temi rođenja Isusovog. Srećom, bojanka je napravljena tako jadno da smo mogli samo se nasmijati na nju. Oborila su nas s nogu tri mudraca koja teleskopom traže zvijezdu koja je najavila Rođenje...

Ja za sada samo puno pričam sa djecom, o povijesti religija sveta, o razlozima praznovanja, o tome kako je pogled na svijet relativna stvar, kao i mjesto na planeti gdje živiš, o tome kako postoji cijela široka mreža djece sličnih njoj koju će zahvaljujući internetu moći upoznati tokom godina odrastanja, itd, itd. I o tome kako smo mi država u kojoj se zakon ne sprovodi i u kojoj, nažalost, ponekad koji ljudi koji bi trebali učiti su upravo oni koji zakon aktivno krše. 

arhiva / Cropix

A ako se desi nešto što će jezičak na mojoj vagi definitivno pretegnuti, prvo ću obavijestiti vjeroučiteljicu o mjerama koje sam spremna pokrenuti, a ako ona ne sjaši s djece, idemo putem službenih prijava i inspekcije. Neka se i ona malo grize…

Ivana

U Smjehuljičinom razredu ih je osmero koji ne idu na vjeronauk, ona je jedina curica. Za vrijeme vjeronauka budu u knjižnici, dečki igraju šah, a ona si ponese neke radne listiće pa ih rješava. 

Najbolja prijateljica joj ide na vjeronauk i stalno imaju neke razgovore na tu temu, od kojih ja čujem samo ono što mi ona prenese, a izdvajam sinoćnji. 

"Kad oni koji ne vjeruju u boga umru, po njih dolazi gospodar zemlje..." Nemam pojma što je izvornik i koliko su ga njih dvije izmijenile.

Za sad svaki razgovor završi na tome da svatko ima pravo vjerovati u što želi. Ili ne vjerovati, sve dok god drugog ne tjera na isto ili ne zafrkava zbog toga. Pričali smo puno o tome kako su nastale religije i kako su se mijenjale. 

Za sad se dobro drži, ali vidim da joj ponekad ide to sve na živce. Ona je dugo imala zamišljenog prijatelja i ja sam joj povukla neku paralelu, da je bog kao zamišljeni prijatelj u kojeg vjeruju puno ljudi... i naravno, njen zamišljeni prijatelj je polako nestao, pa ju sad nervira kako vjernici ne razumiju da je bog izmišljen. 

I još joj nije jasno kako joj prijateljica i dalje ide na vjeronauk, a nakon prvih par sati je sama rekla da ih tamo uče neke gluposti.

Silvija

Naša je sada tek prvi razred i suprotno svim mojim strahovima oko vjeronauka ispala je posve neočekivana situacija da u njenom razredu većina djece ne ide na vjeronauk. Bonus s tim u vezi je što je vjeronauk predsat i prvi sat i tako ni s rasporedom nema nikakvih problema. 

Ali je zato zastupljenost religijskih sadržaja u udžbenicima i nastavnom planu po meni zastrašujuća i baš smo jučer pričali kako se postavi prema tome, treba li reagirati odmah sada ili ne pridavati većeg značaja svemu...

U kratkom vremenu su se zaredali Dani kruha, pa Nikola i Božić. To su teme o kojima oni pišu, crtaju, pričaju... Iz onoga što pišu u bilježnice vidim da se sve predstavlja kao činjenica, npr. "Sveti Nikola je zaštitnik djece i pomoraca", pitanja na koja se traže odgovori su: "Što bi ti darovao svetom Nikoli?", "Zašto voliš Božić?"... i nigdje napomene da je to tako prema religijskom vjerovanju, niti prostora za one koji ne dobivaju dar za svetog Nikolu, ili koji ne slave Božić. 

I onda u bilježnici moga djeteta piše da voli Božić zbog darova koje za Božić dobije iako to nije istina... Pa mora učiti na pamet pjesmicu o svetom Nikoli i o Božiću, dok pjesmicu o Novogodišnjem vlaku s kojom se puno lakše može identificirati ne uče...

Razmišljam, međutim, što će biti nakon što se takve situacije budu stalno ponavljale i kada osvijesti da je ipak u manjini, ako ne i jedina koja ima sasvim drugačija iskustva od onih koja se zbog nastavnog sadržaja traže, a programom nije predviđeno da bi i djeci s drugačijim iskustvima bilo omogućeno da se u određenim situacijama pronađu i izraze...

vjeronauk

kurikularna reforma

djeca koja ne idu na vjeronauk

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter