Ladanje (38)

Neću vam objašnjavati zašto već deset godina obožavam živjeti na selu, ali evo zašto mrzim


Lada Novak Starčević
07.04.2019.11:00
Neću vam objašnjavati zašto već deset godina obožavam živjeti na selu, ali evo zašto mrzim
Privatni album

sažeto

'Prvo i osnovno što sam otkrila u svom desetogodišnjem suživotu sa selom je da zimu ne volim, a svakodnevna vožnja me ponekad ubija'


Lada Novak Starčević
07.04.2019.11:00

'I, kako je!?', pita me ushićeno skoro svatko nakon što dozna da sam iz grada preselila na selo. Kad sam dobre volje kažem 'Divno', a nekad samo duboko uzdahnem uz odgovor 'Stvarno te sve zanima?'. Pa krenem…

Prvo i osnovno što sam otkrila u svom desetogodišnjem suživotu sa selom je da zimu ne volim. Baš ono, jako. I nikad se na nju neću naviknuti. Samo sam naučila ne uzrujavati se toliko svaki put kad prođem hladnim hodnikom ili uđem u kupaonicu koja ni uz radijator i grijalicu i dalje nije topla kao ona u mom djetinjstvu na petom katu zgrade na Savici.

Dakle, tuširanje zimi je užas. Mislim, možda i ne bi bilo da imamo Toplanu koja nam grije cijevi pa da odvrnem kipuću vodu jedno pola sata i pomislim da sam na Maldivima.

Ovako me bojler uvijek u nekom trenutku podsjeti da i on ima granice. Ta ista Toplana još više fali kod centralnog grijanja.

Da, divno je imati centralno na drva. Osjećaj je ugodniji i nekako je zrak finiji nego u onom gore navednom stanu gdje moj mlađi sin od suhog zraka odmah dobije crvene kolutove na obrazima. Ali…

Na selu uvijek ima ali, to vam isto moram reći.

Ako ste 'mudri' kao mi, onda ćete staviti peć za centralno izvan kuće, u našem slučaju u ljetnu kuhinju pa ćete kad treba ubaciti novu rundu drva trebati izaći na hladnoću i proći stepeništem.

Lada Novak Starčević

Bar ćete osjetiti neku čudnu sreću ako je vani samo hladno, a ne pada kiša, snijeg ili puše neki uragan koji voli ošinuti tu kad nas u brdima.

Taman kad se navečer najljepše ušuškate i poželite baciti u san gledajući neku seriju upalit će vam se lampica u glavi – peć!

Ujutro kad se probudite, a ako niste posljednjih osam sati odradili tu divnu radnju bacanja drva u peć, vatre više nema. Što znači da je i kuća hladna. Bose noge na parketu nakon buđenja bolje zaboravite na selu.

Danas bi raspored prostorija riješili puno drugačije, nagovorila bih muža da peć strpamo usred dnevne sobe. Očito tek godine iskustva mogu pomoći da znaš kako sve pravilno napraviti.

Drugi strašan problem s kojim sam se susrela nakon preseljenja je voda, odnosno njen nedostatak. Vlasnici koji su nam prodali kuću rekli su nam onako usput da kuća ima odličan bunar, vode koliko hoćeš. Ja nisam imala pojma što uopće znači riječ hidrofor ili spremnik za vodu.

Saznala sam već prvog ljeta. Bila je gadna suša, a vode jednog dana samo više nije bilo. S bebom u kući bolje da niti ne krenem opisivati moj očaj. 

Vodovod je došao u naše selo, smješteno samo dva kilometra zračne linije od granica Grada Zagreba, prije tri godine. I to je jedan od najsretnijih trenutaka u mom životu.

Da nismo preselili ne bih nikad znala da se nečemu tako banalnom možeš toliko veseliti. I dan danas me obuzme uzbuđenje kad palim veš mašinu. Ne šalim se, stvarno.

No, vratimo se zimi, što još tad ne volim? Blato. Na koje, kako god okreneš nabasaš putem do automobila kad još bunovan ideš na posao. U onom životu kad ću dobiti na lotu planiram taj puteljak lijepo obložiti pločicama, a do tad cupkam od lokve do lokve.

Lada Novak Starčević

Nemojte mi sad reći: 'Što si škrta? Pa nisu te pločice baš tako skupe.' Vjerujte mi da je na selu sve skupo. Jer stalno dolaze neki novi troškovi, novi popravci. I to najčešće nešto što nije za gušt i ljepotu.

Eh, došli smo do vožnje. To je tek priča za sebe. Od svih naših susjeda, i 'domorodaca' i onih koji su došli kao i mi, baš svi odlaze u grad raditi.

Samo od zemlje ne može se normalno živjeti. Ili može, a mi 'gradski ljudi' još nismo otkrili tajnu formulu kako.

Zapravo, lažem, može se, ali da svaki mjesec plaćaš račune od toga i sve namete države i da sve bude čisto i bez mogućnosti da dobiješ neku groznu kaznu, mislim da ni 24-satno radno vrijeme ne bi bilo dostatno. A mi na selo nismo došli trpjeti. Bar nam to nije bio cilj.

Privatni album

U mjestu imamo školu, ali nemamo boravak. Nemamo niti vrtić u blizini. Pa da školarka ne bi satima bila sama bez ikakvih dodatnih aktivnosti, u školu ide u grad.

Što će biti kad više neće biti boravka? Ne želim ni misliti. Do sad nam se uvijek sve nekako dobro posložilo pa se nadam da će i to.

I tako se svakodnevno vozimo. U mom slučaju, do posla imam 30 kilometara. Svaki dan prođem 60.

Je li mi lako? – bila bih stvarno mazohist da kažem da je. Naravno da nije.

Nekad prezirem automobil, a i vožnju. Lakše je jer imamo plin pa barem ne dobijem blagi srčani udar pri zbrajanju koliko me dan vožnje košta. I koliko me košta ako slučajno poželim još i na cugu s frendicama navečer pa se odlučim zaletjeti u grad još jednom.

Ma, iskreno, nema više nikakvih zaletavanja. Kad si na selu nema više spontanih izlazaka, spontanih šopinga, spontanog đira po kvartu pa usput svratiš u knjižnicu, frizeru... Na selu ništa nije usput.

Pustit ću vas sad svog kukanja jer je srećom došlo proljeće. I pomaknuo se sat. To je jedna divna stvar u mom životu.

Kad si na selu, a proljeće je - sretan si. Sretnija sam puno više nego ikad u gradu. Sretna sam zbog procvjetalih voćki, zbog sadnje, zbog zelene trave, zbog mog ljetnog dnevnog boravka ispod bora u dvorištu.

Tulipana, narcisa, ruža, dječje igre vani kad god to požele… Maca koje lijenčare po dvorištu, pasa koji su stalno slobodni. Ljubaznih susjeda koji pozivaju na kavu pri svakom susretu…

Lada Novak Starčević

Prekrasne Kupe u ljeto, koja nam je skoro iza ugla, gdje provodimo svaki slobodni trenutak.

Došlo je vrijeme kad znam zašto moja obitelj živi na selu i zašto sad nakon deset godina više ne maštam o povratku u stan. Kompromisi, tolerancija, izdržljivost i hrpa loših stvari po putu ponekad se i isplate. Život ionako nije nikad savršen.

Ladanje

život na selu

preseljenje iz grada

povratak prirodi

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter