NAŠE ISKUSTVO NORIJADE

'Neki su palili knjige, neki su se kupali obučeni u Jarunu, a neke je odvozila hitna. Kao i svaki izlazak, samo je ovaj počeo po danu'


Lada Novak Starčević
22.05.2018.14:00
'Neki su palili knjige, neki su se kupali obučeni u Jarunu, a neke je odvozila hitna. Kao i svaki izlazak, samo je ovaj počeo po danu'
Privatni album

sažeto

Pitali smo starije generacije da nam prepričaju svoj zadnji dan srednje škole i možemo ustvrditi da ni prije nismo bili puno pametniji


Lada Novak Starčević
22.05.2018.14:00

Danas nekima smeta buka na ulicama, nekima previše mlade ekipe, neke živcira zabavljanje općenito, ali definitivno se svatko od nas sjeća svoje norijade. Pod uvjetom da ju je imao. 

 “Napiši da se nitko ničeg ne sjeća”, rekla mi je dobra frendica iz razreda, kad sam pitala svoju ekipu o našem zadnjem danu u Gornjogradskoj gimnaziji na našoj Facebook grupi… I očito nas je sjećanje počelo varati jer 20 i sitno godina nakon mature se nismo uspjeli dogovoriti ni jesmo li završili u parku iza Mimare ili na Jarunu.

"Sjećam se partija i koncerta na srednjoškolskom kod Mimare gdje je Pišta iz Hard Timea tražio da mu pomognemo u pjevanju njegovih glazbenih uradaka jer je on: " Sjeb*n od pive i šita", ispričao je jedan. 

"Mislim da ovo iza Mimare nije bilo kad smo mi bili maturanti. Ali možda griješim. Ne sjećam se…", tvrdi drugi.

"Ja sam za promjenu bila trijezna #uvikkontra. Da vidim kako je s druge strane haha. Od 8. razreda sam aktivno sudjelovala u norijadama, pa eto…", kaže treća frendica.

Ostali koje sam još pitala rado su podijelili svoja iskustva i dokazali da nismo bili puno pametniji, iako se danas često hvalimo s tim (imena su izmišljena jer možda je netko baš danas svom maturantu rekao 'Pamet u glavu'):

BOBA, 42

"Maturirala sam '95. u 4. gimnaziji. Na norijadu nisam išla sa svojim razredom nego s razredom s kojim sam najviše vremena provodila i izlazila u Jabuku. Sjećam se ljudi koji su se napijali od 3 dcl vina i zalegli, a mi 'baždareni' smo se izdvojili i na Jarunu svirali gitare i pili do 2 ujutro, nakon toga bez ispumpavanja završili doma. Neki su palili knjige, neki su se kupali obučeni u Jarunu, a neke je odvozila hitna. Dan kao i svaki izlazak, samo što je ovaj počeo po danu."

IRENA, 43

"Ne znam. Totalni blackout. Bili smo mi na Jarunu, ali kako smo došli tamo nemam pojma."

Cropix

IVA, 32

"Pošto sam išla u gimnaziju u Novi Zagreb, bili smo malo izolirani od tradicionalne povorke koja je išla od Trga do Jaruna, pa smo imali svoju mini norijadu po Utrinama, Središću i ostalim kvartovima. Nabavili smo vino iz lokalne vinarije, ali ne sjećam se da se netko baš uništio od alkohola. Imali smo najgluplje majice u povijesti norijade, iste boje kao prsluci zaštitara na Jarunu. Na Jarun smo stigli zadnji i tamo smo nastavili s cugom. Nismo koristili ni brašno ni vodu, prvenstveno da se ne uneredimo još i s time. Koliko se sjećam, bilo je sasvim ok."

ŽELJKA, 32

"Nisam išla na tu norijadu. Oduvijek mi je to bilo debilno."

MAJA, 35

"Jooj, kakva demonstracija slobode je to bila. Sjećam se da sam se osjećala tako odraslo, a zapravo sam bila zelena. Da, bilo je alkohola, i previše, ali i to se u tim godinama lakse preživi. Sjećam se osjećaja pripadnosti, i tih dana smo kao razred bili kao repka. Svi su mi bili užasno dragi. Bili smo kao divlji čopor, ali tako mladi i puni života. Tih dana sve ti je dopušteno i tako treba biti, jer se osjećaš kao ptić koji napušta gnijezdo. Danas mi je kolegica zaplakala kad je vidjela maturante, ne iz straha nego zato sto se sjetila slobode koja kasnije isčezne zbog straha i svojevrsne paralize u odraslom svijetu. Kapa dolje, maturanti, svijet je vaš!"

TAMARA, 41

"Napili smo se i divljali po gradu, Mnogi su se kupali u fontanama iako je padala kiša, ja ipak nisam. Sjećam se da smo išli po centru grada i zasipali ljude brašnom prije nego smo otišli na Jarun. Ja sam imala i neku srebrnu pjenu kojom sam mazala sirote prolaznike, užas. Malo mi je neugodno kad se sjetim tog dana."

Goran Sebelic / CROPIX

BORIS, 46

"Maturirao sam '90-e. Mi smo skoro istukli ravnatelja jer je uletio u našu bakljadu pred školom i pravio se frajer. Ja sam skinuo nekoliko udaraca koji su išli na njega, ipak me je trpio 4 godine :)"

MIA, 42

Robert Knjaz nas je snimao, cura mu je išla u moj razred. Glumile smo 'Alo-alo' ekipu, odjeveni kao oni, bili smo Francuzi jedini u Jezičnoj tada. Kupale su se cure u fontani na džamiji, pa u Manduševcu. Nije to tada baš bilo in kao danas, pa su bile atrakcija. Jedna od tih cura je danas planetarno popularna.

VESNA, 36

"Bili smo divan i složan razred. U to je vrijeme bio trend da cijeli razred ima iste majice. Trebalo je naprintati neku karikaturu , ime škole i razreda na običan T-shirt. Dali smo se u izradu toga, našli najjeftiniji print studio i neke najjeftinije majice. Jednoglasno smo odlučili da ćemo uštedjeti tako što ćemo isprintati samo prednju stranu, a markerima ćemo na leđima napisati 4 C, III. gimnazija. Prijašnji maturanti čoporativno su išli na Jarun, gdje bi se svi opijali i izbjegavali utapanje. Naša je škola imala preventivan program, godinama su organizirali turnir u nogometu između učenika i profesora, na koje je u ulozi suca došao i Zvone Boban. Tako da smo veći dio dana proveli u školi. Međusobno potpisivali majice i nakon završetka svih programa dogovorili se da odemo na Jarun. Bilo je već predvečer. U to doba kada je tek nekolicina imala mobitele, a sms-ovi i pozivi koštali su toliko da ih nitko nije niti koristio, nismo mogli znati kako je tamo. Ipak smo krenuli, opremljeni brašnom i zviždaljkama. Do tad se već malo i osuo razred. Sjećam se da smo na nekom semaforu kraj Zagrepčanke čekali tramvaj i vidjeli Vesnu Mimicu u autu pa smo je malo i pozdravili glumeći jutarnje vježbe. Uglavnom, nismo stigli do Jaruna jer smo se negdje na pola Savske predomislili. Vratili smo se prema centru... i hengali još neko vrijeme zajedno."

Goran Mehkek / CROPIX

MIRJANA, 36

"O ajme jel' ti znaš kad je to bilo? I koliko se popilo. Sjećam se da raska nije htjela obući majicu sa spermijima i frendice kako pi*a u grmlju."

PETRA, 45

"U moje davno doba bilo je to skroz drugačije :). Dakle, maturirala sam 1991. Kod nas je bila tradicija da se svaki razred obuče u određene kostime (išla sam u Kulturu, u Zadru). Mi smo bili cvjetna livada, c-ekavci Cigani. Pripremili smo i neki kao igrokazić, hrpu pjesmica o profesorima. Ludovalo se po gradu. Sjećam se da su cekavci živu kokoš vukli na skejtu. Pokojni Ante Perković je svirao gitaru, jedna cura je kao gatala iz dlana prolaznicima..."

JASNA, 72

Bila je 1965. godina. Imali smo dolčevite svi, to je onda bio hit. Išli smo po gradu, ali razred po razred, uz direktorovu prijetnju da nema nikakvih izgreda :). Išli smo po Ilici i normalno su vozili tramvaji. Jedan razred si je napravio cilindre i u Gradskoj kavani na Trgu su pjevali Gaudeamus igitur. Prijateljica se sjeća da je imala crnu suknju, bijelu bluzu i crnu vesticu. Ne sjećam se nikakvog alkohola ni ekcesa iako je možda bilo. Ipak je to bilo prije 53 godine.

ANDREJA, 40

"Nemam pojma di sam bila. Toliko o tome."

STELA, 40

"Imam točnu sliku sebe i frendice kako oko cca 10 sati već furamo gajbu pive prema igralištu gdje je bilo organizirano okupljanje… Više-manje dan proveden u pjevanju, grljenju, veselju, ono, dan kad želiš sve i vjeruješ da si to zaslužio jer si, nekako, veći nego jučer. Sjećam se dobrog koncerta, svirale su Vještice, pa to bih i danas voljela poslušati… I 'mudre' spike sa frendom iz osnovnjaka, jer nakon nekoliko čaša alkohola svi smo bili mudriji nego inače – čak toliko mudri da smo se počeli ljubiti, ali istovremeno pričajući o tome koliko je on sretan jer je našao baš dobru i dragu curu. 
Oni izdržljiviji (čitaj: ja) još su cijelu noć plesali u obližnjem discu, i išla sam doma definitivno zadnja od sve moje ekipe. A scena koja mi je zaokružila priču i koja je ustala urezana u pamćenje je dolazak kući u samo svitanje, uz cvrkut ptica, taj poseban zvuk koji i dan danas volim čuti u rano jutro jer kao da je asocijacija na mladost i bezbrižnost…"

Kakva je bila vaša norijada?

Norijada

maturanti

Podijeli članak