Ispovijest 22-godišnjeg FER-ovca

Nikad nisam imao curu, zabrijao sam nekoliko puta, ali to je bilo bezvezno pijano ljubljenje. Baš svaka kojoj priđem me odbije. Jesam li ja proklet ili što?


100posto
08.04.2019.14:00
Nikad nisam imao curu, zabrijao sam nekoliko puta, ali to je bilo bezvezno pijano ljubljenje. Baš svaka kojoj priđem me odbije. Jesam li ja proklet ili što?
iStock/Ilustracija

sažeto

Mladić iz Siska, inače uspješan student, ispričao nam je svoju noćnu moru zbog koje misli da će zauvijek ostati sam


100posto
08.04.2019.14:00

U zadnje vrijeme me stalno progoni strah da nikad neću iskusiti pravu vezu i to me jako muči. Toliko sam razočaran sa sobom da nemam volje ništa raditi, uopće mi se ne da pokrenuti iz stana. 

Moj izgled je vjerujem u najboljem slučaju prosječan. Pričljiv sam, nekako sam potisnuo sramežljivost iz srednje škole. Žene obično kažu da pametno izgledam. 

Dosad je bilo nekih sporadičnih 'brijanja' i to isključivo u klubovima, nekih dvaput godišnje bi mi se zalomilo. Znate ono pijano žvaljenje, bez ostavljanja broja, zapravo i bez pamćenja kad je počelo i kako završilo. No, nikad ne bi otišli zajedno dalje.

Imao sam jedno seksualno iskustvo. Bilo je loše i to sigurno zbog mene jer mi je bilo prvi put. Jednostavno sam za*ebao pri izvršenju od straha i uzbuđenja, može se reći standardno u mom ljubavnom životu. 

Ili su zauzete ili pate zbog prekida

Psihički me ubija da sve što u tom smjeru pokušavam, uvijek se izjalovi. Ponekad pozovem neku djevojku na kavu ili piće i uvijek bude od*eb. S druge strane i kad dođem možda do neke cure ispadne da je ona zauzeta ili joj se sviđa netko drugi ili trenutno baš duboko pati zbog prekida.

Imam osjećaj da sam u filmu 'Beskrajan dan' gdje se iznova i iznova redaju promašaji i da pomaka nema. 

Bojim se da sa svojim izgledom i karakterom jednostavno odbijam cure i imam osjećaj da nikad neću naći neku koja će me voljeti, ma barem pokazati mali interes za mene. Često se osjećam kao neki autist od kojeg cure bezglavo bježe.

Možda napravim neki mali pomak jer sam nedavno krenuo u teretanu, nadam se.

U neku ruku pojam cure/veze sam uvijek idealizirao zato što nemam ni nešto pretjerano puno prijatelja i svako društvo koje sam imao u bilo kojem stadiju života nekako bi se rasplinulo. Osjećam ljubomoru zato što ljudi imaju svog nekog s kim se razumiju i mogu pričati i svemu. Gotovo da nisam nikad osjetio kako je to.

Kad pričam ili se dopisujem s curom koju barim pokušavam biti što smješniji, zanimljiviji i da ona što više sudjeluje u priči, ali ponovo i ponovo one polako gube interes. Kao da im ubijem svaku želju iako forsiram: 'Ajde, reci ti, pričaj' i slično.

Profimedia

Sad sam nedavno preko WhatsAppa pričao s jednom curom, poznanicom s fakulteta koji studiram, i stvarno sam bio više-manje iskren. Lijepo smo komunicirali i rekla je da možda zbog mene počne ponovo vjerovati da postoje dobri dečki. Ali... Uvijek taj ali. Vidjeli smo se u petak u klubu i dođem do nje, želio sam da i uživo razgovaramo.

Ona je bila izrazito hladna, zabavljala se s prijateljicama i nije pokazala nikakav interes za mene. Poslije toga sam se izrazito loše osjećao i ubijalo me to cijeli vikend. Ponašala se kao da sam govno. Nije mi jasno što žene uopće žele?

Jednom sam u nekom muškom društvu ispričao kako se osjećam i rekli su mi da cure ne vole očajnike. Kako ne biti takav kad non-stop slažem poraze?

Počeo mi je smetati moj karakter i stvarno želim napraviti napredak, ali ne znam gdje, kako i što da popravim. Kako da curama postanem zanimljiviji, manje odbojan, bilo što...

Sad polako završavam faks i idem u struku gdje nema previše ženskih osoba. Ja sam FER-ovac, a i prije sam išao u strukovnu školu. Nikad ni nisam bio okružen ženama. Imam dojam da ću na kraju ostati sam.

Pristao bih na bilo kakvu

Više ne tražim 'onu pravu' nego bilo kakvu ženu. Neki mi kažu da sam lud što si uopće tražim neku za vezu, zašto se samo ne zabavljam... Nakon gomile poraza koji su započeli još u osnovnoj školi ne mogu očekivati da ću biti neki zavodnik i lomiti ženska srca. Pristao bih stvarno na bilo kakvu.

Toliko se očajno osjećam da sam se nedavno i registrirao na forum da bi potražio neki savjet, utjehu, jer od prijatelja, jedinog s kojim mogu pričati, jednostavno nisam dobio dobre odgovore. On samo ponavlja da brijem, nek se opustim. Lako njemu kad je triput zgodniji od mene.

I nije problem u tome što ne izlazim jer sam vani stalno još od početka srednje škole. Nisam čak niti izbirljiv. Jedino ne volim deblje djevojke, što ću, to mi je stvarno odbojno.

Istina, nekad budem malo i naporan, ali to bude u fazama kad sam pijan k'o guzica, što posljedično vodi tome da me boli briga hoću ili neću zbariti nešto. Dogodilo mi se par puta da ja priđem, upoznam se s curama, platim cugu, a one se zapale za moje kolege i ja onako stanem i gledam 'Što je ovo??!'.

Ilustracija

Posebno mi je kritično bilo jednom - stoje dvije cure, ja s dvojicom kolega, gužva nenormalna. Nenamjerno, stvarno, dok ljudi prolaze ja ih gurnem, pogledam, nasmijem se. I nekako se upoznamo, saznam imena i tako prolazi vrijeme u očijukanju i pričanju.

Uvijek mi je neka crna misao nad glavom

I nakon valjda sat razgovora s jednom slatkom djevojkom, ona mi kaže u povjerenju da joj je moj kolega napet. Pa kako opet? I kako da onda ostane išta od mog samopouzdanja, koje je ionako na niskim granama?

Uz to sam pesimist i skoro pa nikako ne vjerujem u sreću, stalno mi se događaju pehovi, a u mom ljubavnom životu je to strava. Želim se napokon popraviti, da budem manje letargičan, ali uvijek mi je neka crna misao nad glavom. Pa, je*ote, jesam li ja proklet ili što?

samac

djevac

newsletter

Prijavite se na Newsletter