Teško razlikuje crvenu i zelenu

'Nikada nisam posumnjao u to da ću biti dizajner, čak ni kada su mi rekli da sam daltonist', Matej iz Zagreba


Valerija Bebek
02.09.2018.21:00
'Nikada nisam posumnjao u to da ću biti dizajner, čak ni kada su mi rekli da sam daltonist', Matej iz Zagreba
Boris Kovačev / CROPIX

sažeto

Matej Korlaet tek je na pregledu za vojsku saznao je da ima oblik daltonizma, nakon toga upisao je dizajn, a sad radi u svom studiju


Valerija Bebek
02.09.2018.21:00

Ovo je Matej, moj frend dizajner, on ti je daltonist! Postalo je potrebno istaknuti to pri svakom upoznavanju, uvijek ista priča. Zatim slijede pitanja: 'Pa kako to?' Ali ljudi se ne udube baš previše u situaciju, ispričao je Matej Korlaet (38) ponavljajuću anegdotu koja ga prati pa otkako je upisao Studij dizajna pri Arhitektonskom fakultetu krajem devedesetih. Razgovaramo u prostorima njegove dizajnerske agencije Minimum smještene u širem centru Zagreba. I eto, on uspješan dizajner koji radi grafiku, a daltonist. Pa kako to?

Matej ima blaži oblik daltonizma, zvan deuteranopija, a deuteranopi miješaju boje. Točnije Matej vidi boje, ali kada se zajedno pojave zelena i crvena u nekim sitnim detaljima, on ih neće baš uspjeti razaznati. U praksi je to izgledalo ovako - u srednjoj školi sezonski se zaposlio na branju jagoda i nije se proslavio. Nakon nekoliko dana rekli su mu da previše jagoda ostavlja neubrano. Jednostavno nije vidio crveni plod među zelenim lišćem. Kako su se detalji njegovog tipa daltonizma proširili i ekipom, tako su postali vječna inspiracija šalama i pošalicama.

Boris Kovačev / CROPIX

"Uglavnom je to zafrkancija da su meni zelena i crvena iste i da ih ja mijenjam jedan na jedan. I onda kad netko ima crvenu majicu kažu: 'Aha jel' vidiš ovu lijepu zelenu majicu?' Ili 'Vidiš li ova crvena slova?' A slova su zelena.. Stvarno, morali bi nešto kvalitetnije smisliti. U Božićno doba sve se uglavnom vrti oko bora i ukrasa na njemu", smije se Matej.

Crvenu i zelenu odvojeno, on bez problema razaznaje. Kaže bez problema ih pokaže na paleti, ali baš zbog toga je test za daltonizam napravljen sa sitnim kružićima umetnutim u drugu boju, stopljeno je jedno s drugim da se teže razazna.

Djetinjstvo ispunjeno crtanjem i umjetnošću

"Neki dan smo bili na moru na godišnjem, bile su neke šljive ili bobice u grmu. Ja sam pitao - gdje su bobice? Kada gledam sliku u cjelini meni je to neka srednja zelena. Ali kad znam što tražim, otprilike po obliku, nađem i onda skužim da je to crvena. Teško je to objasniti, jednostavno nije bio dovoljan kontrast da bih uočio razliku...", opisuje.

Boris Kovačev / CROPIX

Njegov nedostatak, nikad, pa ni tad, nije bio nešto zbog čega bi on odustao od svog željenog zanimanja i karijere u dizajnu. Rođen je u Zagrebu, kao najmlađe od četvero djece građevinara i geodetkinje, a djetinjstvo mu je obilježila umjetnost. Najstariji brat po zanimanju je kipar i kaže cijelo djetinjstvo pamti po njegovoj kreativnosti. Razlika između njih je 14 godina tako da otkako se Matej rodio zna i vidi da brat nešto slika, crta i 'mijesi glinu'.

"Stariji brat on je baš udaren, jedan boemski tip i umjetnik, uvijek mu je soba mirisala na razrjeđivače, uvijek je tu bilo nekakve sirove gline od koje je radio skulpture. Dosta je stripova crtao pa se to odrazilo na brata i mene. Nekako smo tako krenuli. Mnogo se crtalo kod nas, odrastanje je bilo u tom štihu", prisjeća se Matej. Likovni mu je oduvijek dobro išao, nije crtao crvenu travu umjesto zelene, ni išta slično. Ozračje u kojem je odrastao izvlačilo je svu kreativnost iz njega. Sjeća se da je jednom prilikom cijeli boravak 'obukao' u celofan na kojem je izrađivao brda, planine, kako bi napravio scenarij za svoju pokretnu željeznicu. Osnovnu školu i V. zagrebačku gimnaziju završio je bez da je uopće znao za svoj daltonizam. To je otkrio tek na testovima za vojsku.

'Mislili su da se izmotavam iz vojske'

"Sjećam se da je žena koja me ispitivala kod doktora rekla: 'Pa ti ne vidiš boje!' Onda je inzistirala da pročitam brojeve koji su tamo naslikani, a ja to nisam uspijevao. Valjda su mislili da je to dio nekakvog simuliranja da izbjegnem vojsku. No shvatili su da se ne pravim. Na kraju su mi rekli da ne mogu ići u pirotehničare, protuzračnu obranu. Ali nisam išao u vojsku nego sam odslužio civilni vojni rok", opisuje Matej.

Boris Kovačev / CROPIX

Kada je saznao da ne vidi boje bacio se u istraživanje. Tih godina internet nije bio uvelike dostupan pa je listao po medicinskim enciklopedijama. No, niti jednog trenutka nije odustao od ideje da studira dizajn. Vjerovao je da, čak i ako razaznavanje boja bude problem, dizajn je toliko široko područje u kojem će pronaći nešto za sebe.

Na pripreme za upis išao je samo za teoretski dio, matematiku i povijest umjetnosti, tada se i taj dio prijemnog održavao na fakultetu, jer nije bilo državne mature. Crtanje je vježbao doma. Što zbog neke sigurnosti, što zbog nagovora oca koji je 'navijao' da upiše Arhitekturu, Matej je na prijemni išao na oba studija. Prva dva dana rješavao je testove za Dizajn, a iduća dva dana za Arhitekturu, koju je završio njegov drugi brat.

Prvi na listi za upis na faks

"Na prvom danu prijemnog za Arhitekturu, bratova prijateljica koja radi na tom fakultetu došla je do mene i rekla mi da sam prošao na Dizajnu. Bilo je to nekih dva sata prije nego će objaviti rezultate. Kazala mi je i da sam prvi na listi, najbolji od svih, onda mi je to puno značilo. Odahnuo sam i potpuno neopterećen rješavao prijemni za Arhitekturu", rekao je dizajner. Iako je i na drugi studij upao, odlučio je studirati svoju prvu ljubav - dizajn.

Minimum.hr

Minimum.hr

Odmah nakon završetka zaposlio se u jednoj marketinškoj agenciji, koju je kasnije pojela kriza. Ali dok je radio tamo bio je zadovoljan atmosferom i kolegama. "Samo nakon nekog vremena počelo me svrbjeti, u šest mjeseci nakupio sam dva mjeseca prekovremenih. Mislio sam ako već moram toliko raditi, bolje mi je da radim za sebe", opisuje kako se odlučio na pokretanje vlastitog posla. Nakon što je godinu dana radio za druge, s kolegicom je otvorio agenciju. Radili su mnogo marketinga, reklama koje su sami smišljali, ali su im se putevi razišli nakon nekog vremena. Svoj Minimum otvorio je 2009. u jeku velike krize koja je potresla pogotovo tu granu gospodarstva.

"Prvih godinu dana radio sam sam, nakon toga pridružio mi se kolega Marko i do danas smo nas dvojca zajedno u firmi. Sada kad gledam na početke bilo je nategnuto, ali spasio nas je jedan veliki posao. Plaće su bile minimalne i od tada do sad samo je uzlazna putanja. A firmu namjerno ne širimo, zadovoljni smo time da radimo kao dizajneri, volimo mir obojica. Ako bismo išli na širenje, što više ljudi je zaposleno, onda tu ima više posla s nekakvim menadžmentom, administracijom, a to ne želimo", objašnjava Matej.

Ako zapne s bojama uskaču partnerica i kolega

U poslu mu zbog daltonizma, rijetko zapne, to su neke finese u nijansama iz zelenog ili crvenog spektra, primjerice kod usklađivanja boja koje dolaze iz ekrana i one koje se koriste za tisak. Ako mu ne pomogne neki od brojih alata koji su na raspolaganju (svim) dizajnerima, uvijek se konzultira s kolegom u uredu.

Boris Kovačev / CROPIX

Vozačku dozvolu dobio je bez problema, kaže, vrijedi mu do polovice stoljeća. "Omiljena boja bi mi bila - pa neki crveni dio spektra, nešto onako bold, odvažno. Nemam sad omiljenu boju da si u njoj kupim maskicu za mobitel, ali kad pogledam garderobu šareno je, a dominira ta crvena", smije se Matej. Po pitanju odijevanja nije ziheraš, jedan od onih koji ne izlazi iz crne ili sive. "Zna se dogoditi da stavim nešto na sebe, što očito nije baš usklađeno ... pa mi moja draga kaže: 'To ne ide skupa'. Tako to izgleda." Kako mu daltonizam nije smetao u djetinjstvu, nije mu problem ni danas. Razvojem tehnike dostupan je ogroman broj alata koji taj nedostatak mogu zamaskirati, iako oni neće omogućiti da Matej vidi 'bolje'.

Postoje firma koja proizvodi naočale koje navodno daltonistima omogućuju da 'vide boje', ali kaže, nije se još odlučio na taj trošak.

"Naravno, često se pitam kako drugi ljudi vide boje. Znam da sam već u djetinjstvu razmišljao o tome vidimo li svi boje na isti način. Što ako je nekome ono što ja vidim kao žuto zapravo ljubičasto i slično. Netko mi je jednom poslao članak u kojem je pisalo da je nekom metodom moguće dokazati da svi vidimo boje približno isto, ali sjećam se da me argumenti nisu baš osvojili pa se još uvijek pitam je li doista tako. Svijet u punom spektru zamišljam poput Instagram fotografije s pretjeranim filterima, ali bih ga svejedno želio iskusiti", zaključio je Matej.

Zagreb

100posto priča

dizajn

dizajner

daltonizam

Matej Korlaet

Minimum

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter