FOTOGALERIJA: (anti)vodič po zagrebačkom adventu

Nisam jeo ni germknedle, ni sarmu, ali sam zato plesao makarenu, pjevao kod Maje Šuput, našao kremu za muda i zaključio da nam je Bandić ukrao Božić


Robin Mikulić
03.12.2018.14:00
Nisam jeo ni germknedle, ni sarmu, ali sam zato plesao makarenu, pjevao kod Maje Šuput, našao kremu za muda i zaključio da nam je Bandić ukrao Božić
Damjan Tadic / CROPIX

sažeto

Zagrebački advent ima i svoju mračniju stranu, a fratri iz pučke kuhinje koji prodaju buncek i misno vino samo su vrh ledene sante


Robin Mikulić
03.12.2018.14:00

U životu mrzim najmanje dvije stvari. Dobro, mrzim ih mnogo više, ali recimo - ili još bolje, pravimo se, da za potrebe ove priče, mrzim samo dvije stvari: Božić i maškare. Pitate se kako su te dvije stvari povezane i kojih sam se droga najeo da ih uopće dovedem u isti red.

Dvojite li jesam li u pravu, najtoplije vam preporučam da se zaletite do zagrebačkog Adventa, manifestacije koja je tolika sjajna i pobjedonosna da se više ne može ni natjecati za četvrto uzastopno zlato. Nije baš sportski, ali svijet ne voli kad Hrvatska pobjeđuje – ovo je, ako ništa drugo, potvrda koju smo toliko dugo čekali odbijajući godinama argumentacijski niz naših političara koji su se pred očima svog biračkog tijela branili upravo time: loše nam je jer nas nitko ne voli.

Damjan Tadic / CROPIX

A onda je Bandić zamotao fekalnu čokoladu u blješteći omot i uvalio ju raji kako samo on to zna. Bez ikakve lubrikacije doli šake slike. I uspio je. Iz dre*a je, doslovno, ispekao pitu i to najbolju ikad kušanu. Brojke to potvrđuju. Posjećenost i prihodi zagrebačkog Adventa u nezaustavljivom su porastu. Jedino što u Hrvatskoj brže raste jeste broj iseljenika. Ili, kako taj biblijski odljev velikih, malih i srednjih mozgova naš vrli premijer voli zvati, mobilnost.

No, ostavimo to po strani. Ovdje ipak govorimo o Adventu, za trgovce i sve koji se tako osjećaju, najsretnijem dijelu godine. Istinabog, tko ne bi zaboravio na svoju tužnu stvarnost, ostavio švicarce, ustaše i partizane po strani kad Bandić Zagreb ušteka u struju i u jednom potezu ga transformira u Whoville (gledali ste Grinča, tako se zove ono njegovo seoce iz kojeg je prognan jer nije, za razliku od svojih Božićem zaluđenih sugrađana, dijelio strast prema konzumerizmu). Ove mu je godine društvo u tom herojskom podvigu doslovnog zasljepljivanja pravila i naša gospođa precednica. Nitko ne može poreći da se radi o savršenom dvojcu kad je riječ o skupljanju jeftinih političkih poena pa što onda ne bi zajedno gorili jednu struju! Tko zna, možda je to prvi korak njezinog prebjega u njegov tabor. Čini se da je to trenutno najveći trend u domaćoj politici, a Grabar Kitarović je, svijet zna, žena od trenda.

Otužni put do centra cirkusa

Otišao sam. Kao što možete naslutiti, nisam sretan. Živim na Črnomercu, nije da vas se to tiče, ali negdje je ipak važno. Dakle, živim nekih pet, šest stanica od centra cirkuskog ludila. Prvi tragovi Božića počinju otužno na Francuzu, ovaj trgu doktora Franje Tuđmana. Jedno drvce. Masa ljudi. Ne sjećam se kad sam zadnji put vidio da se baš toliko ljudi pokušava ugurati u jedan tramvaj. Nije bilo ni najmanje dvojbe da nam je odredište svima bilo isto. Simpatični deda gastarbajter svom vremešnom frendaču priča kako je ovo smiješno, da je on u Kelnu vidio što je najbolji božićni sajam.

Damjan Tadic / CROPIX

Idući tračak bijede, Britanac. Uz svo dužno poštovanje Martini Bienenfeld - alfi i omegi zagrebačkog turizma, kraljici koja je našu žućkasto-sivu metropolu pretvorila u hodočasnički centar za internacionalu srednje platežne moći, oko Britanca skučeno je najviše umjetnika u Zagrebu. Kad se već HNK pretvorio u golemu oglasnu ploču za Coca Colu, toj božićnoj bajci nećemo posvećivati više pažnje nego se posvećivalo gotovo istoimenom kazališnom hitu te kuće kojeg se nitko ne sjeća, mogao je taj dio grada zaživjeti umjetnički. Sugestija prije nego kritika.

Sav taj jazz and then some

Pravi show program počinje oko Frankopanske, tj. pod uvjetom da preživite svoju besplatnu tramvajsku vožnju u kolima nabijenijima putnicima od prepunjene kobase. Betlehem je malo za reći kad ti u juriš na oko krene svjetleća plejada kakve se ne bi posramio niti Las Vegas.

Kasnim. Fotograf je rubu. Brije po Adventu već dva dana. Obišao je sve. Neću lagati, bilo mi je drago kad sam čuo da ću imati svog vlastitog vodiča kroz predbožićno ludilo.

Još se uvijek jasno sjećam skromnih početaka onoga što se u međuvremenu pretvorilo u najbolji božićni sajam na svijetu. Par kućica u Tomićevoj, to je ona minijaturna uličica – da, pleonazam je namjeran, koja od Ilice vodi do gospođe uspinjače. Kako je to toliko eksplodiralo u toliko kratkom vremenu, ne znam. Mali hipsterski event vinuo se do neviđenih sokolskih visina.

Križni put dežurnog hrvatskog Grinča

Damjan Tadic / CROPIX

Krećemo od najnovijeg dodatka Adventu u Zagrebu, starinskog filmskog seta u prolazu sestara Baković, kod kina Europa. Zgodno mjesto. Scenaristi koje je angažirao grad stvarno su si dali truda. Napunili su kućicu originalnim igračkama, bocama cole, rekvizitom koja uključuje čak i retro aparat za pečenje kokica. Kad samo mi bili tamo ljudi to još nisu primijetili. Budu jednom kad krenu božićni filmovi u maločas spomenutom kinu. Samo usput, da ne bi bilo da se u mojim člancima ne može doći do relevantnih informacija, program kreće u drugoj polovici prosinca.

Sljedeća postaja, Zrinjevac. Osjetno više ljudi. More znatiželjnih ljudi svih generacija prelijeva se preko zebre. Murje posvuda. Jučer je još bilo toplo, ali jadni ti ljudi koji će nas čuvati od unutarnjih i vanjskih neprijatelja jednom kad krene ciča zima.

I Crkva bi svoj komad božićnog kolača

Ne znam jeste li znali, no ovogodišnji je Advent najavljen kao prijelomni trenutak u povijesti ove manifestacije. Organizatori su pompozno proglasili kako se Advent vraća nekom originalnijem kršćanskom duhu. Smanjit će se fokus na potrošnju, povećat će se fokus na ljudske vrijednosti. Garancija za to trebalo je, valjda, biti prisustvo franjevaca sa Svetog Duha. I oni, naime, ove godine na Adventu imaju svoju kućicu. Tete kuharice iz pučke kuhinje za one dubljeg džepa od njihovih uobičajenih korisnika spremaju drevne franjevačke delicije - buncek i misno vino. Toliko o povratku svehrvatskim vrijednostima. I Crkva, ponovno, uzima svoj dio kolača. Ruku na srce, zašto i ne bi, Božić je njezin izum.

Cijene? Brutalne. Nisam jeo ništa, ali sam pogledao koliko što košta i bio sretan što nemam obitelj. Da nas četvero svatko pojedemo po kobasu, buncek, kuhano vino i rakiju, ostao bih bez minimalno 50 eura. O tome da snalažljivi pripadnici nacionalnih manjina na svakom koraku uvaljuju svjetleće balone, oružje i ostali pripadajući pribor za neizbježnu instant katastrofu made in China neću. Imate li dijete, ne gine vam ni taj trošak. 30 do 50 kuna po neidentificiranom svjetlećem objektu.

Maja zna

Prvo kuhano vino popio sam na štandu Maje Šuput. Bilo je fino. Cijene su nešto više nego na obližnjim štandovima, ali valjda Maja zna što radi. No, da njezina rakija vrijedi duplo više od ostalih, ništa manje generičkih bućkuriša? Nisam baš siguran. Prodavačice na njezinom štandu su hit, treba i to reći.

Damjan Tadic / CROPIX

Uglavnom, nekih se tradicija se ipak treba držati kad već nisam imao želudac stajati u kilometarskim redovima za američki goleme germknedle, sarme to go i buncek burgere. Jesam hipster, ali se negdje i tom ludilu mora stati na kraj. Čisto primjera radi, ove se godine na Adventu, osim standardne high end street food ponude a la Ružmarina i ostale mu pripadajuće svadbene povorke, nude indonezijski specijaliteti, danski kiseli kruh i tunguzijsko mljeveno meso u pohanom kruhu od ananasa. Za svakoga ponešto, sad kad nam je imigrantska najezda bliže od Turaka u srednjem vijeku.

Fuliranje, hipsterski korijeni Adventa u Zagrebu i dalje su prepoznatljivo urbani. Pristojna glazba, klasična ponuda. Sve ono prepoznatljivo nalazi se tamo. Na centralnom štandu popio sam rakiju. Dobra kruška pristojne cijene. Ono što me ondje najviše razveselilo bila je informacija koju sam slučajno ubrao. Studentski rad se ne eksploatira. Satnica im je viša od moje. Rispekt.

Do ovog je trenutka, nemojte se zavarati, prošlo već skoro dva sata. Nagledao sam se džindži svih boja, oblika, formata i besmisla. Svaka roba, valjda, ima svog kupca. Priznajem, umalo sam na jednom štandu na Zrinjevcu kupio unikatne keramičke šalice.

Otkriće godine!

Dolazimo na Tomislavac. Htio sam klizati, prvi put u životu, ali mi je dobrohotni šef zabranio izlazak na led. Kaže, nije mi još zarastao slomljeni gležanj. Poslušao sam ga tužna srca. Nekad je čovjek u pravu, a moje osiguranje nije više što je nekad bilo. No, zato sam, sasvim slučajno, naletio na dolazeći hit veći i od Adventa u Zagrebu. Krema za muda! Nećemo, ipak, srljati pred rudo, barem ne do prave prilike.

Popeli smo se na vidikovac ponad klizališta. Zgodno je. Cijene su okej, manje no u Maje i to dobrano, kvaliteta je prihvatljiva. Osoblje? Vrh. Tamo sam, za kraj, strusio još dva kuhana vina. Nisam dobio ni proljev ni glavobolju. Tako da, sigurno je za piti. Nisu me platili da ih reklamiram, ali eto.

Damjan Tadic / CROPIX

Povratak pravim vrijednostima

Da se sad vratimo na onu vezu Božića i maškara. Možda dosad nisam bio dovoljno jasan u svojim ilustracijama. Hoće me to nekad bez obzira na metre ispisanih rečenica. Ti oceani Hrvata, te braće nam Balkanaca kao i onih koji se tako osjećaju, svih godina, uzrasta i ideoloških boja zakukuljeni u maske najperfidnije potrošnje. Digne ti se želudac kad pomisliš da će dobar dio njih umjesto računa za struju ovaj mjesec plaćati za dobre stare kršćanske vrijednosti kojima se Advent ove godine navodno vratio. Riječki karneval za taj je cirkus i sajam licemjerne taštine mala beba. A i grad, odnosno njegovi porezni obveznici zasigurno plaćaju struju manje od nas koji imamo sreće živjeti u žiži najljepšeg Adventa u svemiru.

Sapienti sat! Ili je, ovdje, možda ipak prikladnija ona o kruhu i igrama. Ne znam, izaberite sami samo se ne dajte zaslijepiti ovim lažnim konzumerističkim sjajem. Kad se svjetla reflektora ponovno ugase, za 40 dana, mi ćemo se opet probuditi u istom sivilu, brdu neplaćenih računa i političkom trgovanju. Kad smo već kod toga, jesam li spomenuo besplatne karavane koje je Bandić, na naš račun, od Zagoraca kupio, odnosno za njih platio, a samo za jednu ruku više?

Damjan Tadic / CROPIX

Maja Šuput

advent

Advent u Zagrebu

kuhano vino

rakija

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter