Iskustva dvije obitelji, Hetero i istospolni partneri iz Zagreba

'Djeca odrastaju sama u domovima, a mi se borimo s administracijom i zakonima, umjesto da ih posvojimo'


Valerija Bebek
05.05.2018.21:00
'Djeca odrastaju sama u domovima, a mi se borimo s administracijom i zakonima, umjesto da ih posvojimo'
Profimedia

sažeto

U Hrvatskoj je trenutno registrirano otprilike tri puta više potencijalnih posvojitelja od broja djece u evidenciji


Valerija Bebek
05.05.2018.21:00

Trenutno je 1259 potencijalnih posvojitelja u službenom Registru u Hrvatskoj, a 446 djece bez roditeljske skrbi je u aktualnoj evidenciji. Prošle godine u Hrvatskoj je zasnovano 96 posvojenja, ove godine do 31. ožujka 34 djece dobilo je svoje nove obitelji.

"U prosjeku 60 posto potencijalnih posvojitelja čeka na posvojenje dulje od tri godine. Kriterij za izbor posvojitelja ne može biti vrijeme 'čekanja' na posvojenje", kazali su iz Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku za redakciju 100posto. 'Čekanje' na posvojenje djeteta ovisi o spremnosti potencijalnih posvojitelja da posvoje dijete iz 'teže posvojivih skupina', a to su starija djeca, kao i ona koja imaju određene teškoće u razvoju kao i spremnost budućih roditelja da posvoje više braće/sestara. 

"Približno 48 posto posvojene djece je u dobi od 6-10 godina, blizu 30 posto djece je u dobi od 11-14 godina, 14 posto djece, u dobi do navršene 1 godine te u dobi od 15-18 godina života 8 posto djece", kazali su nam iz Ministarstva.

U neslužbenom razgovoru s djelatnicom jednog doma za nezbrinutu djecu saznali smo kako je u posljednje dvije godine došlo do drastičnog pada posvojenja djece iz njihove ustanove. "U 2017. usvojeno je samo jedno dijete iz našeg doma. Mnoga od njih odrastu da se niti ne pokrene postupak za uklanjanje roditeljske skrbi, sve dok dijete ne uđe u pubertet. Tako odraslo dijete koje je cijeli život provelo u domu, što je još više utjecalo na njegovo stanje, gotovo sigurno neće biti usvojeno", rekao nam je naš izvor. 

Sa svim tim upoznati su i članovi Adopte, udruge za potporu posvajanju, parovi i samci koji žele postati roditelji putem posvajanja. Razgovarali smo s dva para koji su pristali ili bi pristali posvojiti dijete/djecu iz teže posvojivih skupina, oni su naišli na prepreke u sustavu. Njihova želja da posvoje i teško posvojivu djecu, za sada je nemoguća, svoja iskustva ispričali su za 100posto.

Profimedia

'Otkako smo predali papire nitko se nije javio, zagubili su naš spis'

Katarina (42) i njezin suprug Goran (46) nakon obiteljske tragedije shvatili su da žele još jednom postati roditelji putem posvojenja. Imaju zajedničku kćer (6), a dio njihove obitelji su Goranova djeca iz prvog braka kći (23) i sin (15) koje povremeno viđaju jer žive u Sloveniji.

"U svojoj drugoj trudnoći morala otići na održavanje trudnoće dogodilo se to da sam skoro na smrt iskrvarila. Na kraju se hitnim carskim rezom bebica rodila, međutim to je bilo puno prijevremeno i nisu ga uspjeli održati na životu. Imali smo sina koji je imao jedan dan. Nakon toga prvo smo godinu dana tugovali. Ja sam bila potpuno van svakog normalnog funkcioniranja. Mogu reći da sam poludjela od tuge. Uspjeli smo se nekako dovesti u red, mnogo nam je pomoglo i to što smo se brinuli o malenom djetetu. Nakon što smo se pribrali razmišljali smo još dobrih godinu dana o tome kako bismo htjeli imati još djece i da bismo posvojili", ispričala je Katarina. Na proljeće 2017. prošli su cijelu obradu Centra za socijalnu skrb. To, kao i za sve potencijalne posvojitelje, obuhvaća psihološko testiranje, razgovor sa psihologom, socijalnom radnicom, izlazak na teren odnosno posjet njihovoj kući kako bi provjerili uvjete i način života.

"U svibnju prošle godine prošli su edukacije u Adopti. Nakon što smo bili gotovi sa svim predala sam im papire u rujnu prošle godine i nakon toga nam se nitko nije javio. Paralelno smo prolazili obradu i edukacije za udomitelje, za to je nadležan drugi centar. Vrlo brzo smo postali udomitelji jedne djevojčice. Već je sada tri mjeseca kod nas. Ja sam se jako teško odlučila za udomiteljstvo zato što sam znala da postoji mogućnost da dijete neće biti trajno kod nas. Nakon što smo čuli sve priče na edukacijama ipak smo odlučili da bi to bilo jako dobro, pomoći jednom djetetu, a pomoći i sebi. Bio je dug period pripreme onda smo se na kraju morali brzo odlučiti. Posjećivali smo ju dva mjeseca i onda je došla k nama. Ne smijem radi njezine zaštite reći gdje je bila niti išta o njezinom stanju, ali mogu reći da je jako lijepo napredovala i vezala se za nas", opisala je Katarina.

Predmet njihove udomljene djevojčice otići će na sud i nadaju se da će se papiri potrebni za posvojenje riješiti i da će biti u mogućnosti posvojiti djevojčicu ili da bude trajno udomljena kod njih, zakonski do njezine punoljetnosti ostane kod njih.

Problem je to što nam se nitko iz Centra za socijalnu skrb ne javlja. Ne znam kako bih došla do ikoga. Ne znam ni tko je naša socijalna radnica, slučajno sam saznala da je ona stara koja je bila kod nas doma dala otkaz. Doslovno ne znam gdje se javiti. Mogu nazvati, ali ne znam koga, ne znam što napraviti kako bismo mi njima objasnili da smo mi potencijalni posvojitelji koji imamo djevojčicu za koju će trebati pokrenuti proceduru - vjerojatno čim sud donese odluku da je podobna za posvajanje, jer još uvijek zakonski roditelji imaju prava

Dodala je kako su biološki roditelji svjesni toga da nisu u mogućnosti brinuti se za malenu i u dobrim su odnosima s njima. Kaže da je njihov slučaj dobar primjer udomiteljstva i prema tome kako se malena prilagodila u njihovoj obitelji i po njihovom odnosu s biološkim roditeljima. Ono što Katarinu najviše brine je, ne toliko odugovlačenje suda, nego to da neće moći posvojiti djevojčicu jer Centar neće riješiti papirologiju.

Profimedia

"Od rujna 2017. do danas ja ne znam jesmo li mi ušli u Registar potencijalnih posvojitelja. Bila sam tamo dva puta hodala sam po hodnicima, znam da su jednom nešto slavili pitala sam tko je sada nama nadležan, jedan psiholog mi je rekao da gospođa koja je bila kod nas kući sada više ne radi. Nisam znala kome da se javim, onda je došla jedna gospođa koja nju mijenja, pričale smo na hodniku, njeno ime nisam ni dobila. Pitala sam što sad trebamo, da zovemo, da pišemo, da dođemo - ona nije mogla naći naše papire, naš predmet. Uopće se više nije javila", opisala je Katarina. Kaže da njezino iskustvo nije pozitivno iako ima razumijevanja jer je to jako težak posao, socijalni radnici su potkapacitirani, ali ipak treba imati na umu da se radi o sudbinama malene djece.

'Država nam nije dala šansu niti da pristupimo procjeni'

Drugi par koji je o svom slučaju razgovarao za 100posto su Ivo (35) i Mladen (37) koji su se vjenčali prije tri godine, odnosno sklopili su životno partnerstvo. Otprilike godinu dana nakon vjenčanja koje je bilo u svibnju, prijavili su se u nadležni Centar za socijalnu skrb s namjerom da uđu u postupak za posvajanje.

"Dočekali su nas kao da im svaki dan dolaze istospolni parovi. Stvarno je to izgledalo nekako nadrealno. Službenica koja je zaprimila dokumentaciju nije ni digla glavu od računala. Dobro, dobit ćete tim, tim vam čine socijalni radnik, psiholog i pravnik. Dala nam je kontakte na papiru i rekla kako će se oni javiti. Predali smo svu potrebnu papirologiju, rekla je da je super što sve imamo i to vam je to. Bili smo malo začuđeni, ali ok", prepričava Mladen. Kako je prolazilo vrijeme nitko im se nije javljao. Došlo je vrijeme godišnjih odmora, mjesec dana je trajalo pozivanje u instituciju. Zatim su na telefon dobili jednu pravnicu.

"Nisu se dugo javljali jer su konzultirali dosta pravnika, i u Centru i u ministarstvu. Kazala nam je da svi pravni savjeti koje je dobila kažu da naš slučaj ne može ući u proceduru. Nije tu bilo bitno ni njezino privatno mišljenje, ja sam nju morao tješiti jer je njoj grozno što nas mora odbiti", nastavio je Mladen. Njegov se partner Ivo nadovezuje kako u cijeli postupak ne bi ni išli da u Obiteljskom zakonu postoji zabrana posvajanja parovima koji su u životnom partnerstvu.

"Postojala je dobra pravna osnova da se nas prihvati.. ne bi ni išli da nismo vjerovali da nam to može proći s pravne strane. Ali očito postoji i politička nespremnost da se gej paru dozvoli posvojenje. Pošto je Centar konzultirao ministarstvo, vjerojatno su im oni dali takvo tumačenje. Nas nisu pozvali na standardni postupak procjene potencijalnih posvojitelja", kazao je Ivo. Mladen je dodao kako je i to odbijanje prije procjene - presedan. "Mi smo bili prvi koji su zaustavljeni u startu. Nisu nam htjeli izdati rješenje o odbijanju, jer zakon uopće ne predviđa mogućnost da netko bude odbijen prije procjene. No nama je bilo potrebno neko njihovo rješenje", objasnio je Mladen.

Na kraju su i dobili papir u kojem stoji da ne mogu ući u postupak procjene jer su u životnom partnerstvu. Par se žalio ministarstvu, a nakon probijanja svih rokova angažirali su odvjetnicu. Pokrenuli su tužbu zbog šutnje administracije. Ministarstvo je ipak s velikim zakašnjenjem izdalo rješenje na žalbu tumačeći da prema zakonu ne mogu pristupiti postupku. Na kraju su nadopunili prvu tužbu s argumentima protiv teza iz rješenja. Njihov slučaj zaprimljen je na Upravnom sudu i sada čekaju nastavak.

Pozitivni su u iščekivanju ishoda, grade kuću s više soba u koju će moći stati i više djece i više ljubimaca. Kažu nije im uvjet da je dijete jako maleno ili kao većini ljudi nije im želja posvojiti samo jedno dijete. "Mi bismo htjeli dvoje djece, brata i sestru, sestru i sestru ili brata i brata. To su inače teže posvojiva djeca, što ih je više postaju teže posvojiva. Također djeca iz drugih etničkih skupina, trenutno postoji stotine romske djece u sustavu s papirima za posvajanje, ali za koje nema matcha među posvojiteljima. Mi također nemamo ograda oko toga... Zbilja smo što se toga tiče otvoreni", kazao je Mladen.

Profimedia

Ivo ga nadopunjuje i kaže kako su svjesni da mnogo djece koja čekaju svoju novu obitelj ima neki oblik zdravstvenih problema. "Poteškoće variraju od vrlo blagih kao što su disleksija, ADHD, sve do težih zdravstvenih problema. Samim time što su u toj skupini djeca imaju slabiju priliku da ih netko posvoji i da dobiju obitelj. Iako dobar dio te djece uz dodatan rad i posvećenost roditelja može imati sasvim super život. Ti zdravstveni problemi nisu takvi da se s njima ne bi moglo raditi i omogućiti im ispunjen život kao i svakoj drugoj djeci. Uopće nam to ne bi predstavljao problem, dijete koje ima neki recimo blaže zdravstvene teškoće", objasnio je Ivo.

Smatraju da su prvi istospolni par u Hrvatskoj koji je pokušao ući u proceduru za posvajanje. Kako se posljednjih godina rasprava na temu LGBTIQ prava polarizira u javnosti se mogu čuti mnoga oštra mišljenja, od kojih su neka na rubu (ako ne i) govora mržnje. "Prvi put kad sam tako nešto pročitao me pogodilo, ali što sam više čitao nije me više pogađalo. U biti mi je žao tih ljudi. Vidim da su needucirani, neinformirani, po meni samo reprezentiraju društvo koje ne ulaže u edukaciju, društvo koje nije izašlo iz 19 stoljeća po nekim pitanjima. Društvo koje ne vodi društvenu raspravu o stvarima koje su samo 500 kilometara dalje od nas sasvim uobičajene", rekao je Ivo, a njegov se partner potpuno slaže s tim mišljenjem.

"Ja te ljude razumijem, nisu oni krivi, kad vas nešto netko uči cijeli život ne možete vi to tako izbiti iz glave. To je stvar sustava. Ali iskustva drugih zemalja koje su sve to već prošle prije nas, pokazuju da je u većini zemalja bilo otpora, dok nije iskustvo počelo oblikovati te ljude. S jedne strane obrazovni sustav i edukacija -a s druge strane stvarno iskustvo kontakta s duginim obiteljima mijenja te stavove", kazao je Mladen.

Uvjereni su da će se isto dogoditi i u Hrvatskoj, samo nažalost pomalo kaskamo.

Nemaju Plan 'B', trenutno su fokusirani na posvajanje. Za njih ne postoji opcija posvojenja djeteta u nekoj stranoj zemlji jer za to je potrebno imati potvrdu iz vlastite države, moraju ući u Registar potencijalnih posvojitelja - što im je Hrvatska država uskratila. U najcrnjem scenariju smatraju da će tužbu dobiti na Europskom sudu za ljudska prava, jer ovakvom odlukom država krši zagarantiranu jednakost i brojne međunarodne konvencije koje je potpisala, ali i Zakon koji nigdje izrijekom ne zabranjuje posvojenje istospolnim partnerima. Struka u Hrvatskoj već je dala pozitivno mišljenje o toj temi, kako kažu, socijalni radnici su se kroz Komoru, tj. svoje strukovno tijelo izjasnili da se životnim partnerima omogući pristup sustavu posvajanja, kao i Zagrebačko psihološko društvo.

"S druge strane ono što je najtužnije, da se mi nismo vjenčali to jest sklopili životno partnerstvo, da je netko od nas kao pojedinac pristupio Centru i zatražio da uđe u proceduru provjere, to ne bi bio nikakav problem", ukazao je Ivo na nelogičnost, pa se pita koja je to poduka ljudima - da se opet „vrate u ormare“?

"Mi smo čak vrlo direktno od puno instanci dobili taj savjet, pitanje zašto smo sklapali životno partnerstvo i tako si zatvorili vrata. Poneki ljudi iz politike su nam dali te savjete. Većina njih privatno to podržavaju, ali misle da to njihovo biračko tijelo ne bi shvatilo. Imali smo preporuku i da se rastanemo. Kad smo rekli da nema šanse da to napravimo, rekli su da smo sebični jer kao naša roditeljska želja nije dovoljno jaka, u suprotnom bi napravili sve", ogorčen je Mladen i dodaje kako ne žele žrtvovati svoju ljubav, rastati se na neko vrijeme, lagati budućoj djeci i izigravati sustav.

Ovaj par napadaju kako je njihova želja i borba za proširenjem obitelji i aktivistički čin, možda je tako, ali sekundarno, kažu, samo zato što su prvi. Cijeli postupak za njih je iscrpljujuć i financijski i emotivno te ga ne rade zbog aktivizma, nego iz čiste želje da prošire svoju obitelj.

100posto priča

posvojenja

Adopta

nemoguće posvajanje

Dugine obitelji

Podijeli članak

newsletter

Prijavite se na Newsletter